Barak Bahar odgovarao je na pitanja djece i studenata u Izraelu.
Barah Bahar otputovao je u Izrael i tamo će provesti reprezentativnu pauzu. Poslije lošijih rezultata sa Crvenom zvezdom i zaostatka u odnosu na Partizan odlučio je da ode u domovinu. Tamo je odgovarao na pitanja djece i studenata. Pitanja mu je postavljao Endi Ram, bivši teniser.
Izraelski stručnjak je pričao o raznim temama, od dolaska u Beograd, do budućnosti, željama... "Promjena mi je bila neophodna poslije šest titula, želio sam novi izazov u karijeri i donio sam takvu odluku. Početak je bio odličan, povezali smo se svi, kao da smo godinama zajedno. Sada nije toliko dobro, postoji pritisak i velika očekivanja, ali vjerujem da ćemo ostvariti svoje ciljeve. Druga je država, moramo da pravimo promjene postepeno i da polako mijenjamo određene stvari", rekao je Bahar, a prenosi izraelski portal "One".
Imao je samo riječi hvale na račun Srbije. "Srbija je prijateljska zemlja za Izraelce, tamo smo bezbjedni, Makabi Tel Aviv, košarkaški klub tamo živi. Znamo da svjetski mediji nisu neutralni i pokušavaju da nas ocrne, mi pokušavamo da objasnimo da samo štitimo sebe, nije lako, ali vjerujem da nas razumiju. Srbija je zemlja koja je prošla kroz mnogo težak period takođe u istoriji."
Odbio sam posao selektora! Bahar se javio iz Izraela: Teško mi je, ali znam šta se u Zvezdi traži
Ne krije da mu fali domovina. "Nedostaje mi moja zemlja naravno i Makabi Haifa i navijači, ali od momenta kada sam odlučio da odem, pomirio sam se sa tim. Nije lako, ali želim da napravim uspjeh tamo gdje sam sada. Uradiću sve da se razvijem u Evropi, bez obzira na to koliko je teško. Ne volim previše da pričam o sebi i svojim uspjesima, tek smo počeli, radimo naporno i najvažnije je da radimo zajedno. Uvijek dajem sve od sebe za klub u kom radim, želim da učim i da budem što bolji i zato stalno spominjem tim. Nije samo trener taj ko radi, u Srbiji sad imam oko 20 ljudi koji rade sa mnom i pomažu mi da napredujem."
Uvjeren je da crveno-bijeli mogu da nadoknade minus i osvoje titulu u Srbiji. "Primili su me veoma lijepo, grad je veoma lijep i cijeli moj tim ima smještaj. Dobro je krenulo, sve je bilo kako treba, ali onda je pad počeo kada je počelo takmičenje. Poslije dva poraza pritisak je postao još veći, kako od medija, tako od navijača. Znali smo da su očekivanja velika i vjerujem da možemo da promijenimo sve to i da smo dobar tim."
Ispričao je i kako se bori kada ne ide. "Postoji mnogo djece širom zemlje koja imaju velike probleme, iz mog trenerskog i ličnog ugla imam uspone i padove, tranzicija nije laka. Radim sa mojim timom, znamo svoje vrline i kako da učimo iz poraza, uvijek sam govorio da iz poraza može više da se nauči i to je moja poruka za sve roditelje i djecu, da će sve biti u redu i da se tako uči."
Djeca su imala pregršt pitanja. "Kako dolazim do uspjeha? Prosto je, pobjedama. Postoji dosta detalja, tajna je u tome da budeš svoj i vjeruješ u ljude sa kojima radiš. Okružen sam dobrim ljudima koji znaju posao. Postati uspješan je jedno, ali ostati uspješan, to je mnogo teže. Kombinacija mnogih stvari je potrebna za to."
Pošto je zemlja u ratu i strašne stvari se dešavaju, imao je poruku za sve mališane. "Moja poruka za djecu u Izraelu je da budu spremna, znam da je teško, ali moramo da vjerujemo u one koji vode našu zemlju i u vojsku i da vjerujemo da rade ono što je pravilno i što treba. Optimista sam, vjerujem u ljude koji vide zemlju i svojoj djeci govorim da smo okruženi neprijateljima koji žele da nas povrijede. Nažalost, nije sada prijatno, mnogo toga se dešava lošeg, ali vjerujem u bolju budućnost. Teško je za sve, kada govorim o mojoj porodici, oni su daleko od mene, ali ponavljam, optimista sam. Vojnici su odlučni, žrtvuju svoja tijela i svoje živote za dobrobit naroda."
Tvrdi da mu teško pada što je daleko. "Teško mi je što sam toliko daleko u vrijeme rata, ali se trudim da ostanem u kontaktu sa svima. Dobijam mnogo poruka i poziva, trudim se da učestvujem u svemu, ali osjećam da to nije dovoljno. Na početku rata mnogi su me zvali za intervjue i objasnio sam im da nisam u stanju da pričam o fudbalu."
Otkrio je da je imao ponudu da vodi reprezentaciju Izraela. "Odrastao sam kao fan Makabi Haife, pozdravio sam se sa svima u klubu kada sam otišao, obično se to dešava u nekim ne baš tako prijatnim okolnostima, ali tako nije bilo sa Makabijem. Osjetio sam sjajnu povezanost sa svima. Ne znam šta će se dogoditi u budućnosti, moje srce zauvijek će biti uz Makabi Haifu. Imao sam priliku da treniram nacionalni tim Izraela, ali sam odbio ponudu, nisam osjetio da je pravo vrijeme za to. Čak ni sada ne osjećam da je pravo vrijeme za takav potez, vjerujem u njih i nadam se da će proći na Evropsko prvenstvo."
A, koga bi volio da vodi u budućnosti? "Dobro je to pitanje, ali ne znam, ne volim da razmišljam o budućnosti tako. Volim da pružim maksimum tamo gdje radim, pa šta bude, biće. Navijam za Makabi Haifu, ostvario sam san kada sam preuzeo klub. Ranije sam navijao za Liverpul, Barselonu, ali to je sad neko prošlo vrijeme."
Uporedio je posao igrača i trenera. "Kad si igrač možeš da ustaneš recimo u 10, pa da onda odrijemaš tokom dana, da ne razmišljaš o previše stvari. Kada si trener, to je ogromna odgovornost. Moraš da razgovaraš sa igračima, upravom, ljudima. Ako tim nema uspjeh, onda neće da krive igrača, već trenera, spreman sam da se vratim i da opet budem igrač."
Na kraju je pričao o susretu sa Pepom Gvardiolom. "Pep je najbolji trener na svijetu, možda čak i u istoriji. Stalno napreduje, radi na sebi, na svom timu, perfekcionista je. Teško je sa svim tim, to što smo poveli u Mančesteru je neka vrsta čuda, nismo ni mi mogli da vjerujemo šta se dešava. Rekao mi je da će me pozvati na čašu vina poslije meča u Beogradu."