Sjećate li se bivšeg napadača Crvene zvezde Dragana Bogavca? Danas je vjernik i izgleda potpuno drugačije.
Ko god postigne gol u "vječitom" derbiju zauvijek je upisan u istoriju Crvene zvezde i Partizana, a takav je slučaj i sa Draganom Bogavcem. Hitri napadač iz Crne Gore bio je jedan od heroja Zvezdine pobjede u 120. "vječitom" derbiju odigranom u martu 2003. godine, u osjetljivom trenutku za zemlju, svega nekoliko dana poslije ubistva tadašnjeg premijera Zorana Đinđića.
Crvena zvezda je slavila 2:0 golovima Bogavca i Žigića, kome je napadač iz Mojkovca i asistirao na tom meču i time je "upropastio" debi Lotara Mateusa na klupi crno-bijelih. Igrao je potom u Njemačkoj (Vaker, Koblenc, Paderborn i Majnc), dok se 2012/13 vratio u Srbiju i karijeru završio u OFK Beogradu. Danas je daleko od fudbalskih terena, kako funkcijom, tako i izgledom jer bi ga teško ko povezao sa bivšim napadačem Crvene zvezde.
Bogavac je pustio bradu i značajno promijenio svoj imidž, ali i način razmišljanja. Glasno je ustao protiv Zakona o slobodi vjeroispovijesti u Crnoj Gori i bunt pokazivao učešćem na litijama, a pojavljivanjem u emisiji "Dok anđeli spavaju" podsjetio je na sveštenike uz koje je stao.
"Ja sam sve izdržao u božju pomoć i zahvalio bih se ljudima koji su primijetili moj kvalitet i što sam iz Rudara iz Pljevalja otišao u Zvezdu. Zvezda je veliki klub i to mora da se opravda. Došao sam po preporuci Dušana Savića koji je prepoznao moj kvalitet u mladoj reprezentaciji. Gledao je meč na Karaburmi kada sam postigao tri gola, pa sam dao gol i Partizanu, pa su se mnogi interesovali za mene. Nisam davao mnogo pažnje tome, a Zvezda je bila na prvom mjestu. Poziv mog bivšeg direktora Savića i velikog Hrišćanina je bio dovoljan. Možda me tad nije želio Džajić, sve do meča na Marakani kada sam dao gol, tada je već počela priča da dođem u Zvezdu i objeručke sam prihvatio", ispričao je Bogavac.
Podsjetite se kako je izgledao Dragan Bogavac dok je igrao u Crvenoj zvezdi, gdje je postao jedan od omiljenih igrača kod navijača, iako je konkurencija bila ogromna.
Bogavac je priznao da nije bio vjernik kada je stigao u Crvenu zvezdu, kao ni niko od njegove porodice, ali se krstio u 22. godini u Đurđevim stupovima. "To je uradio vladika Joanikije, sada Mitropolit. Vazda sam na ustima imao Boga, ali ne i na djelima. Bio sam mlad, ponese te slava i ne znaš ništa o Svetom Savi, Simeonu... Da ne spominjem sve. Veliki je gospod i to što sam uradio u Zvezdi je sve lijepo. Ponijela me slava, ali nisam razmišljao kao sad i to je teško za čovjeka da se nosi sa svim tim", priznao je Bogavac.
"Preokret se dogodio u 33. godini. Tad nisam toliko vjerovao u Hrista, samo sam postio srijedom i petkom. Nisam sebe vidio u crkvi i nisam prepoznao Hrista, ali izgleda da mora neka muka da nas spopadne da bismo spasili svoju dušu. To se dogodilo kada sam se liječio od operacije Ahilove tetive kada sam ostavio fudbal. To su bili tužni dani za mene, ali dolazi radost jer sam spoznao Hrista. Prvi put kad sam zakoračio na Svetoj Gori, tad me je zvao kum Branko Bošković i rekao da idemo u Hilandar jer su ga pozvali jedan sveštenik i njegov kum. Prvo sam mislio šta ću tamo, što bih išao? Došao sam kući i ne pomišljam da idem, upalio sam televizor kod kuće i neko je pričao o Hilandaru. Pogledam, da li je ovo moguće? Nije prošlo svega par minuta i objasnim Boškoviću da bih išao. Otišli smo tamo i kad sam tamo kročio, nešto me obuzelo. Neko smirenje, gledam one monahe i ne znam ništa... Probudio sam se ujutru i slušao kako pjevaju kanone, ja ništa ne razumijem, ali osjetim da bukvalno su mi suze krenule. Rekao sam sebi da je to baš lijepo i sve se promijenilo. Fudbal me više nije zanimao", objasnio je Bogavac.