Marko Valok je najubojitiji igrač u istoriji derbija, ali je Crvenu zvezdu uvijek poštovao. Između ostalog zato što je u njenom dresu našao brata!
Umro je Marko Valok, jedan od najlegendarnijih fudbalera u istoriji Partizana, ali i čovek po čijoj se biografiji može snimiti nekoliko filmova. Rođen u Surčinu, kao beba bio u Brazilu, a kao mladić vojnik u Drugom svjetskom ratu... Dao je prvi gol u istoriji Napretka iz Kruševca, a njegov rekord po broju golova u "vječitim derbijima" je jedan od onih koji vjerovatno nikada neće pasti pošto je 13 puta tresao mrežu Zvezde!
Karijeru mu je prekinula država i to po komandi, a Crvena zvezda mu je pronašla brata! Iako je gotovo cijelu karijeru proveo u Partizanu, noseći crveno-bijeli dres desio mu se sudbinski susret sa bratom koga je mislio da je zauvijek izgubio. Pričao je Valok kako ga je i tajna služba vrbovala,
Marko Valok je preminuo u Beogradu u 97. godini života, a u tih 97 godina je stalo mnogo toga. Od fudbalskih stvari preko nevjerovatne porodične priče, do veza sa državom i vojskom koje su ga pratile tokom cijele karijere.
IGRAO ZA ZVEZDU DA NAĐE BRATA
Najveći golgeter Partizana zaigrao za Zvezdu da nađe izgubljenog brata: Bez puške jurio na Nijemce i živio čitav vijek!
Sa preko 400 golova za crno-bijele Marko Valok je odmah iza Stjepana Bobeka na vječnoj listi strijelaca Partizana. Zvezdu je posebno mučio, dao je 13 golova crveno-bijelima.Ipak, kada je 1954. godine čuo da Zvezda ide u Brazil pohitao je i obukao dres najvećeg rivala!
"U ljeto 1954. krenuo sam sa Zvezdom na turneju po Brazilu. To danas ne može da se desi i mnogi vjerovatno sada ne mogu ni da pojme da sam ja tog ljeta nosio dres Zvezde, a na jesen ponovo igrao u Partizanu. To je bilo drugačije vrijeme. Znalo se da najbolji iz Partizana mogu da idu sa Zvezdom na turneju preko ljeta i obratno, to je bilo normalno. Želio sam i da nađem davno izgubljenog brata Josipa u Sao Paolu i tu priliku mi je omogućila ta turneja. Moji roditelji su se početkom dvadesetih godina u nadi za boljim životom odselili u Sao Paolo. Međutim, predomislili su se poslije nekoliko godina i vratili u Zemun. Josip je tada bio u ranim dvadesetim godinama i zaljubio se u Brazilku, pa je odlučio da ostane. On se javljao pismima, ali su ona prestala da dolaze početkom tridesetih godina. Majka mi je o najstarijem bratu stalno pričala, mada ja nisam bio ni rođen kad su bili u Brazilu. Potraga nije bila laka, pronašao sam staru porodičnu kuću, ali ne i njega. Na kraju je on mene našao. Vidio je u novinama da igraju Korintijans – Crvena zvezda, a da u jugoslovenskom klubu igra neki Valok, pa je odlučio da provjeri da li smo familija. Pružili smo jedan drugom ruku kao potpuni stranci, ali smo se ubrzo i zagrlili kad smo shvatili da smo braća. Pričao mi je kakav mu je bio život tamo, obećavao da će se vratiti u Jugoslaviju, samo da pozavršava neke poslove, ali na kraju je ipak tamo ostao do smrti", otkrio je Valok za "Danas".
RATOVAO PROTIV NACISTA KAO DIJETE!
Iako je bio samo dijete kada je počeo Drugi svjetski rat, Marko Valok je bio iz partizanske porodice, on je bio partizan dok Partizan nije ni postojao! Počeo je kao stražar, a onda je krenuo silom prilika i u oslobađanje zemlje.
"Sve je počelo u Drugom svjetskom ratu, za vrijeme okupacije, pošto su se u našoj kući u Zemunu tajno okupljali članovi Pokreta otpora. Moje starije sestre Agneza i Marijeta bile su, kao ilegalke, ozbiljno angažovane u Pokretu otpora. Budući gradonačelnik Beograda Branko Pešić nam je bio partijski drug. Ja sam kao najmlađi, a i najbrži, bio zadužen za čuvanje straže. Njemačka komanda je bila vrlo blizu naše kuće, u današnjoj Osnovnoj školi "Svetozar Miletić". Kako je bilo nagovještaja da će ćelija biti otkrivena, Branko Pešić je rekao da moraju da me spasavaju što prije. Moja sestra Marijeta je filmskom akcijom uspjela da izdejstvuje kod Nijemaca propusnicu, rekavši da joj mlađi brat ima galopirajuću tuberkulozu. Momentalno me je prebacila u partizane i tako me spasila. Od trenutka kada sam kao dječak krenuo s partizanima u oslobođenje zemlje, počela je i vojna karijera", istakao je Marko Valok, pa dodao:
"Kao član Partizanskog pokreta učestvovao sam sa 17 godina u borbama na Sremskom frontu, za šta sam odlikovan i zbog čega sam i postao oficir. Na Sremskom frontu sam bio kurir. U prvu akciju na frontu sam krenuo bez puške, potpuno goloruk. Ne zato što sam htio nešto da se junačim, već jednostavno nije bilo puške za svakoga. Računali su da sam brz i da ću se snaći. Prvu pušku sam dobio tako što sam jednog ranjenog partizana stavio na leđa i odnio u bolnicu. On mi je tada, u znak zahvalnosti, dao svoju pušku kako bih mogao da se borim. Poslije rata sam nastavio školovanje na Vojnoj akademiji i paralelno s fudbalskom gradio i oficirsku karijeru."
DOŠLI I REKLI - GOTOVO JE, MORAŠ U BURMU!
Za jednog legendarnog fudbalera nije baš uobičajeno da trenersku kairjeru počne u dalekoj Burmi! Ipak to nije možda bila Valokova želja, koliko obaveza. Jugoslovenska narodna armija je od njega tražila da kao oficir uradi nešto za svoju državu. A oko toga nije bilo spora.
"Mislim da sam mogao da igram još deset godina, ali morao sam, po naređenju, da odem u Burmu. Jugoslovenska armija me je poslala u okviru tehničke razmjene. Tih godina našoj državi bilo je potrebno da uspostavi dobre odnose sa drugim zemljama i pokušavali su na sve načine da propagiraju Jugoslaviju. To je bilo vrijeme uspostavljanja novih prijateljskih kontakata u Aziji i Africi. Bio sam poznat fudbaler i oni su na taj način ukazali posebnu čast Burmi, gdje su me srdačno dočekali. Tamo su me zaista cijenili kao vrhunskog sportistu, a ja sam im se odužio time što sam ozbiljno radio na selekciji i školovanju talentovanih igrača, sa njihovom državnom reprezentacijom odnijeli smo mnoge pobjede na azijskim takmičenjima. Oni i danas kažu da tamo igraju "Valokov fudbal". Kada sam se 1963. vratio u Jugoslaviju, htjeli su da me kao školovanog oficira šalju na nove položaje, ali ja sam želio da ostanem u sportu, da budem uz teren. Penzionisao sam se u 37. godini kao potpukovnik kako bih mogao da se u potpunosti posvetim trenerskom poslu. Vjerujem da sam ostvario uspešnu i vojnu i sportsku karijeru. Uvijek sam istinski vjerovao u visoke etičke principe i profesionalizam i lično nikada nisam iznevjerio te svoje ideale. Kao trener, u pedagoškom radu, to sam uvijek prenosio i na mlade igrače, da budu uspješni ne samo kao sportisti, već da budu i kvalitetni ljudi", zaključio je Valok.
Pratite sve sportske vijesti na jednom mjestu, budite dio Mondo sportske zajednice na Viberu!