Stefan Bajčetić samo je još jedan u nizu fudbalera koji su odbili da igraju za Srbiju, a imali su pravo. Dugačka je lista svih onih koji su nas "ispalili", ali nažalost mnogo je i onih o koje se Srbija ogriješila. Evo o kome se sve radi.
/piše: Milutin Vujičić, mondo.rs/
Fudbalska reprezentacija Srbije u svega nekoliko dana saznala je da dvojica mladih igrača na koje je potencijalno računao i selektor Dragan Stojković Piksi neće nositi dres "orlova", nego neke druge države. Tako je prvo Samed Baždar "odjavio" Srbiju, uprkos tome što je debitovao u martu na Kipru, pošto je sve vrijeme imao plan da zaigra za Bosnu i Hercegovinu, dok je sada iz Španije stiglo i "ne" Stefana Bajčetića.
"Osjećam se kao Španac i veoma sam ponosan zato što predstavljam Španiju..-", kazao je Bajčetić koji je dobio poziv za mladu reprezentaciju Španije, a iako i dalje ima mogućnost da obuče dres "A" reprezentacije Srbije sve do debija za seniore, čini se da više nema dilemu kao ranije.
Na ovaj način, nažalost, produžila se lista fudbalera koji su odbili da igraju za Srbiju - iz "ovog ili onog razloga". Možemo da zanemarimo i sve one fudbalere koji su se opredijelili za drugu reprezentaciju jer su smatrali da nikada neće dobiti šansu u dresu "orlova", prosto jer objektivno u tom trenutku nisu posjedovali kvalitet za prvi tim, poput recimo Mirka Ivanića, Uroša Đurđevića, Filipa Stojkovića (Crna Gora), Radeta Krunića (BiH), Milana Borjana (Kanada) ili recimo Miloša Degeneka (Australija), opet se radi o ogromnom broju reprezentativaca bez kojih smo ostali.
Dobili smo Lazara, ostali bez Aleksa
Prije nego što će Srbiju "ispaliti" Baždar i Bajčetić, trajala je velika borba za Aleksandra Pavlovića. Nažalost, Srbija nije imala veće šanse jer se takmičila sa Njemačkom, zemljom u kojoj je rođen i u kojoj je odrastao jedan od najtalentovanijih zadnjih veznih. Na njegovom primjeru može da se vidi koliko su i FS Njemačke i Srbije kiksali, pošto Pavlović nije igrao za mlađe kategorije nijedne od dvije zemlje, tek je nedavno debitovao za "A" tim Njemačke.
Bajernov fudbaler bio je viđen i na Evropskom prvenstvu proteklog ljeta, ali je u posljednji čas otpao zbog povrede, međutim nije časio ni časa Julijan Nagelsman - zvao ga je prvom sljedećom prilikom da "zabetonira" njegovu odluku. Tako je već odigrao četiri utakmice i na prvoj zvaničnoj - protiv Mađarske - dao je gol.
"Želim da se zahvalim FSS-u koji je uložio veliki trud. U mojim grudima kucaju dva srca. Moja majka je Njemica, otac Srbin. Zbog toga ovu odluku ne bi trebalo da tumačite kao da je protiv Srbije, nego u korist Njemačke. Rođen sam i odrastao sam u Minhenu, cijelu karijeru sam u Bajernu. Jedva čekam da zaigram za Njemačku", rekao je mladi fudbaler koji bi samo tako "legao" našem veznom redu kome treba jedan igrač tog profila.
Ako ništa, bilo je previše očekivati da će Njemačka ispustiti Pavlovića nakon što je prethodno od Srbije izgubila bitku za Lazara Samardžića, koji je poput Pavlovića takođe rođen u Njemačkoj, ali igra za "orlove".
Austrijanci nam oteli trojicu fudbalera
Dobro je poznato koliko Srba živi u Austriji, a neki od njih su postali i legende fudbalske reprezentacije. Najviše utakmica u istoriji Austrije odigrao je Marko Arnautović koji je 1989. godine rođen u Beču. Arnautović je imao dogovor sa Radomirom Antićem da zaigra za Srbiju, međutim poziv nije stigao i stoga je obukao dres Austrije - ukupno više od 120 puta i za to vrijeme je mrežu rivala tresao 30 puta.
"Ne igram za Srbiju, ali to nije moja greška. To je greška drugih ljudi. Ja ću tu da budem za Srbiju, "Marakana" će da bude puna i idemo na Svjetsko prvenstvo..", rekao je Arnautović nakon poslije meča Srbije i Austrije u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2018. godine.
"Uvijek se prekrstim kad slušam himnu, što je i normalno jer sam pravoslavac. Majka mi je iz Austrije i zato poštujem austrijsku himnu, ali mi je otac Srbin, pa je normalno da volim 'Bože pravde'. Uvijek sam želio da igram za Srbiju. Moj otac je razgovarao sa nekim ljudima kad sam imao 17 godina, ali iskrsli su neki problemi. Tada je selektor bio Radomir Antić, otac je pogurao tu priču, ali na kraju nismo uspjeli i obukao sam dres Austrije. Prosto, svako želi da igra na najvišem nivou, da napravi što bolju karijeru", pričao je Arnautović koji inače ima tetovaže sa srpskim porukama na tijelu, dok je bio i veliki prijatelj Siniše Mihajlovića kod koga je igrao u Bolonji i čiji je kovčeg nosio na sahrani.
Aleksandar Dragović je odigrao 100 mečeva za Austriju, bio i kapiten reprezentacije, a porijeklo "vuče" iz Grocke.
"Ostao je mali žal što nisam igrao za Srbiju, jer sam čekao poziv, ali se to nije dogodilo. Nisam bio previše razočaran, jer takav je put mnogih fudbalera. Odrastao sam u Austriji, koja je više obratila pažnju na mene od Srbije, tako da se nisam dvoumio", ispričao je Dragović u jednom ranijem intervjuu.
"Srećan sam što imam -ić. Svoju vezu sa Srbijom nikada nisam, niti ću da krijem, iako sam Austrijanac. Srećan sam zbog toga šta sam! Neki naši ljudi kukaju. Ako se ti prema drugim ljudima ponašaš kako treba, nikada nećeš imati problem. Tako ja razmišljam. Da li je to tako, u redu? Ne znam. Ali, ja tako živim i do sada nikada nisam imao problema".
Istakao je poznati štoper da za njega "nikada i nije bila opcija da igra za Srbiju", prosto jer je rođen u Austriji i nije dobio poziv Srbije, dok svoj slučaj nikada nije prokomentarisao visoki napadač Saša Kalajdžić, takođe Austrijanac srpskog porijekla.
Prije slučaja "Bajčetić", bio je i Krkić
Iako je sada Španija u centru pažnje jer nam je "ukrala" Bajčetića, to nije prvi put da je igrač na "ić" završio kod njih. "Novi Mesi", kako su mediji prozvali Bojana Krkića kada se pojavio u dresu Barselone prije više od 15 godina, prebrzo je donio odluku jer je zvala "Crvena furija".
Krkić je postao najmlađi igrač u istoriji reprezentacije Španije kada je debitovao sa 17 godina, pet mjeseci i devet dana, a zbog 25 minuta u zvaničnom meču protiv Jermenije nije mogao da "promijeni" državljanstvo i igra za Srbiju.
Razmišljao je o tome, ali je prethodno "drsko odbio" poziv i tako je njegova reprezentativna karijera utihnula.
"Počastvovan sam pozivom Radomira Antića da zaigram za Srbiju, ali ja sam Španac i igraću samo za špansku selekciju, uvjeren sam da ću dobiti poziv", rekao je Krkić još sada davne 2008. godine, da bi se potom pokajao:
"Imam srpske krvi, po nekoliko nedjelja kao dijete sam provodio u Beogradu sa roditeljima. Prije nego što sam počeo da igram za Barselonu svake godine sam dolazio, a onda nisam mogao zbog utakmica. Ipak, sada dugo nisam vježbao srpski i ne mogu dobro da ga pričam. Postigao sam 10 golova u prvoj sezoni u Primeri i već su svi počeli da pričaju 'Ovo je novi Mesi'. Tu ništa ne možeš da promijeniš... Znam svoje kvalitete i da nisam Mesi, ja sam Bojan".
Brazilac na sekund mislio da je Srbin
Mnogo pažnje je u javnosti izazvalo pominjanje imena Lijanko Vojinović 2016. godine. Odjednom se Brazilac srpskog porijekla pojavio kao opcija za našu reprezentaciju, a nije se radilo o tek nekom momku sa ulice - već o velikom talentu renomiranog kluba Sao Paulo.
Debitovao je za U19 reprezentaciju Srbije ubrzo pošto smo postali prvaci svijeta na Novom Zelandu, ali se brzo predomislio i opet obukao dres Brazila. Kada je shvatio da ništa od dresa "A" reprezentacije, opet je htio da postane Srbin.
FIFA nije dozvolila da se igra sa svojom nacionalnom pripadnošću i odbila je njegov zahtev.
"Lijanko je igrač koji ima kvalitet za reprezentaciju Srbije. Selektor Dragan Stojković je želio da ga pozove na turneju koju ćemo imati početkom juna u Japanu. Obavili smo potrebne razgovore sa njim i kod njega je postojala želja i interesovanje. Na osnovu prikupljene dokumentacije kontaktirali smo FIFA i nažalost odgovor je bio negativam. Lijanko je bio dio mlađih kategorija FS Srbije, zatim je igrao za omladince i olimpijsku selekciju Brazila, tako da pravila ne dozvoljavaju da opet obuče dres Srbije. Htjeli smo i mi i on, ali jednostavno nije moguće", objasnio je sportski direktor Stevan Stojanović prošle godine, čime su unuku Jovana Vojinovića i definitivno zatvorena vrata Srbije i za to niko nije kriv sem njegovog nećkanja.
Rođen u Srbiji, ali Srbiju ne osjeća
Dobila je Srbija prethodnih godina mnogo bitaka za mlade igrače - osim pomenutog Samardžića, tu su još i Motika, Simić, pa i Svilar koji je bio u dilemi za koga da igra - ali kod jednog fudbalera nije ni postojala dilema. Iako je rođen u Srbiji, Miloš Kerkez nije ni pomišljao da igra za "orlove".
Talentovani lijevi bek Bornmuta Miloš Kerkez (21) odavno je odlučio da će predstavljati Mađarsku, iako je rođen i odrastao u Vrbasu. Za reprezentaciju Mađarske nastupa još od U17 selekcije i postao je senior 2022. godine i već je igrao protiv Srbije.
"Mađarska je uvijek bila prva! To su htjeli moj otac i baka Mađarica, a poslije sam i ja, tako da nije postala nikakva sumnja. Veoma mlad sa 14 godina, odlučio sam da, kada dođe taj trenutak u karijeri, budem dio reprezentacije Mađarske. Da ne govorim o tome da me Srbija nikada nije kontaktirala, ali Mađarska jeste kada sam imao 15 godina. Ovdje me poštuju, kao i moju porodicu, to nikada neću zaboraviti", rekao je Miloš u jednom intervjuu i zaključio ono što boli:
"Ni tada me Srbija nije zvala, a ni sada. Raspitivali su se preko nekih ljudi, ali mene lično niko nikada nije zvao. Mađarska mi pokazuje veliko poštovanje i to mi se sviđa. Odmalena su mojoj porodici iz Mađarske davali veliko poštovanje i to je za mene nezaboravno, pa želim da vratim duplo".
Krala nas je Njemačka i prije Pavlovića
Zaboljela nas je odluka Aleksandra Pavlovića da izabere Njemačku prije Srbije, ali nije prvi Nijemac koji je to učinio. Aktuelni tehnički direktor Crvene zvezde Marko Marin, još jedan koji je imao nadimak "Mesi", rođen je u srpskoj porodici u Gradišci 1989. godine, ali se čitava familija preselila u Njemačku kada je imao samo dvije godine.
Odrastaio je u Frankfurtu, da bi pažnju na sebe skrenuo nastupima za Borusiju Menhengladbah 2007. godine. Ubrzo je stigao poziv "A" reprezentacije Njemačke za koju je Marin odigrao odigrao ukupno 16 utakmica i postigao jedan gol.
Da je igrao za Srbiju, imao bi daleko veću reprezentativnu karijeru, ali...
"Volim Srbiju, ali ne žalim što nisam igrao za reprezentaciju. Djetinjstvo sam proveo u Njemačkoj i igrao sam za mlađe selekcije i bilo je logično da igram i za seniorsku. Nikad nisam razmišljao o Srbiji niti me neko iz tamošnjeg saveza kontaktirao", izjavio je Marin prije desetak godina.
"To je bio proces... Zemlja u raspadu. Dok je bio jako mali nije se ni igrao fudbal, nego su bili ratovi. Bilo je normalno da igra za mlađe selekcije Njemačke. Niko ga odavde nije ni selektirao, ni zvao, priznanje kvaliteta je bio poziv da obuče dres ‘elfa’. Kad je sazrio, digla se pompa, bio je najbolji mladi igrač Njemačke, dobijao je Fric Valter priznanja, medalje. Pritisak je to. Kad je dobijao pozive za reprezentaciju nije baš rado išao, prvo jer je u klubu bio zvijezda, a u reprezentaciji kao mlad znao je da nije u prvoj ekipi", pričao je u jednom intervjuu Markov otac Ranko.
Pratite sve sportske vijesti na jednom mjestu, budite dio Mondo sportske zajednice na Viberu!