Zvonimira Bobana pitali da li je Luka Modrić najbolji hrvatski fudbaler u istoriji. Nije odgovorio onako kako bi mnogi očekivali.
Slavni hrvatski fudbaler Zvonimir Boban (56) ne može da ocijeni da je as Reala i tamošnje reprezentacije Luka Modrić (39) najbolji hrvatski fudbaler u istoriji. Bez obzira na to što je doveo Hrvatsku do finala Svjetskog prvenstva, kao i do bronze koju je i Bobanova generacija osvojila u Francuskoj 1998. ali i na to što je Modrić jedini igrač sa ovih prostora koji je osvojio Zlatnu loptu 2018.
"On ima najbolje rezultate, a teško je reći ko je najbolji. Svakako je fantastičan, jedinstven, koji je Hrvatskoj i cijelom svijetu pokazao izuzetan fudbal. Fudbaler je velike inteligencije, vrhunske tehnike i čitanja igre. On je jedinstven", kazao je Boban.
U njegovom razgovoru sa ocem Bojana Krkića, nekadašnjim srpskim fudbalerom Bojanom Krkićem seniorom, mogla se čuti i interesantna anegdota. Krkić je otkrio da je prije desetak godina zvao Bobana da ga pita za Modrića da bi se raspitivao oko njegovog eventualnog transfera u Barselonu.
"Pamtim da sam te pozvao i pitao za Luku, rekao si mi da je on klasična desetka i da balkanski fudbaleri imaju veliki talenat, ali da nisu svi 'glavom' skroz unutra. Ipak, rekao si da je Luka čista desetka kao čovjek i kao fudbaler i to nikad neću zaboraviti. Razgovarao je sa nama i nije potpisao jer smo imali Inijestu i Ćavija, ali pamtim i dalje taj razgovor sa tobom", kazao je Krkić senior.
Plakao zbog Luke
Zvonimir Boban često je bio prisutan u Modrićevom životu i karijeri kada je bilo važno. Tako je sjedio u publici kada je Luka dobijao FIFA priznanje 2018. godine za igrača godine i rasplakale su ga Modrićeve riječi o Hrvatskoj.
"Volio bih da pozdravim svoju Hrvatsku, kako smo samo prekrasno ljeto imali, hvala vam na predivnim emocijama, uživali smo, hvala na iskrenoj podršci i šaljem vam velike pozdrave", rekao je tada Modrić dok je Boban bio u suzama.
Dirljivo Bobanovo pismo koje se zauvijek pamti
Zvonimir Boban napisao je prije pet godina i pismo Luki, predgovor za njegovu autobiografiju "Moja igra". Bio je emotivan isto kao i kada je plakao dok je gledao svog zemljaka kako drži nagradu u rukama. Pročitajte Bobanovo pismo.
"On i njegov fudbal.
Tako jednostavan i tako poseban, tako jedinstven i drugačiji.
Sve to bogatstvo Modrićevih fudbalskih intuicija i navodno jednostavnih rješenja, poteklo je iz jedinog izvora s kojeg tako nešto i može poteći - iz izvora najfudbalskijeg broja, iz izvora broja 10. Paradoks je taj da ga on u vrhunskom profesionalnom fudbalu nije igrao, ali se kao desetka rodio, kao takav se stvarao - i kao takav se bilježio.
Stvarati tamo gdje je najteže, u onim uskim klancima i brzacima sredine terena, tamo gdje se sve događa i osjeća drugačije - gdje se igra nadahnjuje i usmjerava.
U odricanju, u ambiciji koja se davno odrekla svog 'ja' da bi ga stostruko vratila kroz 'mi', taj jedini put koji vodi velikome, Modrić je odrađivao lako. Začudno lako. I sve te nove preinake, taktičke tendencije i pametovanja što su udaljavali desetku iz njega, a i iz fudbala, brzo je pretvarao u svoje prednosti, u svoj razvoj. Sva ta poništavanja sebe da bi izgradio boljeg Modrića odradio je brzo i uvjerljivo, bez sumnje u svoj fudbalski put - i to je njegova najveća pobjeda.
Jasno, za takv nešto trebaš imati izuzetan karakter, veliku vjeru u sebe i fanatičnu radnu ćud. Nemam sumnje da je te vrijednosti baštinio sirotinjsko-kamenjarskim djetinjstvom, te uz veliku brigu njegove skromne radničke porodice.
"Nije bio poput Ćavija, Inijeste i Pirla, bio je svoj"
Istina je da Modrić nije bio plejmejker poput Ćavija, nije imao 'jedan na jedan' mekoću Inijeste, ni Pirlovu veliku arhitekturu, ali opet je imao sve to na svoj način.
Ne, nisam napisao da je bio rođeni lider, takvog ga nisam osjetio, ali da je kroz igru i primjer vodio - vodio je. I igrače i timove i, ono što je najbitnije, navijače fudbalskih timova. Bilo u Dinamu, Kraljevskom klubu ili hrvatskoj reprezentaciji, uvijek je uspijevao da bude Modrić. Dvije su slike moćni opis tog pristupa.
Njegovo, s njegovim i naše, Svjetsko prvenstvo 2018. i istorijski poduhvat, svedoče nam i daju baš takvog kapitena. Onoga koji se na totalnom izmaku snaga, u posljednjim sekundama produžetaka, kroz preguste Ruse, probija u trku od centra do šesnaesterca, ne bi li poslao jasnu poruku - poruku potpunog davanja. Poruku pobjede i pristupa. Poruku vrijednosti. Druga je scena iz finala Lige šampiona protiv Juvea kada nakon dominantnog drugog poluvremena zadnjom snagom volje i znanja, s linije zavrće loptu Ronaldu za gol...
I ta poruka je prava zastava čovjeka Luke Modrića.
Kad smo kod čovjeka, Luka je spletom okolnosti imao svoje Scile i Haribde, i platio ih je nemirom i odrastanjem, platio ih je jer ih je trebao platiti, ali to ga je učinilo jačim i boljim - Čovjekom i Igračem...
Pri kraju ovog pisma, tražim one riječi za koje vjerujem da ga najbolje opisuju: skromni genije.
Biti uzor takvom igraču moja je velika čast. Znati da je moj sin godinama odijevao njegov dres prije spavanja, trajna je uspomena poštovanja moje porodice prema ovom čudesnom igraču i dragom biću. Poštovanja prema velikom svjetskom broju 10", napisao je Zvonimir Boban.
Pratite sve sportske vijesti na jednom mjestu, budite dio Mondo sportske zajednice na Viberu!