Tako se ne postaje šampion...

To će vam, poslije odgledanog 144. "vječitog derbija", reći svaki navijač i fudbaler Crvene zvezde. Pošteno. Trener neće baš to priznati. Očekivano. On je taj koji je pripremio utakmicu u kojoj je, kako reče Luka Milivojević, "Crvena zvezda dala sve što je imala i nije uradila ništa".

Baš tako.

Ostali sa adrese Ljutice Bogdana 1a nisu bili dostupni za komentar. Ni poslije utakmice, ni dan kasnije kada na toj adresi nije bilo nikoga. Trening je u ponedjeljak u 10.30, pa će vjerovatno poslije toga biti riječi o - više od svega - načinu na koji je Crvena zvezda odigrala utakmicu sezone, utakmicu generacije.

Odnosno o tome kako nije odigrala.

A, Crvena zvezda je tu utakmicu, u kojoj je imala istorijsku priliku da prekine nikad viđenu dominaciju najvećeg rivala i odbije napad Partizana na izjednačavanje po broju titula, odigrala - kukavički.

Počevši od pripreme same derbija i sredstva koje je izabrano za ostvarivanje cilja. Neupućenom je moglo da se učini da je Crvena zvezda 144. "vječiti derbi" dočekala sa dva ili više bodova prednosti u odnosu na Partizan. Tako je izgledalo...

I tu je trener taj koji snosi najveći dio odgovornosti, pa bi trebalo i da je prihvati, a nije. Bar ne na konferenciji za štampu poslije utakmice tokom koje je njegov tim uputio dva šuta vrijedna pomena, jedan Filip Kasalica u prvom poluvremenu, kada je uzdrmana prečka Vladimira Stojkovića i jedan Kadu Mendeš, u nadoknadi vremena, kada je već bilo 0:1, a potencijalnih 1:1 ne bi bilo ništa manje strašno od poraza.

Mada ni remi nije dozvolio odlični golman Partizana.

Dva šuta u utakmici za titulu? Premalo!

Bilo bi više, svakako, da je Crvena zvezda krenula na sve ili ništa, iako bi možda bila ubjedljivije poražena. Nikad se ne zna. Ko nije pokušao, ne može da zna ni da li bi uspio. Vjerovatno bi i Delije više voljele da su tako ostale i šestu godinu bez titule. Da su gledale tim koji je izašao da pobijedi, pa sad, Bože moj... Nije uspio.

No, vratimo se na početak, a na neki način počelo je u četvrtak, kada je u razgovoru sa grupom novinara predsjednik Crvene zvezde Dragan Džajić rekao da je u ovoj situaciji najvažnija psihološka priprema ekipe, a potom i taktička zamisao stručnog štaba.

Nešto poslije tog razgovora, do novinara je stigla neprovjerena informacija (a kako provjeriti ako je ekipa u karantinu, a trening zatvoren cijele nedjelje), da će Crvena zvezda protiv Partizana izaći u zatvorenoj varijanti, bez klasičnog centarfora, sa pojačanim veznim redom.

Konkretno, sastav je trebalo da bude: Bajković - Vešović, Mikić, Spajić, Petković - Garido, Mijailović - Milivojević, Milijaš, Lazović - Kasalica.

I logično i nelogično.

Logično, jer je to postavka s kojom je Robert Prosinečki prošlog proljeća nanio tri poraza Partizanu za kratko vrijeme, a nelogično, jer je Crvena zvezda ta koja je morala da pobijedi i koja nije, kao u Robijevo vrijeme, imala privilegiju da brani 2:0 iz prve utakmice polufinala Kupa.

Zgusnut vezni red, a naprijed Kasalica i "lažni" napadač Lazović, duga lopta, brz trk iza leđa spore odbrane Partizana i gol. Prosto. Ali, šta ako se Partizan ne otvori? Šta ako ne napadne? Nije bilo logično i poslije razgovora u redakciji i sa kolegama koje su takođe čule mogući sastav, odlučili smo da ga ne objavimo, uvjereni u to da Crvena zvezda mora da napadne i da je to samo "glineni golub".

Ispostavilo se da smo pogriješili - to jeste bio način na koji je razmišljao debitant u derbijima Rikardo Sa Pintu. Uz malu korekciju da je defanzivnog Srđana Mijailovića od starta zamijenio ofanzivniji Kadu, ali i dalje u formaciji 4-5-1, bez pravog "razbijača" u špicu, bilo da je to Abiola Dauda ili Ognjen Mudrinski.

Potvrda da Sa Pintu neće napasti od prve minute stigla je u subotu u 18.30, kada su dijeljeni zvanični sastavi u press loži u Humskoj. Tada više nije bilo dileme, ono što je Prosinečkom uspjelo u tri navrata, trebalo je da uspije i četvrti put, pod bitno drugačijim okolnostima i pod pretpostavkom da će Ivan Ivanov i Tomislav Pajović, kao i protiv ostalih rivala u Superligi, stajati na 40 metara od Vladimira Stojkovića i da će im onda Lazović i Kasalica raditi ono što su Abubkar Oumaru i Aleksandar Katai nedavno.

To se, bilo je očigledno već poslije 20-ak minuta igre, nije dogodilo.

Lazović je kao "lažni" napadač, nedovoljno oporavljen od povrede koljena, izdržao na terenu svega 11 minuta i to je bio nagovještaj kolapsa ideje koja se kovala u Ljutice Bogdana cijele nedjelje. Ušao je "klasični" centarfor Dauda, Kasalica je preuzeo Lazovićeva zaduženja, ali je to već od 11. minuta bila improvizacija a ne stragetijski plan.

Kao da je znao, Vuk Rašović je pustio Crvenu zvezdu u prvom poluvremenu da pokaže šta želi i šta može. U međuvremenu, spala je tenzija, smirila se prečka na južnoj strani koju je uzdrmao Kasalica zbog čega u Crvenoj zvezdi i imaju za čim da žale, jer je to povod da se kaže "da je ušlo..."

Ali, nije. Na sljedeću šansu, dok je Boban Bajković vadio loptu iz mreže nekoliko puta, a na kraju je nesrećnim spletom okolnosti sam unio u istu, navijači Crvene zvezde čekali su do nadoknade vremena, kada je Kadu pokušao iz slobodnjaka da izbori bar 1:1, ali nije. Partizan je sreću kod gola zaslužio konkretnom igrom i pozitivnim pristupom, Crvena zvezda na kraju nije imala sreće, iz prostog razloga što se i previše uzdala u istu tokom 90 minuta.

Kada je vidio u kom pravcu ide utakmica, Sa Pintu je pokušao da promijeni nešto izvođenjem destruktivnog Luisa Garida, koji teško da je dodao loptu unaprijed za vrijeme provedeno na terenu. Umjesto njega, ušao je još jedan ofanzivni fudbaler Luka Milunović, ali prekasno. U tom trenutku, lopta se već bila navikla na crno-bijele, koji su prvi pobijedili nervozu i počeli da sve opasnije prilaze Bajkoviću.

Baš kao da oni moraju da pobijede. Napad je i ovog puta bio najbolja odbrana, a Crvena zvezda se prelako odrekla tog vida odbrane svog gola, sve u strahu od hitrih nogu Lazara Markovića.

U utakmici sezone Crvena zvezda čekala je grešku Partizana, a dočekala šestu godinu bez titule prvaka i to je ono što je najviše zaboljelo njene navijače, koji su odmah poslije utakmice na Twitteru, Facebooku i ostalim društvenim mrežama počeli da "šeruju" sljedeću poruku:

"Sad Tole nije platio sudije! Sad nije pomjerio stativu! Imali ste sudiju koji sudi Ligu šampiona! Igrali ste kao (nećemo baš sve prenijeti)! Treba da vas bude sramota dresa koji nosite! Derbi je pobijedio bolji! A vi se zadovoljite drugim mjestom! A, ako vam to ne odgovara, opušteno, sa ovakvom igrom, bićete treći!"

(N. Janković - MONDO, foto: Tanjug/Dragan Stanković, crvenazvezdafk.com, MN Press)