Više ne postoji superligaški stadion u Srbiji na kojem trener Partizana Slaviša Jokanović nije ostvario pobjedu.
Posljednje uporište bio je "Karađorđe" u Novom Sadu, a Vojvodina jedini tim kao domaćin, kojeg Jokan za više od godinu dana od dolaska na čelo crno-bijelih nije savladao.
U nedjelju, 12. aprila, bilo je 2:0 za lidera na tabeli i po svemu sudeći novog-starog šampiona države.
"U prvom poluvremenu smo u potpunosti nadigrani i bili smo da uđemo u negativan rezultat. Vojvodina je u prvih 45 minuta igrala izuzetno dobro. U drugom, pokušali smo izmjenama da napravimo ravnotežu, u tome smo i uspjeli, došli do golova i bodova, ali ne briljantnom igrom", rekao je nekadašnji fudbaler oba kluba i reprezentacije Jugoslavije.
Ni ovog puta, trener crno-bijelih nije izustio riječ o tituli, iako se ona odavno nazire na tabeli, a Partizan je za četiri dana, sa po 2:0 pobijedio oba pratioca, prvo Crvenu zvezdu, a zatim i Vojvodinu.
Trener Novosađana Zoran Marić isključen je tokom prvog poluvremena, zbog burne reakcije na jednu sudijsku odluku.
"Žao mi je što sam isključen, izvinjavam se navijačima. Bez obzira kakve sudijske odluke bile, nema opravdanja za moju reakciju", bio je prvi Marićev komentar poslije utakmice.
Ipak, šef struke Novosađana, smatra da je njegov tim oštećen.
"Partizan je dovoljno dobar da bi mu bila potrebna pomoć od bilo koga".
O utakmici, Marić je rekao:
"Zadovoljan sam igrom, stvarali smo šanse, naročito u prvom poluvremenu. Međutim, da bi se savladao Partizan, mora se i pogađati mreža", sumirao je Marić.
"U utakmicu smo ušli sa namjerom da možda čak i primimo gol, ali da damo bar jedan ili dva. Imali smo blag pad u drugom poluvremenu. Sve u svemu, Partizan je zasluženo pobijedio", podvukao je Marić.
Obezbjeđenje prije, za vrijeme i poslije meča na "Karađorđu" bilo je rigorozno. Poslije utakmice, kordon koji je obezbjeđivao igrače, čak nije dozvolio ni čelnicima Partizana, sportskom direktoru Ivanu Tomiću i potpredsjedniku Bati Mirkoviću da priđu fudbalerima crno-bijelih. Isto je bilo i sa novinarima...
(R. Jakšić, MONDO)