Predstavljamo vam ''diskretne heroje'' Fudbalskog kluba Borac, one o kojima se malo piše, ali mogu mnogo da kažu
/Od izvještača Monda iz Antalije Dragana Šutvića/
Neizostavni dio fizio-tima Fudbalskog kluba Borac već 12 godina unazad je priznati banjalučki fizioterapeut Siniša Ćebić.
Popularnog Ćebu, čiji sin Nikola nastupa za kadetski sastav Velikana iz Platonove, kvalitetan i predan rad ne samo u Borcu, već i u ''zmajićima'', odveo ga je 2014. godine na Svjetsko prvenstvo u Brazilu.
U banjalučkom klubu je usko sarađivao sa Vladom Jagodićem, bivšim selektorom mlade reprezentacije BiH, koji nije ostao imun na Ćebićev rad, pa je potom uslijedio poziv u seniorski tim i boravak u ''zemlji kafe i sambe'' zajedno sa stručnim štabom kojim je komandovao Safet Sušić.
Kako rekosmo već, više od jedne decenije je "Ćeba" dio Borčeve slagalice, međutim tek prije godinu dana se susreo sa jednom interesantnom situacijom - stručnom štabu je priključena jedna ženska osoba.
Riječ je o Snježani Grbić, koja u Borcu obavlja ulogu fizioterapeuta-tehničara.
Pitali smo Sinišu kako je sve to isprva izgledalo.
''U početku je bilo malo neobično, ali kasnije je sve došlo na svoje. Kada kažem neobično, ne mislim tu na nešto loše, već je bilo interesantno to da je kod nas jedna dama fizioterapeut, a obično su žene u klubovima doktorice. Snježana je bukvalno sastavni dio našeg tima i kad dođemo bilo gdje na pripreme, svima je to interesantno, da vide damu u medicinskoj ekipi jednog tima. Čak je i jedan od igrača u šali pitao kako je njoj među nama muškarcima u fudbalskoj ekipi, a to vam i ona sama može ispričati'', rekao je Ćebić, koji je odmah nakon našeg razgovora imao pune ruke posla - na tretman oporavka je u sobu 1206 stigao Marko Jovanović.
Desetak godina unazad na našim prostorima nije bilo moguće naći žensku osobu u medicinskom timu nekog muškog sportskog kolektiva - ako nije doktorica.
Snježana razbija te ''predrasude'', ali nije jedina u našem gradu.
Istu ulogu, ali u Rukometnom klubu Borac m:tel, obavlja Sanja Vuković, Snježina kolegica sa prakse.
''Na početku mi je bilo čudno jer sam sa odrađivanja pripravničkog staža u Zavodu 'Dr Miroslav Zotović', koji je jedan drugi svijet, došla u Borac, u jednu mušku ekipu gdje sam od strane Vladimira Pilipovića i Siniše Ćebića dočekana veoma lijepo. Znam da je njima bila neobična pojava jedne dame u klubu, ali mislim da sam se brzo uklopila. Kad su igrači u pitanju, njima je možda isprva bilo malo neugodno što je tu ženska osoba, ali su se brzo navikli i mogu da kažem da imaju jednu veoma veliku dozu poštovanja prema meni. Oni se trude da budu maksimalno pristojni'', poručila je Snježana.
Da li je u početku bilo straha?
''Iskreno, ne u nekoj velikoj mjeri. Možda samo malo u smislu kako će me prihvatiti i kako ću se ja snaći, ali to smo prevazišli već nakon pet-šest treninga. Od tada sa svim igračima gajim prijateljski odnos, oni sa moje strane takođe imaju poštovanje i sve funkcioniše u najboljem mogućem redu.''
Snježana je imala priliku da sarađuje sa pretpionirima i pionirima, a u razgovoru sa njom saznali smo da je zovu - ''mama''.
''Da, to je malo i smiješno što i trener kaže da sam ja 'Borčeva mama'. Meni je sa djecom veoma lijepo jer volim da radim sa njima. Čast je biti fizio u prvom timu, ali je posebna emocija kad se radi sa najmlađim kategorijama koje su nekako najosjetljivije kad se ide na turneje i turnire, kad smo na utakmicama. Oni to doživljavaju potpuno drugačije nego prvotimci i njima treba pristupiti drugačije. Tu se postavljam kao roditelj, kao 'mama' što prija i meni i njima''.
Da li se stide da zaplaču?
''Ne, oni su još uvijek tako mali tako da često bude i suza, i udaraca, i kad promaše gol. Međutim, sve to nekako prevaziđemo kroz priču, zajedno sa njihovom trenerima i mislim da je i njima godi taj način rada.''
Nikola Vučenović je posljednje pojačanje tima fizioterapeuta. Klubu za koji navija od malih nogu priključio se prije 10-15 dana.
''Došao sam u klub na preporuku Siniše Ćebića. Pojedine igrače znam jer sam 'Lešinar', gledao sam ih sa navijačke tribine i podržavao. Snježu poznajem iz srednje škole, a Sinišu možda dva-tri mjeseca. Atmosfera u ekipi je stvarno dobra, igrači su me prihvatili, a prvi komentari na moj rad su bili pozitivni i nadam se da će tako biti i dalje.''
Vidljivo je bilo na Nilkolinom licu uzbuđenje zbog takvog razvoja situacije.
''Sigurno da je čast i privilegija biti sa ovakvim ljudima za nekog ko voli i prati sport. Stvarno nešto super'', poručio je Nikola, koji bi, ako se sve kockice poslože, a svi se nadaju da hoće, već u debitantskoj sezoni u Borcu mogao da posvjedoči osvajanju titule.
''Nadam se da će tako i biti!''
I mi kažemo!