Kao mali gledao je Rodmana, Džordana i Ajversona, a sada nije mogao da vjeruje kada je dobio poziv od Svetislava Pešića! Nikola Šaranović je za MONDO otkrio kako jedan 19-godišnjak stiže do dresa Srbije!
Reprezentacija Srbije je posljednji tim koji se čeka na Svjetskom prvenstvu, a jedan 19-godišnji mladić se nada da bi mogao da dobije poziv za Mundobasket! Ime mu je Nikola Šaranović, a svojim sjajnim igrama u dresu FMP-a u prethodne dvije sezone zaslužio je poziv selektora Svetislava Pešića da zaduži opremu nacionalnog tima. Neće ga biti na odlučujućem meču sa Velikom Britanijom, ali kako sam kaže – i sam poziv selektora je nevjerovatno dostignuće.
Pričao je mladi Šaranović za MONDO o svojim košarkaškim počecima, uzorima za koje su mu neki rekli da možda i nisu najbolji, ali i o ljubavi prema Denver Nagetsima i Denisu Rodmanu. Ali prvo o pozivu u koji nije mogao da poveruje!
"Mislio sam da me neko zeza kada je poziv stigao. Da neko od 19 godina dobije poziv, takav poziv u A reprezentaciju? Prvo sam mislio da je poziv za U20 reprezentaciju, a kad sam saznao da je poziv za A reprezentaciju bio sam oduševljen. Takav poziv se ne odbija, poziv da dođeš da treniraš sa reprezentacijom, da osjetiš taj trening sa igračima kao što su Jović, Milutinov ili Davidovac... Ja jednostavno ne mogu da opišem!", ushićeno je počeo svoju priču za MONDO Šaranović.
TAJ POZIV SE NE ODBIJA, MAKAR BIO 15. IGRAČ!
INTERVJU: Hoće da bude srpski Rodman, Pešić je to vidio! Šaranović za MONDO: Sa 19 godina u reprezentaciju? Zezate me!
On zapravo nije bio na zvaničnom spisku kandidata, već se dodatno priključio timu, pa je pojasnio kakva je bila njegova uloga u ovom prvom pojavljivanju u dresu Srbije.
"Dobio sam poziv da pomognem ekipi na treninzima i uvijek ću doći da pomognem reprezentaciji, makar bio 15. igrač, čak i da ne budem na konačnom spisku. Taj poziv se ne odbija. Makar da budem igrač na treningu, da podržavam ekipu", jasan je Šaranović, pa opisuje kako selektor Pešić sarađuje sa igračima kao što je on, koji nisu bili ni rođeni kada je sa SR Jugoslavijom osvajao zlata: "Super! Ja sam mislio da ću kao igrač da dođem tu da samo vidim kako se trenira. A on me je pustio čak i da treniram, da osjetim kako je tamo, na čemu sam mu veoma zahvalan. Dobio sam tu priliku da osjetim igru sa takvim igračima koji igraju svugdje po svijetu. To je potpuno neki drugi način košarke i tu dolaze igrači koji igraju svuda po Evropi i igraju u drugačijim sistemima, onda osjetiš svačiji sistem i vidiš kako je zapravo trenirati sa takvim igračima."
Kada je poziv stigao, prvo je javio – roditeljima. Kako kaže, ovo je dokaz da sve što su mu pružili i sve što su radili za njega nije bilo uzalud. "Prvo sam javio svojim roditeljima naravno. Roditeljima koji su mi pružali najveću podršku. Kada su čuli da sam dobio poziv za A reprezentaciju bili su ponosni i stvarno mi je bilo drago jer su mnogo dali za mene, a sada vide da se to vraća."
Iako pomalo zvuči kao fraza, mladi 19-godišnji košarkaš FMP-a sada je zaista "zadužio opremu" reprezentacije, a tu torbu će čuvati i ubuduće! "Dobio sam opremu, tako da sve to gledam kao neki suvenir koji sam dobio od reprezentacije. Cijela ta torba koju sam dobio mi je jedan veliki suvenir koji ću uvijek držati negdje", priča nam on.
Nije mu naravno ovo prvi put da oblači dres sa državnim grbom, jer je već predstavljao svoju zemlju u mlađim kategorijama. U julu 2022. godine je sa U20 timom vratio "orlove" u elitu, pošto je osvojio Evropsko prvenstvo B Divizije.
"Srbiji je uvijek mjesto u A diviziji i mi smo htjeli i morali da vratimo Srbiju u elitu. Nekoliko igrača se nije odazvalo na taj poziv i mi smo došli, skupili se i dali sve od sebe da vratimo Srbiju gdje joj je mjesto. U četvrtfinalu smo imali nezgodan meč sa Letonijom, to je bilo na jednu loptu i ta utakmica je bila finale prije finala. Izvukli smo se tu, pobijedili i na kraju vratili osvojili turnir", priča nam mladi krilni košarkaš, koji se nada da bi u nekim narednim prilikama mogao i da se nađe u sastavu A selekcije Srbije.
"Naravno, sam poziv za reprezentaciju me je dodatno motivisao da radim još jače i još više da bih opet dobio poziv i da mogu da budem sljedeći put na spisku 12 igrača, da mogu i da zaigram za Srbiju", nada se on.
REKLI SU MI – ŠTO BAŠ RODMAN...
INTERVJU: Hoće da bude srpski Rodman, Pešić je to vidio! Šaranović za MONDO: Sa 19 godina u reprezentaciju? Zezate me!
Kaže da su mu idoli i igrači kojima se divi Denis Rodman i Vladimir Lučić, a to što želi da na terenu bude poput jednog od najkontroverznijih NBA igrača svih vremena nie se svima svidjelo!
"Prvi igrač koji mi je upao u oko, neki moj idol je Denis Rodman. Rekao sam to u jednom intervjuu, a onda sam vidio u komentarima da je neko napisao da Denis Rodman ne treba da bude nekome uzor kao košarkaš. Ipak ta njegova požrtvovanost i koliko je želio da ukrade loptu, zaigra odbranu, da uhvati skok me je navela da čak i ja počnem da treniram i da vidim kako je to. Od tad se stvorila ljubav prema košarci koju i dan danas imam", istakao je on.
Kao neko rođen 2003. godine, vrlo dobro Šaranović zna i ko su Rodman, Džordan, Ajverson, a košarku gleda kad god stigne.
"Otac me je naveo da gledam takve igrače i kao mali sam gledao košarkaše poput Ajversona, Rodmana, Džordana, takve igrače. Onda se to samo stvorila ta navika da počnem da gledam utakmice kako bih vidio kako ja mogu da napredujem, šta ja mogu da uradim na terenu, da budem što bolji. Uvijek kada imam vremena i kada vidim da se igra košarka tu negdje po Beogradu gdje mogu da dođem, uvijek ću doći da gledam i podržim svoje bivše saigrače da vidim kako je njima, da popričam sa njima i uvijek mi je zadovoljstvo da gledam KLS ili B Ligu, bilo kakva košarka i liga da je u pitanju", otkriva Šaranović za MONDO.
Nedavno je gledao i debi svog bivšeg saigrača iz omladinskih dana u Crvenoj zvezdi Nikole Topića u KLS-u. Za njega kaže da je – košarkaški genije!
"On je ne mogu da kažem dominantan jer je 2005. godište, ali on je po mom mišljenju košarkaški genije i zna da igra košarku. Sad kada sam gledao protiv Zlatibora, on je od svih tamo minimum po 5-6 godina mlađi, ali je dao 25 poena i dao je koš za pobjedu."
GLEDAM LOJDA I ZAMIŠLJAM KAKO JA DAJEM TAJ KOŠ ZA POBJEDU!
Nikada kroz karijeru ni u jednoj generaciji, ni u jednom timu nije smatan da za najvećeg talenta. Ipak, sa 19 godina – stigao je poziv za nacionalni tim!
"Mislim da nisam bio najveći talenat. Talenat je samo mali dio onoga što je potrebno za uspjeh. Tu je veći dio rad i trud i koliko želiš da daješ sebe za to što hoćeš da uradiš. Ja sam samo radom stigao do ovoga što imam sada" ističe on.
Slobodan Klipa ga je primijetio i doveo u kadetski tim Crvene zvezde, a da li je ikada pitao iskusnog stručnjaka šta je to vidio u njemu? "Nisam, samo samo bio tu, zadovoljan što sam uopšte došao jer nisam sebe smatrao nekim prevelikim talentom. Kada sam dobio poziv za kadete Zvezde kod Slobodana Klipe bio sam šokiran. To me isto natjeralo da više radim i da pokažem da stvarno zaslužujem da budem tu. Zahvaljujem mu se što je od mene napravio na ovakvog igrača kakav sam sad. Kod njega sam u Zvezdi bio tri godine i on me je svemu naučio i imao je dovoljno poverenja u mene da vidi da ja mogu."
Kao omladinac Crvene zvezde pamti pobjede nad velikanima kakav je Makabi, duele sa Real Madridom, susrete sa francuskim, španskim, litvanskim mladim igračima na juniorskim turnirima Evrolige.
"Naravno da znače ti mečevi jer vidiš koliko talenta zapravo ima u čitavoj Evropi u tom evroligaškom turniru i vidiš kakvi su različiti stilovi košarke. Na primjer, Francuzi igraju brže košarku, samo šutevi za tri, ali-upovi... Dok Žalgiris igra na šut za tri, ali se akcije igraju do kraja, 24 sekunde... Osjetiš kako razni timovi igraju kroz cijelu Evropu i naravno da znači."
Dok je još igrao u juniorima u timu Crvene zvezde izbila je korona, Kino Kolom, Kori Volden, Lendri Noko i Lengston Hol nisu mogli da igraju na Kupu Radivoja Koraća 2021. godine i on je kao junior stigao u Novi Sad da popuni broj.
"I opet poziv! Poziv Dejana Radonjića da dođem da treniram sa ekipom, da pomognem timu Crvene zvezde na treninzima jer nisu imali dovoljno igrača. Sam taj čin me je doveo do toga da treniram još više i još jače, da bi igrao taj kup. Što sam stigao, ali za drugu ekipu. Stigao sam da igram Kup Radivoja Koraća i uzeo sam medalju sa Crvenom zvezdom. Biti tu sa tim igračima, dijeliti isti teren, istu svlačionicu je neopisivo. Iz juniorskog tima doći da igraš sa igračima kao što su Džordan Lojd, Džoni O'Brajant, to mi je najviše ostalo u sećanju", prisjeća se svog prvog trofeja Šaranović.
Tada je bio na klupi i u tijesnom porazu Crvene zvezde 75:76 od Zenita u Evroligi, a kada je Džordan Lojd promašio polaganje za pobjedu...
"Uvijek u takvim situacijama zamišljate sebe da dajete koš za pobjedu, pogotovo pred takvom publikom. To je meni san, da pred takvom publikom dam koš za pobjedu. Zamišljam sebe kako sam dao taj zicer koji je promašio Lojd", prisjeća se Šaranović za MONDO.
ODBRANA U ABA? MA, NE VIDIM IH...
Sljedeće godine, u sezoni 2021/22, otišao je u FMP i tu se odmah izborio za minute. Tek punoljetan, ubacio je jednu trojku u "Morači" u prvom kolu i nametnuo se treneru Nenadu Stefanoviću.
"Nisam ni ja očekivao da ću ući uopšte na toj utakmici, ali moje razmišljanje je bilo da sam tu, da sam 12. igrač i da treba da se dokažem da mogu da igram. Dobio sam priliku i mislim da sam je iskoristio i da sam time dobio povjerenje od trenera. Mislim da svojom odbranom donosim neki doprinos ekipi i da zato dobijam minutažu", priča Šaranović, ali ističe da nije lako igrati odbranu u ABA ligi:
"Ja sam kada sam ušao na toj utakmici čuvao sam Džastina Kobsa i Di Džej Silija. Mislio sam to je to, stisnem ih... Tri puta me prođu od pika, dvije promjene ja već ispadnem, ne vidim ih. Tako je bilo i protiv Mornara, ja i dalje stojim iza toga da je Nemanja Gordić najteži igrač koga sam ja čuvao u ABA ligi. On me je svaki put pročitao, svaki put je znao šta ću da uradim i svaki put me je prošao. Poslije toga sam uspio malo da shvatam kako da se prilagodim i kako da igram odbranu. Naravno još uvijek je na pojedinim igračima teško igrati odbranu, ali dajem sve od sebe da budem što bolji."
Ipak, ove sezone nije mogao da dobije boljeg mentora kada je odbrana u pitanju. U ekipu je stigao Čarls Dženkins.
"Mnogo sam od njega naučio tokom ove sezone i stvarno ga gledam kao mentora u ekipi. On na svaku malu grešku koju vidi kod mene reaguje, prepravi je i kaže mi kako to da uradim. Stvarno hoće da pomogne, svima pomaže, kao pravi kapiten svima prilazi i objašnjava", ističe naš mladi sagovornik.
DENVER U SRCU, ALI NE ZBOG JOKIĆA!
Naravno da naš sagovornik prati i NBA, a navija za – Denver. Kao neko ko je rođen 2003. godine i tek mu je 19 normalno bi bilo pomisliti da je sve krenulo sa Nikolom Jokićem, ali to nije istina!
"Istina je da sam navijao za Denver i prije Jokića i to zbog Keneta Farida. Kada sam vidio njega, podsjetio me na Rodmana. Bio je požrtvovan u skoku, odbrani, svidelo mi se kako on igra i od tada sam počeo da navijam za Denver Nagetse. Svi misle da samo zbog Jokića navijam za Denver Nagetse, ali nije tako", ističe on, a na pitanje kog bi igrača volio da zamijeni jednog dana u NBA kaže: "Svakog! Volio bih da izađem na draft i da zamijenim bilo kog igrača, da ja budem na tom mjestu na kom je on sada. Nije sad bitno koji igrač, ali da budem tu, u NBA!"
Ipak, sve su to planovi na koje ne gleda previše. Kao i uvek u karijeri – korak po korak, meč po meč, trening po trening, pa gde stigne. A za sada, je stigao daleko, za jednog 19-godišnjaka.
"Ne gledam toliko unaprijed, više gledam mali period ispred, a to šta će biti za nekoliko godina niko ne zna. Sada gledam da što više pomognem svojoj ekipi, da budem što bolji i to mi je sada trenutno jedini cilj. Što se ove sezone tiče mislim da smo već osigurali plejof i mislim da možemo da izađemo veoma visoko na plejof listi i da budemo u top tri ili četiri ekipe. Imamo kvalitet i treniramo veoma mnogo. Kao ekipa svi zaslužujemo da budemo što bolji", ističe on, a na pitanje da li je teško trenirati kod trenera Stefanovića odgovara mudro, diplomatski: "Prvih mjesec-dva kada sam došao bilo je baš teško jer nisam navikao na taj trenažni sistem, ali se poslije vremenom navikneš i onda ti bude normalno."
Na kraju, od 20 časova u "Pioniru" Srbija želi da osigura plasman na Svjetsko prvenstvo. Volio bi naš sagovornik da ode na meč ali...
"Zavisi sve od toga kad je trening, nije to ništa do mene. Ako budem imao vremena, doći ću da podržim svoju ekipu!", završava svoju priču za MONDO Nikola Šaranović.
Ovoga puta nećete moći njega da gledate u timu Srbije, ali vrlo je bitno da tribine "Pionira" budu pune. Jer cijeli svijet čeka samo "orlove" i onda mundijalsko ludilo može da počne!