Milovan Tasić Tasa preminuo je u 77. godini.
Preminuo je legendarni košarkaš, a još legendarniji glumac - Milovan Tasić Tasa. Ime ovog dobroćudnog džina znači onima koji pamte zlatne godine Radničkog sa Crvenog Krsta, ali i ljubiteljima domaće kinematografije!
Centar koga je otkrio brat Dušana Ivkovića Slobodan Piva Ivković igrao je za Radnički od 1968. do 1979. godine i na 200 utakmica dao je preko 600 poena. Rođen je 1947. kod Žitorađe, a sa visinom od 214 centimetara bio je nevjerovatna pojava u ondašnjoj košarci. Slobodan Piva Ivković ga je doveo na trening 1968. godine iako prije toga nije znao ni pravila košarke niti je bilo kada igrao, a zapravo je Tasić potvrdio da ga je Piva vidio na traktoru dok je orao njivu u rodnom selu!
"Kada je Piva došao da me vidi, stvarno sam vozio traktor… Kasnije sam shvatio da sam samom svojom pojavom interesantna figura za gledaoce, da sam im, na neki način, simpatičan kao košarkaš. To me je motivisalo da svakodnevno treniram i bar donekle nadoknadim izgubljeno", rekao je Tasa o tome što je tek sa 21 godinom počeo da trenira.
On je imao zapažene uloge u našim kultnim filmovima "Maratonci trče počasni krug i "Ko to tamo peva". Milovan Tasić je džin koji upada u scenu kada čikica u naručju Pavla Vuisića viče "deco, deco". Snimao je sa Purišom Đorđevićem, Slobodanom Šijanom, a pamti se scena i iz "Ko to tamo peva" kada on nosi sjekiru, a jedan njegov saigrač iz Radničkog maše velikim nožem.
"Svi glumci su bili sjajni ljudi, boemi, mnogo su voljeli kafanu. Dragan Nikolić je bio mnogo dobar čovjek, znali smo se sa snimanja filmova, ali i sa Crvenog Krsta. Pamtim i Stoleta Aranđelovića kao dobričinu, sa njim sam često sjedio u kafani "Fontana“, blizu Hale sportova. A najbolje sam poznavao Batu Živojinovića i njegovu Lulu, takođe sa Krsta. Bata je bio sjajan tip, ali nezgodan kad popije, to su svi znali. Dok sam igrao u Valjevu družio sam se i sa Vojom Brajevićem, sa Zoranom Jevremovićem, Mikijevim bratom, pa sa košarkaškom braćom Kovačević, Brankom i Zoranom. Išli smo svi zajedno u Ljig na kupanje, jer u Valjevu nije bilo bazena. Sa Zoranom Radmilovićem sam često sjedio u "Posljednjoj šansi“. I on je stanovao na Krstu, ispod SC "Vračar", pa smo se vraćali iz kafane ujutru pješke, a ljudi bi nas radoznalo gledali. U toj kafani sam ga nalazio kada su ga svi tražili, jer je znao da se ne pojavi na snimanju. Zoran je bio poseban, legenda. Neki su pričali da je bio namćor. To nije tačno, nego, kao i svakoj poznatoj ličnosti ponekad su mu ljudi dosađivali, presretali ga, zapitkivali, ili bi ga samo pipnuli, pa bi mu to zasmetalo", rekao je Tasa jednom prilikom.
Pratite sve sportske vijesti na jednom mjestu, budite dio Mondo sportske zajednice na Viberu!