Četvrt vijeka prošlo je od dana kada su najveće košarkaške zvijezde Evrope tog vremena napravile neviđen spektakl u Banjaluci.
Na današnji dan prije 25 godina košarkaši Borca ugostili su ekipu Grupa 7 i prijatelji, piše "Glas Srpske".
Iako je prošlo podosta vremena te utakmice svi ljubitelji košarke u gradu na Vrbasu vrlo dobro se sjećaju svih aktera koji su priredili šou na terenu, ali i van njega.
Grupa 7 bila je neprofitabilna humanitarna organizacija koju su organizovali slavni srpski košarkaši Vlade Divac, Žarko Paspalj, Zoran Savić, Aleksandar Đorđević, Predrag Danilović, Željko Rebrača i Dejan Bodiroga.
Prije Banjaluke, igrali su meč u Novom Sadu i Podgorici da bi potom stigli u Republiku Srpsku i izazvali opštu košarkašku euforiju. Nekolicina njih, samo nekoliko dana ranije osvojila je bronzanu medalju na Evropskom prvenstvu u Francuskoj dok su godinu ranije postali svjetski šampioni, a na Olimpijskim igrama u Atlanti 1996. stigli do srebra.
Te godine SR Jugoslaviju je bombardovao NATO pa su košarkaške zvijezde željele da na neki način pomognu svom narodu. Za ekipu Grupa 7 i prijatelji igrali su Vlade Divac, Žarko Paspalj, Aleksandar Đorđević, Predrag Danilović, Dejan Bodiroga, Aleksandar Trifunović, Dragan Tarlać, Radoslav Nesterović, Luka Pavićević i Slađan Stojković. Nije bilo povrijeđenih Rebrače i Savića.
Jedan od aktera bio je i plejmejker Borca Saša Vujasinović koji je ubacio prve poene na utakmici i to trojku u stilu Aleksandra Saše Đorđevića.
"Prođe 25 godina, ali sjećanje na tu utakmicu ne blijedi", počeo je priču Vujasinović za “Glas Srpske”.
"Bilo je to tokom ljetnih praznika i tih godina Jugoslavija je bila na vrhuncu jer su medalje osvajane na svim takmičenja i čini mi se da je košarka bila popularnija od fudbala. Naša ekipa bila je na odmoru nakon sezone i za samu utakmicu saznali smo pet dana ranije jer je sve na brzinu organizovano, ali i pored toga sve je bilo na vrhunskom nivou. Tada sam spremao ispite na fakultetu, neki moji saigrači već su bili na moru, neki su bili kod kuće u Srbiji, ali je jedan telefonski poziv sve promijenio. Sve nas, zvali su iz kluba da se okupimo, čisto da odradimo koji trening jer nam u goste stiže Grupa 7. U prvi mah nisam povjerovao ko nam dolazi u goste jer su tu ekipu činile takve košarkaške veličine kakve je Jugoslavija često imala, ali su oni bili nešto posebno jer su bili produžetak generacije s kraja osamdesetih godina kada su dominirali svjetskom košarkom. Svi smo odmah ostavili svoje obaveze i javili se u klub jer ne dolazi Grupa 7 svakog dana. Prekinuo sam učenje, koje je zbog uzbuđenja palo u drugi plan. Da sam kojim slučajem bio na Aljasci pješice bih došao na tu utakmicu".
Nakon što se brzinom munje vijest proširila Banjalukom i Republikom Srpskom počeli su “problemi”.
"U to vrijeme nije bilo mobilnih telefona, ali su me na kućni telefon zvali znani i neznani te tražili ulaznice koje su bukvalno rasprodate čim su puštene u prodaju. Uspio sam da obezbijedim samo nekoliko ulaznica, neke sam kupio, mada da sam ih imao i hiljadu na raspolaganju bilo bi malo. Čak i pojedinci sa mog fakulteta su tražili ulaznice iako znam da nisu uopšte pratili košarku, ali su željeli da vide legende uživo. Odigrao sam mnogo utakmica za Borac u praznoj, polupunoj ili punoj dvorani... Ipak, nikad nisam vidio toliku gužvu na tribinama. Svi prolazi bili su zakrčeni čak i oni balkoni i prolazi iznad tribina. Ljudi su sjedjeli gdje su stigli, odnosno gdje su imali mjesta. Čini mi se da igla nije imala mjesta gdje da padne. To je bilo nešto neopisivo i čini mi da bi i neka dvorana od 50.000 mjesta bila popunjena do kraja. To je definitivno bila jedna od onih utakmica koje se pamte cijelog života. Rezultat je naravno bio u drugom planu i želja je bila da se skupi što više novca koji će biti uplaćen u humanitarne svrhe", naveo je Vujasinović.
Sat vremena prije početka utakmice dvorana je već bila popunjena, a gostujuće igrače okupirala su djeca želeći autograme i oni su svima izašli u susret. Na zagrijavanju Đorđević je pogađao trojke na opšte oduševljenje publike dok je Bodiroga pimplao loptu kao fudbaler.
"Pred početak utakmice osjetila se euforija kod nas i kao tim smo izašli na parket iz svlačionice baš kao što smo to uvijek radili. Onda je krenulo predstavljanje gostiju, jednog po jednog. Svaki njihov izlazak iz tunela bio je dočekan frenetičnim navijanjem i aplauzima. Kada je spiker u dvorani izgovarao njihova imena imao sam osjećaj da pojedini navijači još nisu sigurni da su oni zaista tu jer govorimo o takvim legendama kakvi se rijetko rađaju. Kada bih morao da izaberem najveći košarkaški trenutak u Banjaluci bila bi to ta utakmica iako je bila revijalna jer nju i dalje svi pominju, iako je prošlo već 25 godina", rekao je Vujasinović.
Svi akteri meča imali su malih problema na meču zbog banalnog razloga.
"U dvorani je bilo veoma vruće zbog velike gužve dok smo imali probleme sa loptama. Naime, utakmica je odigrana novim loptama jer stare iz prošle sezone više nisu bile za upotrebu. Ipak, ove su bile baš nove i svima su klizile iz ruku jer sa njima nije bio odrađen nijedan trening. Ipak, ni to nije pokvarilo cijeli ambijent kakav se može uporediti samo sa dolaskom Novaka Đokovića u Banjaluku, ali je ovo ipak bila neka posebna dimenzija. Svi oni koji su tada došli u Banjaluku pokazali su svoju ljudsku veličinu. Nekolicina je stigla nakon EP u Francuskoj i odrekli su se dijela odmora nakon naporne sezone da bi odigrali revijalne utakmice, skupili novac onima kojima su najpotrebniji i na neki način zahvale navijačima koji su ih pratili. To se u današnje vrijeme teško može ponoviti. Bila su to teška vremena nakon rata i NATO bombardovanja pa su oni osjećali neku dužnost da na bilo koji način pomognu svom narodu", izjavio je Vujasinović.
Njegov saigrač Boris Blagojević je istakao da nije mogao vjerovati protiv koga igra makar to bilo i revijalno.
"Godine prolaze, sjećanja pomalo blijede, ali i dalje dobro pamtim mnogo toga. Bio sam na moru kada su mi javili da stiže Grupa 7 pa sam odmah sjeo u auto i došao u Banjaluku jer se takva utakmica ne propušta. Svi smo došli da igramo jer nije bilo smisla da se takvim legendama, koje su potegle toliki put, suprotstavimo sa drugim timom. Dvorana je bila puna kao nikada do tada, lopte su bile klizave i ispadale iz ruku... a ja sam čuvao Danilovića i Bodirogu. Gledam ja tako njih i prosto ne mogu vjerovati šta se dešava i ko je ispred mene jer smo ih samo nekoliko dana prije toga gledali na televiziji kada su igrali EP. Prvo poluvrijeme smo odigrali lagano dok smo u drugom, neću reći “zagužvali”, ali bilo je malo konkretnijeg kontakta čisto da ne bude previše opušteno i zato je bio spektakl", rekao je Blagojević banjalučkom listu.
Cijenjeni gosti stigli su avionom u Banjaluku, dok su za Borac igrali Saša Vujasinović, Zoran Kukić, Miodrag Babić, Boris Blagojević, Tibor Florjan, Zoran Mladenović, Vasilj Ševo, Aleksandar Šućur, Milorad Jovičić, Jovan Sirovina, Saša Anić i Saša Vuleta. Trener je bio Drago Karalić.
"Bio je to istinski spektakl kakav će se teško ponoviti. Oni su to odradili na perfektan način. Fotografisali se sa navijačima, potpisivali dresove, bili svima na usluzi... Nakon nekoliko godina pogledao sam snimak te utakmice. Na televiziji je išla najava naše ekipe i najava gostujuće. Kada sam vidio svoje ime među tim veličinama prosto sam se naježio. Znam šta je košarka i dobro znam koliko oni vrijede košarkaški, ali i ljudski. Niko od njih nastup u reprezentaciji nije dovodio pod znak pitanja, a sam dolazak u Banjaluku kada su se odrekli dijela odmora sa porodicama da bi skupili pare za humanitarnu organizaciju sve govori o njima", izjavio je Blagojević.
Zakucavanje sa Divcem
U posebnom sjećanju ostalo je zakucavanje Saše Vujasinovića kada mu je Vlade Divac pripomogao i podigao ga da zakuca loptu u koš.
"To je bila poluspontana ili poludogovorena akcija. Na kraju utakmice neko je tražio tajm aut tokom kojeg mi je Divac prišao i rekao šta je smislio. Kazao mi je da krenem na prodor ka košu ka njemu i da će me propustiti, a onda podići da zakucam. Lopta je odmah došla do mene i krenuo sam ka košu, ali sam krajičkom oka pazio da slučajno neko ne iskoči pa da se izblamiram, ali svi su se sklonili i kada sam došao do njega on me je podigao pa sam zakucao uz erupciju oduševljenja na tribinama. Bila je to njegova ideja za kraj utakmice jer su tražili neki spektakularan potez da se napravi neko veliko finale tog druženja. Tridesetak sekundi prije tog poteza saznao sam šta će da bude pa zato kažem da je to poludogovoreno", kroz smijeh je dodao Vujasinović.