Nikola Plećaš bio je Srbin u Zagrebu, a rad u banjalučkom Borcu mu nikad nisu oprostili.
Nekadašnji jugoslovenski košarkaš Nikola Plećaš ostao je da živi u Zagrebu i nakon raspada zajedničke države, iako svoje srpsko porijeklo nikada nije krio. Kao najbolji strijelac prvenstva Jugoslavije i rekorder sa 67 postignutih poena na meču Partizana još prije nego što je uveden šut za tri poena, dobio je nadimak "Sveti Nikola", a kasnije su ga predstavljali i kao "Dražen prije Dražena". Ipak, u Hrvatskoj ga godinama ne cijene zbog srpskog porijekla.
U dresu Jugoslavije je osvojio srebro 1968. godine na Olimpijskim igrama u Meksiku, zlato na Svjetskom prvenstvu 1970. u Ljubljani, srebro 1974. na Svjetskom prvenstvu u Portoriku, srebro na evropskim prvenstvima 1969. (Napulj) i 1971. (Esen), te zlatne medalje na evropskim smotrama 1973. u Barseloni i 1975. u Beogradu. S Lokomotivom je osvojio Kup Jugoslavije 1969. i Kup Radivoja Koraća 1972. godine.
"Od devedesetih ne mogu naći nikakav posao, 14 godina sam nezaposlen, znači nekome je to smetalo. Jako su mi zamjerali što sam 1991. prihvatio biti šef struke u banjalučkom Borcu. To mi prigovaraju i prenose mi do danas, ali ne prenose da 14 godina nisu htjeli da me zaposli", rekao je Nikola Plećaš u intervjuu za "Zavidavanje", novinara Lade Tomičića.
Otkrio je i da mu je bivši predsjednik Srbije Boris Tadić ponudio da se preseli u Beograd, gdje bi primao nacionalnu penziju koju zakonski dobijaju i drugi osvajači medalja na velikim takmičenjima, ali je on to odbio iako je bio bez ikakvih primanja.
"Imam veliku porodicu, i sa moje i sa ženine strane. Plašio sam se da će se to politički, pa i fizički, odraziti prema osobama koje su sa mnom u kontaktu. To je bio jedan od osnovnih razloga da nisam pristao da se preselim u Beograd i dobijam te novce, koji su bili duplo veći od ovog što danas dobijam od našeg ministarstva za sport", rekao je Plećaš.
Legendarni Srbin u Hrvatskoj 14 godina bez posla: Odbio je nacionalnu penziju iz Beograda!
Hrvatski novinar je podsjetio da su neki drugi Srbi u Zagrebu bili ne samo skrajnuti s posla i slično, već su bili i fizički likvidirani (poput porodice Zec, prim.aut.) i upitao da li se nekadašnji košarkaš plašio takve sudbine i da li mu je u tom pogledu pomogla njegova popularnost. "Vjerujem da je moja popularnost uticala da sam s te strane imao određeni mir. Nisam doživio nikakva fizička maltretiranja, ljudi su se ophodili normalno i sasvim u redu. Međutim, očigledno se to odrazilo na način da nisam mogao da dobijem posao", ispričao je čuveni košarkaš.
Tek 2010. godine se dogodio preokret i Plećaš je u Hrvatskoj dobio državnu nagradu za životno djelo u sportu "Franjo Bučar", koju mu je dodijelio nekadašnji hrvatski predsjednik Stipe Mesić.
"Čudno mi je da sam prvo dobio orden od države Hrvatske, a tek onda su uslijedile nagrade od Grada Zagreba, Hrvatskog olimpijskog odbora i ostalih", istakao je Plećaš i nastavio: "Biti legenda je lijepo, ali od toga se ne živi. Istina je i da ta pažnja, da me ljudi primijete na ulici, čovjeku godi. To je lijepo. Nemam nikakvih opasnosti niti maltretiranja, što sam ja taj koji jesam i što živim u ovom gradu. Štaviše, mislim da je ljudima drago jer sam ipak zagrebački sportista i košarkaš, koji je na određeni način pomogao pri pravljenju dvorane 'Kutije šibica', a kasnije igrao za Evropu protiv SAD na otvaranju Doma sportova. To ljudi pamte i vrlo rado me zaustave i popričaju."
Plećaš se između ostalog dotakao i rodne Like, koja je danas prilično pusta.
"Rodio sam se u Bruvnu u Lici i moram priznati da je tamo sada pustoš iako je u pitanju jedna od najvećih opština u kotaru Gračac. Ima dosta kuća koje su napuštene, koje nisu obnovljene... Moja porodična kuća jeste i to našim naporima, nismo čekali državu. Bila je devastirana, bilo je jako ružno nakon 'Oluje'. Ta kuća nije bila na putu vojske. Ja u šali volim reći da je to bilo 'oslobođenje'", dodao je Plećaš, aludirajući da su poslije prolaska vojnika uslijedile pljačke.
Na kraju intervjua je istakao da osjeća pripadnost svuda u bivšoj Jugoslaviji i svim republikama jer je u njegovo vrijeme bio lijepo dočekivan na putovanjima na kojima nije bilo nikakvih granica. "Nadam se da će opet doći vrijeme da će biti nekakva zajednica i da ćemo slobodno govoriti da pripadamo ovom podneblju", zaključio je nekadašnji košarkaš.