Antić za MONDO: Od Dude sam najviše naučio

"Zvezda mi je u srcu, ali ne znam gdje ću".

Ljeta 2011. godine, Pero Antić imao je punih 29 godina, što znači da je bio mnogo bliži kraju, nego početku karijere.

Međutim, baš tada se u njegovom profesionalnom životu sve promijenilo.

Poslije sjajno odigranog prvenstva Evrope u Litvaniji, stigao je poziv tadašnjeg trenera Olimpijakosa, Dušana Ivkovića, koji je pravio novi, daleko jeftiniji tim od onog iz prethodne sezone, koja je završena eliminacijom od Montepaskija u četvrtfinalu plej-ofa Evrolige i "uobičajenim" porazom od Panatinaikosa u borbi za grčku titulu.

Danas je Olimpijakos dvostruki uzastopni prvak Evrope, a malo ko bi se kladio da neće biti i dvostruki uzastopni prvak države.

Čak i sada, skoro godinu dana po odlasku Ivkovića iz Pireja, snažni krilni centar ističe da ga je rad sa proslavljenim srpskim stručnjakom odveo tamo gdje, ne tako davno, nije ni sanjao da će stići.

"Nisam tada gledao novac. Potpisao sam za mnogo manje, u poređenju sa drugim ponudama koje sam dobio poslije Litvanije. Bilo mi je mnogo važno da opet igram Evroligu i da radim sa vrhunskim stručnjakom. Kada se Duda javio, ni sekundu nije bilo dileme za koga ću da potpišem", prisjeća se Antić u intervjuu za MONDO.

"Nudili su mi više para, duže ugovore, a ja sam od Olimpijakosa prihvatio 'jednu plus jednu', s tim da klub bira da li ću da ostanem poslije prve sezone. Ali, to sve mi je bilo u drugom planu, htio sam nešto da naučim. Poslije godinu dana sa Ivkovićem, moje znanje o košarci se dupliralo. Čovjek zna kako da te učini korisnim za tim i mnogo mi je drago što sam ga video sada na Fajnal foru. Žalim što prošle godine nije ostao u Olimpijakosu, ali nisu se dogovorili i to je sport".

Antića je telefonski poziv iz Beograda, u ponedjeljak predveče, zatekao u klupskom autobusu...

"Pet-šest hiljada ljudi nas je dočekalo na aerodromu, sad idemo dalje. Znaš da se u Grčkoj mnogo voze motori. Autobus nam je opkoljen motorima i policijskim vozilima. Ne možemo brže od 30 na sat. Čeka nas još navijača, biće fešta, kao prošle godine. Otvoriš krov autobusa, zapališ par baklji i kad se ljudi raziđu - kući na odmor".

"Osvojili smo Evroligu, ali sezona nije završena. U četvrtak imamo utakmicu, u utorak je već trening, malo smo se i posvađali sa kondicionim trenerom, jer je on tako odlučio. Malo smo umorni i psihički i fizički, ali to je profesionalizam. Imamo još jedan cilj, da odbranimo titulu prvaka Grčke. Prvenstvo se malo oteglo zbog Evrolige, ali završiće se. Posljednji mjesec je najslađi", svjestan je Pero šta ga čeka, otprilike do 10. juna.

Prošle godine je na krilima istanbulskog preokreta u finalu, prekinuta dominacija Panatinaikosa...

"Sad su kupili jednog beka, pleja ili šutera, nisam siguran... Čujem da traže još jednog igrača. Ne znam odakle im novac, ali vidi se da polako prave tim za sljedeću sezonu. Dobili smo ih dva puta u ligi, ali to je derbi, nema favorita. Ja, naravno, vjerujem da u našoj punoj dvorani niko ne može da nas dobije".

Pobjede poput ove nad Real Madridom, nakon "minus 17" početkom druge četvrtine, stvaraju u ekipi osjećaj nepobjedivosti.

"Veliki nam je plus što smo skoro svi tu od prošle sezone. Dobro se poznajemo, imamo neviđenu hemiju, bez obzira na razliku u godinama. Borimo se svih 40 minuta i zato nismo izgubili mnogo utakmica, iako smo mnogo puta gubili i dvocifrenom razlikom".

"Hemija" je često pominjana riječ u kolektivnim sportovima, ali malobrojni su oni koji znaju recept, kako se do nje stiže.

"Mi, iskusniji igrači, poznajemo se još iz mladosti. Ja sam prvi put došao u Grčku 2001. godine. Igrali smo u kadetskim, juniorskim reprezentacijama, pa nije bilo potrebno mnogo vremena za upoznavanje. Imamo sjajne mlade igrače, pogodili smo i dobre strance. Recimo Hajns je sjajan, ne samo košarkaš, nego i osoba, spreman da se prilagodi. Kad izađemo na teren, zabavljamo se i ništa nam nije teško".

Preokreti za ekipu Olimpijakosa postaju navika. Nisu u pitanju samo finala Evrolige 2012. i 2013, slično je bilo prošlog mjeseca u "majstorici" četvrtfinala protiv Efesa.

"Ja sam sad uzeo neke pare od saigrača, jer smo se prije Fajnal fora kladili kakve ćemo rezultate da postignemo. To možeš da provjeriš kod bilo koga. Rekao sam da će protiv CSKA biti lagana utakmica, da ćemo dobiti između 15 i 20 razlike i da ćemo u finalu igrati sa Real Madridom. Tu sam rekao 'biće na početku povuci-potegni, ali dobićemo 11'. I dobili smo 12 razlike, tako da sam sve pogodio".

Optimizam je dobra stvar, ali odakle baš toliki optimizam... (podsjetićemo da je u anketi na sajtu MONDA uoči Fajnal fora samo 12 odsto posjetilaca našeg portala glasalo za Olimpijakos, kao novog šampiona!)

"Ne znam. Mnogo dobro sam se osjećao i prije i za vrijeme Fajnal fora. Nije bilo pritiska. Sat vremena poslije finala, dok smo se vraćali u hotel, atmosfera je bila kao da smo dobili neku najobičniju utakmicu. Bez euforije, divljanja... Pričali smo preko telefona, nekima je malo falilo da zaspu u autobusu. Kao da smo osvojili 30 takvih titula, pa nam je dosadno... Opet su nas potcijenili, a nas je to dodatno motivisalo i razbili smo ih sve", jasan je Pero Antić.

Posebno je zanimljivo da su "crveni" pobijedili CSKA tako što su ga spustili na 52 poena (sa 79 u prethodnih 28 mečeva Evrolige), dok su Realu ubacili 100!

"Posebno sam ponosan na meč protiv CSKA. Kad igramo odbranu 40 minuta, nema šansi da izgubimo. Borimo se jedan za drugog, neko te prođe, odmah drugi preuzima tvog igrača, a ti trčiš da pokriješ onog koji je ostao slobodan. Nema odustajanja".

Ono što je Olimpijakos učinilo omiljenim kod brojnih ljubitelja košarke su fanatična borbenost, visok moral, potčinjavanje kolektivu. Pirejci su na posljednja dva Fajnal fora pokazali su da su mnogo više od zbira individualnih kvaliteta.

"Mi među ovim jačim klubovima u Evropi imamo jedan od najmanjih budžeta. To svi znaju. Vidiš da ima timova sa 30-40 miliona evra, koji nisu stigli ni do Fajnal fora? U Olimpijakosu igrači znaju svoje uloge, niko ne pokušava da uradi više za sebe, nego se podređujemo timu. Normalno, danas može Spanulis da da 40, sutra će Papanikolau, onda će Hajns, ali nema nikakvih problema".

Kompletnom atmosferom, možda zato što je Pero Antić ta nit i emocija koja ih povezuje, Olimpijakos podsjeća na nacionalni tim Makedonije, koji je pomenutog ljeta 2011. dogurao do polufinala Evrobasketa, izbacivši domaćina, Litvaniju, a onda namučivši Špance u borbi za finale, pa Ruse u meču za bronzu.

"Slažem se. Mnogo, mnogo podsjeća... U Makedoniji nemamo mnogo novca, Savez nam ne nabavlja fensi opremu, ali igramo iz ljubavi za državu, grb i zastavu, jer znamo šta to znači. Zabavljamo se, družimo, ginemo jedan za drugog. To je jedino što možemo", ističe Antić.

"Šta da ti kažem kad smo za četvrto mjesto u Evropi dobili po 8.000 evra. Sad ljudi misle da ćemo u Sloveniji da idemo na medalju. A to nije lako. Ja sam od Dude naučio da je ekipi potreban program rada, kako ćeš da radiš iz godine u godinu, da ti se ne bi događale oscilacije, da budeš danas na vrhu, sutra negdje dolje. Nama su se rugali što se nismo plasirali na Olimpijadu, kao da se to podrazumijeva... Ali, dobro, sve je to normalno, sportista mora sve da istrpi... Nadam se da će svi biti zdravi i živi, bez povreda, pa ćemo probati da uradimo najviše. Da vidimo da li možemo da ponovimo polufinale, ili će biti bolje, ili gore nego prošli put".

Iako veteran, istetovirani gorostas planira da igra u Sloveniji. Ako se nešto ne ispriječi.

"Samo da mi tijelo bude OK. Imao sam dvije operacije stopala, trpim bol poslije utakmica, ipak ja više nemam 20 i nešto godina. Nisam odmarao ljeti od 2001, a želim da igram na vrhunskom nivou još četiri-pet godina. Neka se prvo završi klupska sezona, pa da odmorim mjesec dana i onda ćemo više da pričamo o reprezentaciji".

Mnogi u sadašnjem timu Olimpijakosa su "Dudina djeca". Antića pitamo kolike su zasluge srpskog selektora za drugi evropski tron, iako više nije na treninzima, ni pored aut linije.

"Normalno, nikako ne bih da uvredim našeg sadašnjeg trenera Barcokasa, ali objektivno mu je posao bio olakšan, jer je naslijedio sastav od prošle godine, sa igračima koji se poznaju i znaju da igraju zajedno. Sigurno da Duda ima velike zasluge i za ovu titulu, ali 'ajde da ne pričamo o tome".

Neki igrači, poput Spanulisa, vjerovatno su već dostigli svoju maksimalnu cijenu na tržištu, mada se nikad ne zna koliko bi mogao da izdvoji neki turski tim, željan da se konačno nađe bar pri vrhu, ako ne na njemu. Ali, nekima, poput Kajla Hajnsa, vrijednost će vrtoglavo skočiti predstojećeg ljeta.

Veliko je, zato, pitanje u kakvom sastavu će Olimpijakos krenuti ka trećoj uzastopnoj tituli. Antić ne krije da je pesimista...

"Najpametnije će biti da sačekamo kraj sezone, ali moje mišljenje je da nećemo ostati zajedno. Mislim da će mnogo igrača otići. Ipak je svakome cilj da unovči svoj rad".

Navijači Zvezde uveliko su napravili listu želja, za sezonu u kojoj će poslije mnogo godina igrati Evroligu. Nema dileme da je Antić na jednom od prvih mesta, kako zbog neospornih kvaliteta, tako i zbog toga što djeluje "dostupnije" od bivših i sadašnjih NBA igrača.

"Danas me je na aerodromu Čović malo 'bocnuo', rekao mi je: 'Sljedeće godine isto ovako sa Zvezdom!' Ja sam se malo nasmijao, jer mi je Zvezda u srcu i to svi znaju. Delije su savršeni navijači. Ja ću za mjesec dana opet biti tu da bodrim momke u finale plej-ofa. A, gdje ću igrati sljedeće sezone, ne znam".

Ugovor sa Olimpijakosom ističe, a ponuda neće manjkati...

"Najiskrenije, nemam u glavi nijedan klub. Hoću da potpišem garantovan ugovor na dvije godine, eventualno na dvije plus jednu, da se malo psihički opustim. Ako ću opet da mijenjam klubove na godinu dana, onda i porodica mora da putuje sa mnom, a imam dva sina i hoću sve da nas poštedim čestih selidbi", iznosi Antić smjernice kojima će se rukovoditi u prelaznom roku.

"Ima vremena za odluku, ali siguran sam da ću znati gdje idem prije nego što se posvetim reprezentaciji. Sigurno neću čekati da se završi Evropsko prvenstvo, kao prije dvije godine".

Šampion kontinenta dobio je u noći između nedjelje i ponedjeljka brojne čestitke iz Srbije.

"Brat Peca, Vuk (Radivojević), Cvele (Marko Cvetković), trener Nišlija... Puno njih je zvalo, ali ove moram da izdvojim. Videćemo se uskoro".

(Ivan Bogunović, MONDO)