Banjalučki penzioner napisao knjigu poezije o Novaku Đokoviću!

Prosvjetni radnik u penziji Dušan Ćubić napisao je poetizovanu biografiju Novaka Đokovića, najboljeg srpskog i svjetskog tenisera.

Bajkovitu priču, od samih početaka do zvjezdanih trenutaka na teniskim terenima širom svijeta, Ćubić je stvarao čak 15 godina.

Sa više od 3.000 stihova, utkavši muziku u slova, ovaj profesor srpskog jezika i književnosti je živopisno predstavio savremenog junaka koji je sa reketom u ruci osvojio planetu. Knjigu je počeo pisati, kako kaže, kad je mladost Banjaluke proslavljala prvu krunu, osvojenu na openu u Melburnu.

"Stihove je plela duša, a srce je tkalo rime i u svaku uklesalo šampiona svijeta ime", u svom stilu objasnio je Ćubić banjalučkom listu kako je nastala knjiga.

Napominje da ova biografija nije samo niz stihova koji slave sportske uspjehe već i emotivno putovanje kroz život čovjeka koji je upornošću i talentom osvojio srca širom svijeta.

"Epskim stihovima i akrostihom opisao sam Noletov životni put, koji je nerijetko bio trnovit, ali uvijek prožet neizmjernom voljom za uspjehom. Knjigu sam počeo pisati sada već davne 2008. godine, kada je Đoković osvojio prvi grend slem. Osim nevjerovatnih sportskih uspjeha, inspirisali su me i njegovi ljudski kvaliteti, njegov stil života i humanost, bez kojih ne bi bio najbolji svih vremena", dodao je Ćubić.

Ponosno je istakao da nikada nije propustio nijedan meč, čak ni reprizu.

"Bez obzira na kom kontinentu je igrao i kada, uvijek sam sa istom pažnjom gledao majstorije našeg Noleta. Dešavalo se da ustajem u četiri ujutru i da navijam sa istim žarom kao da igra usred dana. Nisam propuštao ni reprize, neke sam gledao po dva, tri puta", opisao je svoju strast prema "bijelom sportu".

Ništa manje ljubavi ne poklanja književnosti, a to najbolje znaju njegovi đaci. Trnovit put pratio je i ovog prosvjetnog radnika i tekstopisca koji je u vihoru rata morao da napusti svoje ognjište u Glamoču. U gradu na Vrbasu se ponovo skućio, a radni vijek je proveo u Osnovnoj školi "Desanka Maksimović". Iz đačkih klupa je izveo brojne generacije, a jednim od najvećih uspjeha smatra to što je učenicima otkrio čari književnosti, zbog čega su je mnogi od njih zavoljeli.

"Nijednu pjesmu nisam čitao na času, već sam recitovao i to je đacima bilo izuzetno zanimljivo. Ponosan sam na to što moji nekadašnji učenici, sada odrasli ljudi, i danas mogu da izrecituju pjesme koje smo prije nekoliko decenija učili. Čak i oni kojima srpski jezik nije bio najomiljeniji predmet znaju bar jednu ili dvije strofe".

Put u stvaralaštvo odškrinula mu je knjiga “Probuđeni biseri”, kojom je čitaocima na slikovit način otkrio ljepotu izvorne pjesme.

Upravo ljubav prema književnosti pomogla mu je da olakša i najteže životne nedaće. Tako su nastali i “Zapisi iz rova”, jer je ovaj čovjek pjesničke duše cijeli otadžbinski rat proveo na prvoj borbenoj liniji. Knjiga “Lelek iz Krajine” nastala je kada su padale obje Krajine. Ipak, krunom svog stvaralaštva smatra djelo “Od sanjara do vladara”.

Da je ovo unikatna knjiga, koja se čita u dahu i ne ostavlja ravnodušnim, zapisao je i prof. dr Drago Tešanović koji nas je, nažalost, napustio lani. On je u osvrtu naveo da “Od sanjara do vladara” predstavlja malo remek-djelo koje oživljava epske pjesme zbog kojih je i Gete učio srpski jezik. A ljepote ovih pjesama Ćubić će nastaviti da otkriva ljubiteljima pisane riječi.

"Pisao sam i pisaću dok u meni damar bije, da opjevam ovog junaka kakvog Srbin imao nije", poručio je na kraju Dušan Ćubić.

Jedna od najvećih želja Dušana Ćubića jeste da sazna da li su njegovi stihovi dirnuli srce najvećeg sportiste današnjice.

"Godinama sam priželjkivao da moja knjiga završi u Noletovim rukama, pa mojoj sreći nije bilo kraja kada sam je uručio njegovom stricu Goranu Đokoviću. On mi je obećao da će je predati Novaku", rekao je Ćubić ali nije dobio povratnu informaciju da li je i na koji način je Novak doživio ovaj lični dar.