Za one koji do sada već nisu, naša preporuka je da pogledaju višestruko nagrađivani dokumentarni film Gejba Polskog "Red Army" (Crvena armija), o najboljoj sportskoj ekipi u istoriji.
Što su ih više gledali, to su im se više divili. Koliko god brzo i dobro da su klizali protiv njih, oni su bili brži – jednako dobro kada su napadali ili kada su se branili. Bilo ih je nemoguće pobijediti. Njihova igra bila je definicija umjetnosti. Ples na ledenoj ploči.
Upamćeni su, jednostavno, kao savršeni…
"Crvena armija"!
Pseudonim koji je nepogrešivo spojio sve osobine najuspješnije ekipe u istoriji sporta. Rušili su sve pred sobom, od terena i utakmica, do tabua "gvozdene zavjese" komunističkog sistema Sovjetske strahovlade, izdaje...
Pred njima je "pukao" nadaleko i naširoko poznat po svojim surovim metodologijama bitisanja Komitet državne bezbednosti (KGB), a uz mnoštvo simbolike i država kojoj su, ipak, svi do jednog bili vjerni, ma koliko ih je u svojoj zatvorenosti prema ostatku svijeta gušila. Ona ih je, ako ćemo iskreno, i stvorila.
Najveća radost većine moskovskih dječaka u poslijeratnom periodu bila je da nazuje klizaljke i da na najbližem zaleđenom terenu sa palicom u ruci juri za improvizovanom pločicom i pokuša da je smjesti u isto tako sklepan gol. Hokej je za Sovjete u to vrijeme predstavljao mnogo više od sporta i razonode. Za narod zabavu i bijeg od nemaštine i izolacije. Za državu – aparat demonstracije sile u direktnom odmjeravanju moći sa kapitalističkim zemljama s druge strane fronta "Hladnog rata".
Naivni i željni igre nisu ni bili svjesni životne avanture u koju se upuštaju. Nepogrešivo oko legendarnog učitelja Anatolija Tarasova, opisanog kao tvorca modernog ruskog hokeja, prepoznalo je najbolje među najboljima i omogućilo im da počnu da žive svoje snove. U njima su med i mlijeko rijetko tekli, spoznali su slavu i uspjeh, ali i osjetili gorčinu košmara diktature domovine i neopravdane prepotentnosti, nadmenosti i sujetnosti američke "civilizacije". Cenu POBJEDE dobro su platili.
Autor dokumentarnog filma "Red Armi" je Gejb Polski, sin ruskih imigranata rođen u Čikagu 1979, baš u vrijeme kada je "armija" stasavala u redovima vojnog moskovskog kluba CSKA i kucala na vrata nacionalnog tima SSSR-a. Na Kanskom festivalu 2014. predstavio je djelo u kojem je slikovito, ujedno i realistički opisao sportsku, kulturološku i političku epohu. Događaje je potkrijepio činjenicama i izjavama svjedoka tog doba, kao i samih aktera.
Vladimir Krutov – Igor Larjonov – Sergej Makarov! Bio je trio iz čuvene navale, popularno nazvan "KLM". Defanzivni dio tima činio je tandem najboljih prijatelja Vjačeslav Fetisov – Aleksej Kasatonov. Gol je čuvao pravi div, najbolji golman 20. vijeka i nekoliko godina stariji Vladislav Tretjak.
Vanserijska postava, najbolja u istoriji hokeja. Jednako uspješna u dresu CSKA i reprezentacije. Strah i trepet za sve.
Za vodiča kroz uspone i padove "Crvene armije", Polski je izabrao "Slavu" Fetisova. Lidera i kapitena odlučnog da ljudska prava pobijede zakon sile. Čovjeka koji je nemoguće učinio mogućim bacivši na koljena generale Armije i špijune KGB-a. Prvog i jedinog koji je "Stenli kup" prošetao moskovskim Crvenim trgom. Bivšeg ministra u vladi Vladimira Vladimiroviča Putina.
Sovjetska "tragedija" u Lejk Plesidu na Olimpijskim igrama uzdrmala je temelje "imperije". Neočekivani i nadasve senzacionalan poraz od Sjedinjenih Država bio je signal za opštu mobilizaciju i teške kazne za sportske gubitnike. Članstvo u CSKA podrazumijevalo je vojne uniforme i disciplinu, kao i komandnu odgovornost. Za Sovjete je na Igrama 1980. bio izgubljen RAT, a ne meč za zlato. U domovini su od strane vlasti tretirani kao izdajnici i sramota za SSSR. Zbog toga su drilovi i karantini dodatno pojačani i produženi tokom čitavog ljeta.
Poslije "Čuda da ledu", čuda se više nisu dešavala.
Nehumani i neprestani trenažni procesi od skoro 11 mjeseci, tvorevina su pukovnika Viktora Tihonova. Selektora SSSR i trenera CSKA punih 14 godina, praktično do raspada velike države. Osvojio je osam svjetskih titula i dva olimpijska zlata, nosilac je brojnih planetarnih nagrada i priznanja. Fetisov u filmu Tihonova predstavlja kao negativnu figuru, koja je uvijek za uspjehe isticala sebe, a za poraze podmetala igrače. Sklonu spletkama, ucjenama i lažnim obećanjima... Izolovao je tim od porodica, djece, žena, djevojaka i ograničio ga na rijetka viđanja i skromne telefonske pozive, koje su po pravili mogli da slušaju i drugi igrači.
Svaka pobuna bila je brzo i uspješno ugušena.
Kada je Fetisov zaratio sa državom jer mu i pored obećanja i odbranjenog zlata u Kalgariju 1988. nije dozvolila odlazak u NHL, SSSR mu je ukinuo građanska prava. Ne samo da mu nije bilo dozvoljeno da igra hokej, već su za njega sva klizališta u Rusiji postala "zaključana". Jedini koji ga nije odbacio bio je tvorac zlatne generacije CSKA - učitelj Tarasov. U njegov kući, daleko od grada i buke, po dobro poznatom planu i programu, Slava je održavao formu, sve dok ponovo nije dobio poziv od države. Moć vojske i tajnih službi počela je da slabi.
Fetisov je mogao u SAD, čekali su ga Nju Džersi Devilsi.
U međuvremenu su neki Sovjeti, pristavši na uslove SSSR-a (da većinu novca daju državi), već klizali po ledu na tlu Amerike. Fetisov i Kasatanov izabrani su od strane istog kluba, ali je njihov odnos postao "hladan". Slava nije mogao da mu oprosti "svježu" izdaju. Da li je Kasatanov imao izlaza pred pritiskom državnog vrha? Na to pitanje nije dao odgovor...
Susret za agresivnim i grubim stilom hokeja, kapitalizmom i raskošem koji čak ni preko televizije nisu mogli da upoznaju, teško je pao ruskim majstorima hokeja. Iako su svi bili u najboljim igračkim godinama, nisu uspijevali da postave svoje standarde i zavladaju NHL-om. Našli su se na studu srama - ismijani i poniženi. Skoro protjerani...
Ali...
Da igraju hokej nisu zaboravili. Ubrzo je u to bila uvjerena i cijela Amerika. Detroit Red Vinsi su bili najhrabriji. Okupili su "rusku petorku" Fetisov, Konstantinov, Larjonov, Kozlov i Fedorov i pokorili najjaču ligu svijeta – jednom, pa drugi put. Vrata NHL bila su otvorena novim generacijama ruskih hokejaša.
Tretjak nikada nije stigao do NHL-a kao igrač, ali je kao trener proveo puno vremena u Čikagu. Kada su vlasti u SSSR popustile, za njega je već bilo kasno. Ostali su završili karijere i vratili se u Rusiju – "jedinu zemlju koju su imali". Sovjetski Savez je u međuvremenu prestao da postoji.
Za one koji do sada već nisu, naša preporuka je da pogledaju višestruko nagrađivani dokumentarni film Gejba Polskog "Red Army" (Crvena armija), o najboljoj sportskoj ekipi u istoriji.
Nećete zažaliti!
Pratite Mondo.ba na Facebooku, Instagramu i Twitteru. Aplikacija je dostupna za IOS i Android telefone.
Preuzimanje teksta, vijesti, fotografija i video snimaka dozvoljeno uz vidljivo navođenje izvora i linka ka MONDO portalu.