Banjalučki kafić "Boni V.2.0" organizovao je pomalo neuobičajenu novogodišnju zabavu u kojoj je klince stalnih gostiju uz pomoć Deda Mraza počastio paketićima.
Gotovo svaka institucija u novonastalim državama je poprilično uzdrmana - od vlada ili predsjednika pa do policijskih organa, vjerskih i naučnih autoriteta.
Ipak, ima jedna institucija koja je i dalje ostala "stub" novonastalih društava i kojoj se svi vraćaju.
Naravno, to je "njeno veličanstvo" kafana.
I kad je riječ o mjestu gdje se otvoreno opija dalo bi se diskutovati posebno zbog porodica koje u svojim domovima imaju alkoholičare, ali u ovom tekstu se misli isključivo na "umjerene konzumente alkohola", na ljude koji u njoj sklapaju prijateljstva, poslove, brakove...
Gazde kafana su uglavnom ljudi koji se iz petnih žila trude da što bolje ugoste sve koji im otvore vrata, ali ipak posebno mjesto im zauzimaju stalni gosti, koji vremenom postanu više od matematike, više od zbira računa i digitronskog računanja profita.
U jednom takvom malom kvartovskom kafiću dogodila se ne baš uobičajena zabava u duhu predstojećih novogodišnjih praznika.
Vlasnik kafea "Boni V.2.0" u banjalučkom naselju "Borik" je organizovao novogodišnju zabavu za djecu svojih stalnih gostiju i o svom trošku poklonio paketiće klincima. Doduše, poklone je dijelio konobar obučen u Deda Mraza uz veliko oduševljenje "male raje".
Najprije su poneki roditelji u krilo uskakali "bradonji iz Laponije" ne bi li i oni prije klinaca ušićarili neki poklon, ali Deda Mraz im je dozvolio jedino da se fotografišu s njim.
Obzirom da poznaje roditelje i veliku većinu djece kojoj su bili namijenjeni pokloni, nije ih pitao jesu li bili dobri, pretpostavljajući da su "gene povukli od svojih očeva", ali ih je animirao na jedan poseban način.
Čak i mlađoj djeci, koja su logično bila vidno uplašena bijelom bradom, a i onom tamnom ispod, a koja nisu željela da prime paketić bez prisustva majke ili oca, dozvolio je da s roditeljima sjednu u krilo i bez suza prime paketić.
Na nagovor ostatka ekipe, simpatični Djedica, kojem je možda jedina mana bio vitak stas, u krilu se našla i njegova djevojka, koja je takođe darivana paketićem, ali i sočnim poljupcem...
"Deda Mraz je djeco malo smršao jer je ekonomska kriza na sjeveru", uz osmijeh je prokomentarisao pitanje nekog od djece zar ne bi trebalo da je Deda Mraz buckastiji.
Kad je sve poklone podijelio vratio se za šank i odradio svoj posao, najprije počastivši klince šampanjcem, a potom i sve odrasle, kojima je gazda darivao posebne poklone - "unučiće" Gorkog lista.
Uslijedilo je đuskanje i ples uz dječije pjesmice, a poslije pjesama i igara, a sve bez duvanskog dima, došlo je vrijeme da se vesela ekipa raziđe kućama...
"Ovo je bila najbolja žurka na kojoj sam bio", rekao je devetogodišnji dječak ocu koji mu je pomagao pri kopčanju jakne, a drugi nešto mlađi klinac je stalno zapitkivao Deda Mraza: "Ma jesi ti pijan, Deda Mraz ne smije da pije".
Očevi i majke su poslije jednočasovne zabave prilazili stolovima s klincima uz molbu, zahtjev ili pak naređenje (kako ko od roditelja) da je vrijeme za odlazak kući, a uslijedio je odgovor za koji su dosad tate bile zadužene:
"Sačekajte da popijemo pa onda idemo".
I sačekali su…
P.S. Nadamo se da će primjer ove male kafane da slijede i drugi ugostitelji…