Dvije decenije nakon završetka rata čak 7.247 osobe, od kojih 702 djece, živi u katastrofalnim uslovima u 121 kolektivnom centru za izbjeglice na području BiH!
"U kolektivni centar sam kao izbjeglica došla sa dvoje maloljetne djece, a sada imam i unučiće, koji mi takođe odrastaju u kolektivnom centru. Željela bih samo da živimo kao normalni ljudi, da više ne budemo ovdje."
Riječi su ovo Ranke Koviljac, jedne od čak 7.247 osoba koje i danas, 20 godina od prestanka rata u BiH, žive u 121 kolektivnom centru na području naše zemlje. Od tog broja je 702 djece, pišu "Nezavisne novine".
"Unuk mi stalno govori da mu je dodijalo ovdje. Vidi da njegovi vršnjaci iz škole imaju svoje kuće, da pohađaju neke aktivnosti koje njemu ne možemo priuštiti. U baraci u kojoj smo ima žohara. Počeli su i miševi. Žohari nam uništiše stvari koje smo teškom mukom nabavili. Barake su već propale. U nekim ćoškovima se vidi svjetlost svana", ispričala je Koviljčeva, koja je 13 godina u kolektivnom centru u Sokocu.
Prema podacima Unije za održivi povratak i integracije u BiH, iznesenim povodom Međunarodnog dana ljudskih prava, izbjegli i raseljeni u kolektivnim centrima na raspolaganju imaju u prosjeku 30 kvadrata, koje dijeli četiri pa i više članova. Od 121 kolektivnog centra, 64 su neuslovna za život.
"Higijena je loša. Ljudi obolijevaju. Djeca se zaraze. Nema kupatila, nema kade. Strašni su uslovi", kazala je Mirhunisa Zukić, predsjednica Unije.
Istakla je da djeca napuštaju škole, te da ljudima smještenim u kolektivne centre niko ne plaća struju, vodu.
"Centri nisu u gradu nego izvan, smješteni daleko od očiju javnosti. U ove ljude se gleda kao da su taj život odabrali. Apelujemo da im se pomogne. Ti ljudi su beskućnici", rekla je Zukićeva i dodala da ljudima jako teško pada ovaj život, te da je strašno i da, na primjer u Mostaru, 20 godina gledaju svoju srušenu zgradu.
Naglasila je da je za smještaj ljudi iz kolektivnih centara potrebno izgraditi 2.600 stambenih jedinica, te da je dosta novca dolazilo za rješavanje i ovog problema, ali je očito usmjeravan netransparentno i nenamjenski.
"Način da se kolektivni centri zatvore je rekonstrukcija stambenih objekata ili gradnja zgrada socijalnog stanovanja za one koji se ne žele vratiti nego ostati u sadašnjem mjestu boravka, a takvih je mnogo. Imaju sredstva za zatvaranje kolektivnih centara nakon donatorske konferencije, održane prije tri godine. Pratićemo realizaciju", dodala je Zukićeva.
Ranjive kategorije u BiH najčešće su žrtve kršenja ljudskih prava.
Zbog toga je neophodan viši stepen političke nezavisnosti svih institucija u čijoj je nadležnosti zaštita ljudskih prava i osnovnih sloboda građana BiH.
Džonatan Mur, šef Misije OEBS-a u BiH, izjavio je da ova organizacija prati pitanja ljudskih prava širom BiH, pogotovo imajući na umu migrantsku i izbjegličku krizu, kako na području zapadnog Balkana, tako i širom Evrope.
"Migranti i izbjeglice predstavljaju veliku krizu i izazov za sve, pa i za BiH. Odnos prema migrantima je pitanje zajedničke politike susjednih i tranzitnih zemalja", rekao je Mur.
Anton Kasipović, ministar pravde RS, rekao je da su svi ljudi jednaki pred zakonom i za prevenciju i borbu protiv diskriminacije, u svim oblicima društvenog života, potrebno je zajedničko djelovanje državnih institucija, nezavisnih tijela i nevladinih organzacija.
Nedeljko Čubrilović, predsjednik Narodne skupštine RS, naglasio je da je ovo zakonodavno tijelo posvećeno uspostavljanju, garantovanju i zaštiti najviših međunarodnih standarda u oblasti ljudskih prava i sloboda, a u segmentu kršenja medunarodnog, ratnog i humanitarnog prava, kako je ocijenio, napredak je ostvariv uz objektivan, uravnotežen i pravedan pristup svih u BiH, uključujući i predstavnike međunarodne zajednice.