Demograf Stevo Pašalić smatra da negativan trend prirodnog priraštaja na ovim prostorima ne može zaustaviti nikakav bebi-bum jer je potrebno da se na promjeni svijesti i popravljanju socijalnog statusa građana radi godinama i decenijama.
Pašalić je istakao da su potrebne decenije rada na mijenjanju svijesti građana o potrebi da se rađa više djece da bi na ovim prostorima za sto ili dvjesto godina uopšte bilo ljudi.
"Dešava se da naiđe period povećanog broja poroda, da se danas u Trebinju rodi šest i u Banjaluci 15 beba, ali u ukupnom zbiru ne mijenja se činjenica da imamo negativan prirodni priraštaj, odnosno da na našim prostorima više ljudi umire nego što se rađa", pojasnio je Pašalić za "Press RS".
Prema njegovim riječima, da bi se postigla prosta stopa obnavljanja stanovništva neke zemlje, potrebno je da se na jednu ženu u prosjeku rodi 2,1 dijete.
"Zemlje koje imaju prosjek od 1,3 djece rođene na jednu ženu da bi postigle prosjek od 2,1 morale bi čak da 80 godina intenzivno ulažu u popravljanje populacione politike da bi se spasili od izumiranja", rekao je Pašalić.
On je istakao da se ne zna koliki je prosjek rođenih beba u Srpskoj, odnosno BiH, koliki bi trebalo da bude, jer se još ne znaju rezultati popisa stanovništva.
"Kod nas se slika tako promijenila da najviše djece rađaju žene koje imaju od 30 do 35 godina, dok sve manje rađaju one koje imaju 25 godina. Znajući da je fertilitet kod žena najveći u 22. godini, a da nakon 30. opada, a sa 35 godina je oko 15 odsto niži, jasno je gdje je problem", naveo je Pašalić.
On je istakao da bi trebalo da se istraži zašto žene rađaju kasno, da li je u pitanju ekonomski faktor ili nešto drugo.
"Jasno je da obrazovane i zaposlene žene kasnije rađaju ili imaju manje djece, ali ako imamo veliki broj žena koje nisu `karijeristkinje` ili žive na selu, a nemaju više djece, potrebno je ispitati zašto je to tako. Sigurno je da ekonomski faktor igra ulogu, ali on ne bi trebalo da je presudan", rekao je Pašalić.
On je zaključio da bi se hitno moralo početi sa popravljanjem populacione politike, edukovanjem stanovništva o potrebi da se rađa više djece i da se uz ekonomske mjere i reforme koje se stalno najavljuju posebna pažnja posveti demografskim problemima, kako bi se spasili od izumiranja za sto, dvjesto ili petsto godina.
