Zemljotres i cunami koji je poplavio sistem za hlađenje, izazvali su zabrinjavajuću havariju u nuklearnoj centrali "Fukušima 1".
Koji su mogući uzroci? Koja su moguća scenarije i posljedice?
P: Zašto dolazi do ispuštanja radioaktivne pare?
O: Cilj ispuštanja pare je da kućište reaktora ne popusti pod pritiskom pare koja se nagomilava. Dok se ne obnovi hlađenje, ispuštanje nagomilane kontaminirane pare iz kućišta je potrebno da bi se spriječila veća havarija. To se obavlja pomoću ventila, ali ručno jer nema struje, i to obavljaju zaposleni čiji se "hrabrost" i "heroizam" ističu, s obzirom na rizik.
P: Zašto je u nekim prilikama pri ispuštanju pare došlo do eksplozija?
O: Bez hlađenja, gorivo se raspada u srcu reaktora, oslobađajući fisione produkte (kripton, radioaktivan jod, cezijum), a voda se pritom razlaže na kiseonik i vodonik. U trenutku ispuštanja tih gasova, nastaje hemijska eksplozija koja zavisi od smješe kiseonika i vodonika.
P: Da li eksplozija povećava ispuštanje radioaktivnosti?
O: Nivo radioaktivnosti ne zavisi od toga da li vodonik eksplodira ili ne. Pri tim eksplozijama, glavna stvar je to što metalno kućište reaktora nije oštećeno. U trenutku eksplozije razoreni su oni elementi zgrade koji su i konstruisani tako da svojim uništenjem preuzmu pritisak i spriječe razaranje reaktora u slučaju eksplozije.
P: Da li je dovoljna evakuacija stanovništva iz prostora na udaljenosti od 20 kilometara od reaktora?
O: "Vjetar" gasa i radioaktivnih čestica oslobođen od subote, ima kumulativno dejstvo do 20 kilometara, kažu francuski stručnjaci koji ukazuju da se oblak razređuje na većoj daljini od te. Da stanovništvo iz tog prostora nije evakuisano, dobilo bi značajne doze radijacije. Na mjestu havarije, na udaljenosti do 2 kilometra od raktora 1 i 3, u subotu je gama zračenje bilo 10.000 puta veće od normalnog.
P: Kako je zaštićen nuklearni reaktor?
O: Radioaktivni materijal je odvojen od okoline pomoću tri prepreke:
"olovka" okružuje uranijum koji je u zrnastoj formi; rezervoar s vodom; i, konačno, kontejner. U Japanu, to je "posuda" sa metalnim omotačem, usidrena u betonske zidove i zapečaćena poklopcem. Ta "posuda" ima senzore.
P: Da li je rizik od cunamija bilo planiran u Japanu?
O: Rizik od talasa visine 10 metara je predviđen pri konstrukciji sistema za hlađenje. Ali, cunami je dostigao 14 metara i zgrade su poplavljene. Oštećeni su i rezervni sistemi za hladnjenje s pogonom na dizel.
P: Šta je fuzija u reaktoru?
O: Fuzija se pri pregrijavanju goriva dešava kada ono počinje da se topi i curi, kao voštana svijeća. Tada ga je teško ohladiti i omotač radioaktivnog materijala se raspada. Fuzija rezultira nastankom magme koja može progorjeti "posudu". Pritom bi došlo do masivnog isticanja radioaktivnih elemenata u okolinu.
P: Da li je došlo do fuzije u reaktoru u Japanu?
O: Najvjerovatnije jeste u reaktoru broj 1. Kompanija TEPCO, operater tog postrojenja, ne isključuje da je gorivo reaktora 2 ušlo u fazu fuzije, zbog kvara sistema za hlađenje.
P: Da li je ova situacija uporediva sa onom u Černobilu 1986?
O: Ne, jer centrala u Černobilu nije imala tri prepreke za radijaciju, već samo košuljicu od betona. Pored toga, u Černobilu se dogodila nekotrolisana nuklearna reakcija i jedan reaktor se pregrijao, dok su japanski reaktori zaustavljeni 24 sata prije eksplozije.
(Izvori AFP: Žak Repusar, izvršni direktor Instituta za zaštitu od zračenja i nuklearnu bezbjednost - IRSN, Didije Šampion iz Uprave za okolinu, Marisal Žorel, Odjeljenje za Reaktore IRSN i Olivije Gupta, generalni direktor Uprave za nuklearnu bezbjednost - ASN).
(Beta)
