Najmanje 900 vojnika u Kuvajtu i južnom Iraku bilo je izloženo dejstvu osiromašenog uranijuma.
“Kad se sve završilo, vratili smo se u oblast koju smo napali i popeli se na vozila koja smo uništili. Htjeli smo da vidimo kakvu su štetu napravili naši tenkovi i da pronađemo neki suvenir. Znam da je jedan momak uzeo istrošenu čauru sa osiromašenim uranijumom i da ju je ponio sa sobom. Znao sam da smo ispaljivali OU, ali nam niko nije rekao da treba da se klonimo vozila pogođenih njime“, priča jedan od vojnika, prenosi "Politika."
“Sad znam da smo vjerovatno bili prekriveni prašinom od osiromašenog uranijuma, ali nismo bili svjesni opasnosti, pa smo pušili i jeli a da nismo ni ruke oprali... U aprilu 1991. dok smo bili u Kuvajtu, dobio sam dijareju, mučninu, grčeve u stomaku, glavobolju i nisam mogao da dođem do vazduha. Od tada su se te teškoće samo pogoršale.“
Iako kod pripadnika međunarodnih vojnih snaga na Balkanu nije primjećen porast obolijevanja od leukemije, posljedice izloženosti osiromašenom uranijumu tek treba istražiti, zaključak je izvještaja Savjetodavnog komiteta za istraživanje bolesti Zalivskog rata kod veterana objavljenog u novembru prošle godine.
Ova američka državna institucija navodi da je manji broj američkih vojnika stacioniranih u Bosni imao povećan nivo uranijuma u mokraći, da je prijavljeno povećanje broja danskih vojnika oboljelih od raka kostiju, blago povećanje broja oboljelih od svih oblika tumora među švedskim vojnicima, kao i da je u nekim studijama prijavljeno povećanje hromozomskih i ćelijskih abnormalnosti kod osoba koje žive u balkanskim oblastima u kojima je korišćena municija sa osiromašenim uranijumom.
U prvom Zalivskom ratu 1991. godine prvi put je naširoko korišćena municija sa osiromašenim uranijumom, pa je ovaj nusprodukt procesa obogaćivanja uranijuma koji emituje 60 odsto radioaktivnosti prirodnog uranijuma bio na vrhu liste mogućih izazivača bolesti koju su prijavili američki veterani.
Tokom Zalivskog rata iskorišćeno je 320 tona osiromašenog uranijuma (u bombardovanju SR Jugoslavije bačeno je 15 tona, prema domaćim podacima, a devet tona, po podacima NATO-a), a američko ministarstvo odbrane navodi da je najmanje 900 vojnika u Kuvajtu i južnom Iraku bilo izloženo njegovom dejstvu. Prema procjeni Savjetodavnog komiteta, koji je državna institucija, nivo izloženosti osiromašenom uranijumu nije kod američkih vojnika mogao da izazove bolesti bubrega ili rak pluća, ali i dalje nije jasno da li je mogao da izazove bolest.
“Nedavni opiti na životinjama pokazuju da izloženost OU, naročito dugotrajna izloženost rastvorljivim oblicima OU, može da ima štetne posljedice po mozak i ponašanje. Istraživanje na životinjama pokazalo je i mutagene i tumorske efekte OU koji izazivaju zabrinutost, naročito u vezi sa dugom izloženošću osiromašenom uranijumom”, navodi se u izvještaju.
“Ostaju ipak pitanja bez odgovora o dugoročnim posljedicama OU u vezi sa drugim zdravstvenim problemima, naročito kod osoba koje su bile više izložene OU”, dodaje se.
Prema pravilima američke vojske koja su usvojena poslije Zalivskog rata, vojnici koji dođu u dodir sa potrošenom municijom sa osiromašenim uranijumom ili se nađu u oblasti kontaminiranoj njime, moraju da nose zaštitna odijela, da se istuširaju odmah po izloženosti i da im se potom procijeni zdravstveno stanje.
(MONDO)
