Žoze Manuel Barozo još nije siguran da će ostati na čelu Evropske komisije, a već je počela bitka za predsjednika Evropske unije.
Položaj budućeg predsjednika EU jedno je od pitanja kojim će se baviti Švedska, od danas predsedavajuća Unijom u narednih šest mjeseci.
Mjesto predsjednika Evropskog saveta na dvije i po godine, sa mogućnošću obnavljanja mandata, predstavlja jednu od glavnih novena Lisabonskog ugovora koji treba da stupi na snagu ako ga Irci ratifikuju u oktobru na novom referendumu, piše agencija Frans pres.
Predsjednik EU treba da pruži Evropi jedno novo lice i da odgovor na pitanje koje je Henri Kisindžer postavio još 1970: "Koji je broj telefona Evrope?".
Neizvjesno je ko će zauzeti taj položaj. Da li će to biti bivši britanski premijer Toni Bler ili neka neutralnija ličnost? Švedska je već jasno ukazala da je naklonjenija ovom drugom rješenju.
Budući predsjednik EU treba da uspostavi ravnotežu između onih koji žele snažnu ličnost i onih koji žele nekoga ko se zadovoljava da samo predsjedava Evropskim savjetom, kaže švedski premijer Fredrik Reinfelt. On dodaje da ne treba stavljati u drugi plan ni mjesto
predsjednika Evropske komisije.
"Male i srednje zemlje" poput Švedske "manje žele da imaju snažnog lidera zbog mogućnosti da njima dominiraju velike zemlje", kaže švedski premijer.
Međutim, Pariz ima sasvim drugačije viđenje tog prestižnog mesta.
"Ako imamo Lisabon, želim da prvi predsjednik Savjeta bude neko ko je jak i ambiciozan, jer Evropa to zaslužuje", kaže francuski predsjednik Nikola Sarkozi.
Sarkozi je upravo bio prvi koji je 2007. pomenuo ime Tonija Blera. Tu opciju podržao je italijanski premijer Silvio Berluskoni koji smatra da je Bler "idealna osoba" za predsjednika EU pošto ima "harizmu".
"Mi podržavamo Tonija, ali moramo da u to ubedimo i ostale zemlje", kaže aktuelni premijer Velike Britanije Gordon Braun.
Bler, međutim, ima veliki nedostatak. Evropska ljevica o njemu kao predsjedniku ne želi ni da razmišlja pošto je on podržao rat u Iraku, kaže jedan švedski zvaničnik.
Odjednom, kao kandidat za predsjednika pojavio se bivši španski premijer Felipe Gonsales (67). On je još 2007. došao na čelo grupe "mudraca" koji su pozvani da razmišljaju o budućnosti Evropske unije.
On ima "energiju i kapacitet za to", smatra visoki predstavnik EU Havijer Solana koji je bio ministar u Gonsalesovoj vladi.
Švedska kao i ostale male zemlje, žele da budući predsednik Savjeta ostavi prostora za inicijativu svakoj zemlji koja bude predsedavala Evropskom unijom. "Taj sistem nije dobro poznat i izvor je mogućih sukoba", smatra jedan evropski diplomata.
Najzad, prilikom izbora budućeg predsjednika moraće da se poštuje pravilo jednake zastupljenosti u ostalim ključnim položajima u EU - predsjednika Komisije, predsjednika Parlamenta i šefa diplomatije, pošto evropski lideri žele da na tim mjestima budu ličnosti iz različitih zemalja i političkih grupa. (Beta)
