„Bosna i Hercegovina: nezavisnost koja se završila ratom“, naslov je teksta novinarke Adelhajd Velfl u austrijskom listu Standard.
U svom tekstu Velfova, između ostalog piše da osnovni razlozi koji su doveli do konflikta između onih koji su željeli mladu državu, i onih koji to nisu želeli, postoje i danas.
Austrijska novinarka navodi da su vodeći političari Republike Srpske nedavno bili u gostima kod srpskog premijera Aleksandra Vučića i da veze između političara iz RS i Srbije odavno nisu bile takve.
"Odnosi između dvije susjedne zemlje, BiH i Srbije, nisu dodatno zategnuti samo zbog toga što su vodeći predstavnici Bošnjaka, prije svih član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović, zatražili reviziju presude Međunarodnog suda pravde. Predstavnici bosanskih Srba su prošle sedmice napustili parlament", piše pored ostalog u tekstu.
"Ta akcija i alijansa između srpskih političara i političara bosanskih Srba podsjeća na događaje od prije 25 godina. I tada su političari bosanskih Srba napustili parlament. Radovan Karadžić i predsjednik Srbije Slobodan Milošević radili su na podjeli Bosne i Hercegovine iz koje bi trebalo da budu izdvojeni tzv. ’srpski regioni’. Predsjednik trenutno najveće partije bosanskih Srba, SNSD, Milorad Dodik, želi nezavisnost Republike Srpske, dakle onog dijela BiH koji je osnovan još prije 25. godina.“
U tekstu se dalje podsjeća da je Sud 2007. godine naveo da je Srbija odgovorna što nije spriječila genocid u Srebrenici, ali da nema direktne odgovornosti za njega.
"Politički predstavnici Bošnjaka zatražili su reviziju presude zbog moguće isplate odštete. Međutim, njima je još važnije da se Srbija osudi za etničko čišćenje i rat u BiH."
Izetbegović radi ono što je njegov otac radio prije četvrt vijeka
Adelhajd Velfl u tekstu dalje citira bivšeg nastavnika njemačkog jezika Mehmeda Alićehajića koji kaže da ga mnogo toga što danas radi Bakir Izetbegović podsjeća na ono što je radio njegov otac prije četvrt vijeka: "Alija Izetbegović je tada pojedinim srpskim snagama išao na ruku". Tako je Izetbegović 1990 podržao da zemlju vode tri nacionalno orijentisane stranke. „Toga se do danas nismo oslobodili“, kaže Alićehajić.
"Već 1990. godine je Beograd počeo da organizuje i naoružava srpske paravojne grupe u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. U septembru 1991. godine, trupe JNA prebačene su u Bosnu. Za Karadžića i Miloševića u obzir su dolazila samo dva modela koji skoro da se nisu razlikovali: "raspad Jugoslavije" pod srpskom dominacijom ili Velika Srbija. Za bosanske muslimane i katolike, to je bilo neprihvatljivo. Bošnjaci i Hrvati su se u posljednjem trenutku odlučili za referendum o nezavisnosti bez obzira na pretnje SDS da će ga spriječiti: 29. februara i 1. marta 1992. godine je 99,7 odsto glasača na referendumu glasalo za nezavisnost BiH. Izlaznost na referendumu bila je 63,4 odsto. Većina Srba ostala je kod kuće. Mjesec dana kasnije je počeo rat", piše Adelhajd Velfl za bečki "Standard".