Prezimena luda nalaze se svuda

Autor:

Tutumrk, Prdavac, Prdekalo, Guzina, Ćurguz, Tresibaba... samo se neka od smjehotresnih prezimena na čije ponosne vlasnike možete da naletite širom Hercegovine, Like, Dalmacije... A, znate li kako su ova slikovita prezimena nastala?

1
A- A A+
Foto: Thinkstock

Veoma interesantna (i poučna), priča ide ovako:

"Kad je Marija Tereza riješila da popiše svoje novo - svježe okupirano 'balkansko stanovništvo' po Bosni, Lici, Dalmaciji... poslala je notare da sačine prve katastarske knjige. Nalickani pisari su zašli među planinske vrleti, u sela gdje 'lisica nosi poštu', raspitujući se ko je ko i koliko ko ima kuća, pojata, zemlje, stoke... Naši ljudi skloni šali i podsmijevanju stranaca u neobičnoj gospodskoj odjeći, predstavljali su se kao: Tutumrak, Prdekalo, iz sela Prđevica, pod planinom Babin kuk, iz okruga Bivolje polje...

Mučili su se notari da popišu neobična imena u još neobičnijim krajevima, sve uz podgurkivanje i namigavanje našeg svijeta sklonog šali... I otišli su pisari u 'gradskijem 'aljinama', ispraćeni smijehom i imitacijom kako su bili zbunjeni kad su im tumači prevodili šta ime znači na 'nemeckom'.

I bi jedno vrijeme kao da ništa nije bilo.

Ali, poslije dvije-tri godine stigoše pozivi Tutumraku, Tresibabi, Zaklanu, Ćurguzu, Prdekalu, Mlatikuri... da preuzmu svoja 'dokumenta' izdata u Beču, koja će im (jedina) biti 'validna' za sve što imaju i što će u 'nasšljedstvo moći ostaviti'...

Kad su vidjeli da je đavo odneo šalu - ono što su pričali 'shvaćeno je ozbiljno', i da će im podrugljivi nadimci zauvjek ostati kao jedina (priznata) imena, uputiše hitne dopise sa objašnjenjima da su se 'onomad šalili', da nisu (pisarima) rekli kako se stvarno zovu i da ih umoljavaju da se popis ponovo sačini, ali sad ozbiljnije - najozbiljnije.

Odgovor iz 'Ćesarove administracije' bio je kratak (i konačan): Mi smo i onda sve to ozbiljno radili; mi nemamo vremena za šalu... I onaj kome se ime ne sviđa - a sam ga je sebi dao i notaru izdiktirao, ostaće bez ikakvih dokumenata ako ova ne uzme; i samim tim bez ikakvog prava na pokretnu i nepokretnu imovinu; računaće se kao da nije popisan, kao da ga nema...

I između IMATI - sa imenima da gora ne mogu biti, i NEMATI - ako se zahtijeva 'obnova popisa', većina zadrža ono što je sama izabrala - ostavljajući u naslijeđe (generacijama i generacijama) gorak ukus jedne šale.

I kasnije, dešavalo se - tokom vijekova, da nas je superiorno podsmijevanje - 'šala', koštalo suza, ali ne (onih) od smijeha."

Možda ćete se nakon ove pričice, ispričane u knjizi Dušana Kovačevića „20 srpskih podela“,  izliječiti, barem na neko vrijeme, od sprdnje, ruganja, podsmijevanja, sarkazma i pretjerane sprdačine...

Tagovi:

Ostale vijesti