Porodica Bojana Koprene (26), koji je prije više od deset godina pod nerazjašnjenim okolnostima nestao u okolini Banjaluke, insistira na rasvjetljavanju ovog slučaja i traže dodatna poligrafska testiranja nekih osoba koji su ga posljednji put vidjeli.
Bojanova sestra Sanja Koprena, u izjavi za Mondo je objasnila da nikada nije odustala od traganja za istinom, da svako malo kontaktira tužilaštvo i policiju, a iako su se vremenom mijenjali inspektori na ovom predmetu, dobijala je uvjeravanja da je slučaj aktivan i da rade na njemu.
“I dalje se nadam da je živ, jer ništa nije pronađeno, tijelo, kosti, garderoba… Ne daj bože i da je ono najgore, hoću samo da se sazna istina. Neko sigurno ima nekakvu informaciju”, podvukla je ona.
Sanja Koprena nije zadovoljna radom tužilaštva na ovom slučaju i objašnjava da ih za sve ove godine, stalno kontaktira interesujući se ima li pomaka u istrazi.
“Prije oko mjesec dana sam kontaktirala postupajućeg tužioca, raspitivala se, i njen odgovor je bio: “Ne znam šta da ti kažem, nema tijela i kostiju”. Pa nije mogao u zemlju propasti”, kazala je Koprena za Mondo.
Ona objašnjava da je imala uvid u dosadašnji tok istrage i da je iznenađena zašto neke osobe nisu poligrafski testirane.
“Svi koji su kritične večeri bili tu, išli su na poligraf, samo nije vlasnik “Krčme kod Roze”, u kojoj je moj brat boravio netom prije nego što mu se izgubio svaki trag. Sumnjam da bi mogao imati neke informacije o ovom slučaju”, kazala je Sanja.
Ona dodaje da se od početka priča vrti oko braće Boška i Bogdana Diljevića, protiv kojih je policija 2018. godine podnijela izvještaj zbog sumnje da su počinili krivično djelo ubistvo Bojana Koprene, ali je tužilaštvo godinu dana kasnije donijelo naredbu o obustavi istrage.
Sanja dodaje da se njima, uprkos svim pretresima, pregledu terena, rekonstrukciji, ništa nije našlo.
Na naše pitanje da li se sjeća ičega što bi u kritično vrijeme ukazivalo da je njen brat bio u eventualnim problemima, strahu ili slično, ona je odgovorila da jedino pamti da joj je govorio da će mu “neki čovjek srediti papire”, kao i da ju je zvao par dana prije nestanka da joj kaže “nešto važno”.
“Momak i ja smo bili s njim i samo što smo otišli, on zove da se vratimo da nam kaže ‘nešto važno’. Nešto nas je tada omelo i nije ispričao. Nemam predstavu o čemu se radilo”, dodala je.
Hronologija
Bojan Koprena (26) nestao je 7. jula 2014. godine. Posljednji put je viđen u “Krčmi kod Roze” u mjestu Kola. Prema izjavama nekih svjedoka, tu je prvo sjedio sa vlasnikom tog ugostiteljskog objekta, a kasnije su im se na kratko, pridružile dvije žene. Postojale su informacije da je “opel vektrom” odatle otišao u nepoznatom pravcu, a automobil je pronađen zapaljen dva dana kasnije. Danima je trajala opsežna potraga za Bojanom u koju su bili uključeni policajci, stotine mještana ali i speleolozi zbog specifičnosti terena na ovom području.
Tadašnji ministar unutrašnjih poslova RS Radislav Jovičić je izjavio da policija sumnja da je Koprena ubijen, kao i da su preduzete brojne operativne radnje i vršena poligrafska ispitivanja.
Četiri godine kasnije, u junu 2018. godine, policija je uhapsila Boška i Bogdana Diljevića.
Prema informacijama Monda iz istrage, u izvještaju Uprave za organizovani i teški kriminalitet je tada navedeno da su “osumnnjičeni da su 7. jula 2014. godine oko 21.45 časova u mjestu Bukvalek, Grad Banjaluka, nakon što su oštećenog Bojana Koprenu zatekli u blizini svoje kuće, smatrajući da je došao da im ukrade stoku, uhvatili ga i uz prijetnju pištoljem primorali da nastavi kretanje prema toru za ovce, nakon čega je osumnjičeni Bogdan Diljević držao oštećenog sprečavajući ga da pobjegne, dok je osumnjičeni Boško Diljević iz pištolja koji je držao u rukama, ispalio jedan hitac u pravcu Koprene i ubio ga, nakon čega su osumnjičeni leš oštećenog sakrili na, za sada, nepoznatu lokaciju. Čime su počinili krivično djelo ubistvo”.
Međutim, godinu dana kasnije, postupajući tužilac je donijela naredbu o obustavi istrage protiv Diljevića.
U naredbi, u koju je Mondo imao uvid, navodi se da nema dovoljno dokaza da su osumnjičeni počinili krivično djelo.
Utvrđeno je da se policijski izvještaj bazirao isključivo na iskazu jednog svjedoka, kao jedinog navodnog očevica kritičnog događaja, a koji je kasnije pred tužiocem izjavio da iskaz nije istinit i da ga je dao “iz straha od postupanja policijskih službenika”.
“Izjavio je da je takve izjave dao jer je osjećao strah od inspektora, koji su prilikom uzimanja izjave stalno galamili na njega i prijetili mu da će ostati u policiji koliko god njima treba i da se neće moći vratiti u Sloveniju, gdje se nalazi na privremenom radu jer će mu uzeti putnu ispravu. Takođe, inspektor mu je zatražio da mu preda slovenačku vizu i sve vrijeme saslušanja je držao kod sebe”, stoji u obrazloženju naredbe o obustavi istrage.
Takođe, detaljno su obrazloženi i materijalni dokazi kao i dokazi subjektivne prirode koji su prikupljeni tokom ove istrage, te naglašeno da “nesumnjivo potvrđuju da svjedok kritične prilike uopšte nije bio u društvu sa Koprenom”.
Takođe, s obzirom na izjavu svjedoka koja je upućivala na nezakonito postupanje policijskih inspektora, protiv njih je formiran predmet zbog krivičnih djela zloupotreba službenog položaja ili ovlašćenja i iznuđivanje iskaza.
(Mondo)
