Božić je obilježen brojnim običajima koji imaju jedan osnovni smisao - da se sačuva i uveća porodica i imanje domaćina.
Božić se praznuje kao uspomena na dan rođenja Isusa Hrista, to je praznik rađanja novog života, praznik djece i djetinjstva, praznik roditeljstva i porodice, i obilježen je brojnim običajima koji imaju jedan osnovni smisao - da se sačuva i uveća porodica i imanje domaćina.
Sve to najbolje je sažeto u narodnoj molitvi - zdravici koja se izgovara o Božiću: "Daj, Bože, zdravlja i veselja u ovom domu, neka nam se rađaju zdrava dječica, neka nam rađa žito i lozica, neka nam se uvećava imovina u polju, toru i oboru!" Jedan od najljepših božićnih običaja je miroboženje - prilika da se zavađeni pozdrave i poljube govoreći "Mir božji, Hristos se rodi", da se oni koji su u svađi izmire dakle, u ovo doba godine koje treba da bude vrijeme opšteg mirenja i praštanja.
Prije svitanja, 7. januara, na Božić, zvone sva zvona na pravoslavnih hramovima, objavljujući početak najveselijeg hrišćanskog praznika. Prvi dan Božića je dan radosti rađanja, obnavljanja života, dok se drugi dan provodi u svečanom, tihom domaćem raspoloženju, a u crkvama služi Liturgija zahvalnosti Bogorodici.
Evo još nekih vjerovanja vezanih za ovaj praznik. Na Božić bi trebalo raditi sve ono što vam je teško išlo tokom godine, jer se vjeruje da će nam ono što radimo na božićno jutro ići od ruke. Voda koja se koristi za pranje suda u kojem je miješena česnica koristi se za zalivanje voćki, jer će tako bolje roditi, ili se, u gradskim uslovima, njome zaliva saksijsko cvijeće, da ljepše cvjeta.
Tijesto koje ostane na rukama domaćice poslije miješenja česnice takođe se stavlja na voćke, da bi dale više ploda. Negdje su se zadržali i tragovi paganskih vjerovanja, pa se gata u plećku od pečenice - ako na kosti koja se izvuče iz pečenice ostane mesa, vjeruje se da će godina biti plodna. U okolini Niša zabilježen je običaj da se prije božićnog ručka svi ukućani istovremeno izuju, jer će se tako pilići istovremeno izroditi, žene brzo porađati, krave brzo i lako teliti, ovce jagnjiti…
Na jugu Srbije vjeruje se da će momci i djevojke koji prespavaju na slami posutoj za Badnje veče sanjati budućeg supružnika. Primijetićete da su, svi do jednog, ovi običaji u slavu porodice i napretka. Zato - praštajte onima kojima je oproštaj potreban i provedite Božić sa onima koje volite, u miru i ljubavi.
Na Božić u kuću prvi dolazi položajnik. Njegova prva dužnost je da poželi sreću, zdravlje i napredak domaćinovom domu. Božić je uvijek mrsni dan, kome je prethodio četrdesetodnevni božićni post. Na svečanoj božićnoj trpezi, najvažnija je česnica, pogača umiješena od pšeničnog brašna bez kvasca. U česnicu treba staviti zlatni ili srebrni novčić. Česnica se za ručkom lomi isključivo rukama, ne siječe se nožem. Onaj ko u svom parčetu pronađe novčić, prema vjerovanju, imaće sreće u narednoj godini. Običaj je da se na trpezi nađe i božićna pečenica.
Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici Božić slave tri dana. Oni su u njenom bogoslužbenom kalendaru obilježeni crvenim slovom. Drugi dan Božića je Sabor Presvete Bogorodice, koji crkva posvećuje Bogomajci u znak zahvalnosti što je rodila Spasitelja, dok se trećeg dana slavi Sveti arhiđakon Stefan. Takođe je običaj da se tokom trajanja Božića ne sklanja trpeza, niti čisti kuća. Takođe na Božić nikako ne treba pretjerati u hrani ili piću, niti ići u goste, jer je to porodični praznik. U goste tog dana treba zvati stare i nemoćne i njih ugostiti.
(MONDO)