Gorštak Nedeljko je 80-ih godina zatvorio vrata civilizacije i otvorio neka samo njemu poznata vrata, samačkog i tužnog života.
Ova životna priča dolazi iz Dugog polja kod Modriče. Tu već 41 godinu živi gorštak Nedeljko Tomušilović i to u zemunici. On nije stanovnik svijeta, on je stanovnik planinskog predjela. On je 80-ih godina zatvorio vrata civilizacije i otvorio neka samo njemu poznata vrata, samačkog i tužnog života. Nedeljko je rekao: "Umro sam, ali me još nisu sahranili."
Bio je oženjen ima ćerku i unuke, ali nema porodične trpeze. Posle Titove smrti i raspada bivše Jugoslavije, odlučio je da se pozdravi sa svijetom. Njegov život je pod vedrim nebom, kućom od blata i sa zvjerskim životinjama. U zemunici postoji jedna prostorija. U njoj krevet, šporet, jedna stolica. Nedeljko je otkrio da sluša radio i da se tako informiše, a redovno crta. "Zvali su me Brđo. Bio sam onako đak, nisam puno ni učio, nisam imao ni visokih ocjena, trica-dvica i to je to. Upisao sam poslije i srednju, zanat sam pohađao, kao korpar. Poslije rata je bilo rasulo i zatvorena je korpara. Živio sam i u Subotici, radio na građevini", kaže Nedeljko.
Pričao je o tome kako je dobio ćerku sa ženom koja je bila starija 20 godina od njega. Objasnio da mu je ovaj prostor sada gdje živi bagerom izravnjao brat i da mu je pomogao da prostor u kome živi izgradi. Brat mu je mlađi četiri godine i Nedeljko je otkrio da li se viđaju. "Dolazi on kod mene, donese mi hljeba i hrane. Išao sam kod njega do skora, cijepao drva..", rekao je Nedeljko, a potom je objasnio da je sva drva posložio i da je imao tremu kad je čuo da neko dolazi kod njega jer nije navikao na posjete.
Gorštak Nedeljko je takođe i bolestan, ima astmu i koristi pumpicu. "Sada nemam snage uopšte, kao dijete od pet godina. Imam 69 godina. Rođen sam 27. avgusta 1953. godine, a baba me upisala da sam rođen dve godine ranije, znači 1955. Bio sam u Modriči 2012. godine posljednji put." Nedeljko je takođe objasnio kako sprema hranu i kako se zapravo hrani. Rekao je da je ranije bila mnogo zdravija hrana i da je bilo sve drugačije, a sada kada ljudi koriste vještačka đubriva da možda duže žive, ali duže se i pate, a on tvrdi da je već "umro, a nije sahranjen", jer ima puno zdravstvenih tegoba. "Nisam lovac. Spremam našu domaću hranu. Krompir, kupus skuvam. Nekad i kupim. Nije mi nešto u redu hrana danas. Uzmem i mlijeko, ali mi se čini da nešto nije uredu sa njim, boli me nekad glava kad pijem to mlijeko pa dam mačetu."
Nedeljko je rekao da nije imao nijednu drugu bolest osim astme i da mu je deda umro od toga, pa misli da je to naslijedio. Otkrio je da je bio pušač, a da već osam godina ne puši. Rekao je da nije pušio prave cigare, već je motao od lišća. Oko svoje zemunice ima bagrem koji je posadio, jabuke i grožđe. Rekao je da zna šta se dešava u svijetu i da je sve to "poremećeno."
Voditelj ga je pitao zašto je pobjegao od ljudi, na šta je Nedeljko odgovorio: "Nijedan čovjek nije kao ja, izbjegavaju me i kažu mi da sam lud 100 posto". Na pitanje da se ponovo rodi, šta bi promijenio u svom životu, rekao je da bi želio da vrati Jugoslaviju.
(MONDO)
