Srpska pravoslavna crkva i vernici 2. avgusta slave Svetog Iliju.
Sveti Ilija Gromovnik, kako ga još zovu u narodu, pada u najsušnije i najtoplije doba godine, a običaj je da se na njegov praznik ne radi u polju, da se ne bi navukao gnjev svetitelja.
Sveti Ilija je bio rodom iz Aronoba iz grada Tesvita. Po predanju, kada se Ilija rodio, njegov otac Sabah je vidio oko njega anđele koji ga povijaju ognjem i hrane plamenom, što je bilo znamenje njegovog plamenog karaktera i sile ognjene. Mladost je proveo u dubokom razmišljanju i molitvi, često sam u pustinji.
Na dan kad se slavi Sveti Ilija u dosta gradova i sela organizuju se vašari, a on spada u najpoštovanije svetitelje među Srbima.
Običaji i vjerovanja na Svetog Iliju
Kada na Svetog Iliju pucaju gromovi narod kaže da to svetac gađa đavole, pa se ne valja krstiti da se đavo ne bi sakrio pod krst u koji grom ne udara. Takođe, prema narodnom vjerovanju, treba dobro gledati mjesto gdje grom udari jer je to znak da se tu krije nečastivi.
Postoji priča da je upravo Ilija taj koji određuje kada i gdje će padati kiša, a kada će da bude suša, pa većina ljudi ne radi na ovog sveca, kako ne bi navukli njegov gnjev. Sveti Ilija Gromovnik se slavi kao krsna slava, ali se ne kuva žito, upravo jer se smatra da je i danas ovaj svetitelj živ. Takođe, postoji vjerovanje da se ne valja kupati u rijekama nakon Svetog Ilije.
Postoji stara izreka “od Svetog Ilije Sunce sve milije”, jer se na ovaj praznik nagovještava prolazak vrućina i dolazak ljepših sunčanih dana. Vjeruje se da Sveti Ilija gromom uništava mračne sile na zemlji. Takođe, med koji se vadi iz košnica na Ilindan služi kao lijek.
(Mondo)