Nadležni organi u Banjaluci naložili su iseljenje 11 porodica koje su najugroženije klizištima. MONDO je posjetio neke od njih i uvjerio se da oni i dalje žive u kućama koje praktično vise nad provalijom. "A gdje da idemo?" pitaju se.
Tokom sedmice u medijima je objavljena informacija da je naloženo hitno iseljenje 11 porodica u Banjaluci, koje su najugroženije klizištima, ali ovaj problem prisutan je mnogo duže, praktično od samih poplava.
Ovi Banjalučani su u bezizlaznoj situaciji od maja prošle godine, kada su aktiviranjem klizišta njihove kuće znatno oštećene i praktično su postale neuslovne za život, a stanje se gotovo nije promijenilo ni sanacijom klizišta koja je urađena u međuvremenu.
Ekipa MONDA posjetila je banjalučko naselje Česma, gdje se nalaze tri od ovih 11 porodica i uvjerila se da je situacija krajnje dramatična.
Rodoljub Marić dočekao nas je pomalo iznenađen, jer kaže, malo ko se interesuje za njihov problem, a odmah nas obavještava da je nalog za iseljenje dobio još prije Nove godine.
"Nalog za iseljenje stigao nam je još davno prije Nove godine, negdje u oktobru. A gdje ću da iselim? Živim ovdje sa majkom, suprugom i dvoje djece. Djeca studiraju, ja pokušavam da zaradim preprodajući sirovine", priča nam Marić.
Njegova kuća nalazi se u dupleksu uz kuću njegove snahe, Mirjane Srdić, zbog čega je i dobio nalog za iseljenje. Kuća Marića još nema oštećenja, ali kuća porodice Srbić popucala je na više mjesta i praktično pola kuće visi u vazduhu.
"Kada krene ta kuća, ode i moja", objašnjava Marić i dodaje:
"Ona tu živi sa dvoje djece, u jednoj sobici, evo pola kuće je u vazduhu. Dobila je vaučer na 2.600 KM, ja ga nisam ni dobio. Kada su došli ja sam im pošteno rekao kod mene nema pukotina, drugi mi poslije govorili trebao si reći da si imao štete, ali što da ja uzimam od nekoga ko ima štete i ko treba da dobije te pare".
Poslije poplava gradske i republičke vlasti uradile su sanaciju terena. Ispod njihovih kuća izgrađen je potporni zid, ali je on u međuvremenu pukao i više se, kažu, ne mogu uzdati u njega.
"Radili su taj potporni zid, ali on je pukao. Mi smo obavijestili nadležne i onda je došao samo jedan čovjek, valjda iz te firme, zamutio par lopata neke mase, slične građevinskom ljepilu, namazao to i gotovo. I poslije tri četiri dana ponovo je pukao", priča Marić.
Njegova komšinica Milja Čigoja dodaje da su upozoravali nadležne nekoliko puta na ovaj propust, ali da niko ne dolazi.
"Valjda je trebalo nekog prostora za vibracije ostaviti, ili šta, ne razumijem se, nismo mi stručnjaci, ali zid je pukao. Oni ga kao zalijepili sa lopatom-dve nekog ljepila. Dolazili su poslije iz opštine uslikali par puta i kako je to zalijepljeno, a on poslije tri četiri dana ponovo pukao. Prije sedam dana su došli i odgrnuli to, više i ne znamo koja služba, koja inspekcija i to je sada tako stoji. Dok se kuća ne sruši i neko ne pogine ništa se ovdje neće uraditi", priča Čigoja.
Na kući porodice Čigoja jasno se vide pukotine u temelju, kao i očajnički pokušaji da se nešto spasi u vidu trupaca kojima su podbočene stepenice koje vode na sprat, ili onih koji bi zabijeni u zemlju trebali spriječiti odron zemlje ispod njihove kuće.
U Gradskoj upravi kažu da je na pomenutoj lokaciji izvršena sanacija i da je urađen prvo zid u dužini od 12 metara, a da je on poslije produžen na 42 metra. Sa stanjem novizgrađenog zida koje je projektovalo preduzeće JU "IMK" iz Banjaluke su upoznati i on će biti saniran.
“Na izvedenom zidu je, u međuvramenu, došlo do pojave manje vertikalne pukotine i izvođaču je dat nalog da se izvrši sanacija putem zapunjavanja epoksidnim malterima a takođe je projektantu upućen dopis da da mišljenje u vezi pojave pukotina i ako bude bilo neophodno zid će biti saniran na osnovu rješenja projektanta”, rečeno je MONDU u Gradskoj upravi.
Sanacija obale, što ugroženi mještani navode kao prioritet jer bez toga problem ovog klizišta neće biti trajno riješen, kako je saopšteno, biće predmet drugih javnih nabavki.
Poslije samog aktiviranja klizišta ove porodice su evakuisane i snalazili su se kod rodbine ili prijatelja.
"Komšinica Mirjana je bila sa dvoje djece kod mene četiri i po mjeseca, niko nije pitao za njih. Sad mi stiglo da platim 250 KM struje ili će mi je isključiti, bilo nas šest u kući. Platiću ja to, ali i kod nas je situacija teška, a niko ne vodi brigu o ljudima. Šta da ona radi, plata joj kasni tri mjeseca, sinu isto tako, ćerka radi za 400 KM od čega da živi ona i popravlja",ispričala nam komšinica Rada Ostić, koja je udomila porodicu Srdić.
Gradska uprava je preko Centra za socijalni rad u međuvremenu pokušala da zbrine ugrožene porodice.
"Socijalnom dijagnostikom utvrđeno je da je za osam objekata u kojima su živjele porodice potrebno obezbijediti pomoć u sanaciji ili obezbijediti podstanarski zakup. Izvještaj o snimljenom stanju dostavljen je Gradskoj upravi Grada Banja Luka sa prijedlogom za zbrinjavanjem navedenih porodica kroz finansiranje plaćanja alternativnog smještaja. U to vrijeme je ugroženima ponuđeno zbrinjavanje u Prihvatnu stanicu kao jedini kapacitet sa kojim Centar raspolaže ali su porodice odbile iz razloga što su se smjestili kod rodbine ili komšija", rečeno je MONDU u Centru za socijalni rad.
Kako navode, Centar je u okviru svojih nadležnosti pomogao porodicama najčešće kroz ostvarivanje prava na jednokratnu novčanu pomoć, a zajedno sa Gradskom upravom trenutno radi na izradi prijedloga programa zbrinjavanja porodica ciji su objekti pogođeni klizištima.
Milja Čigoja i njena porodica su međutim i dalje u svojim kućama na vlastitu odgovornost.
"Poslije poplava došli su iz Centra za socijalni rad i ponudili su nam da idemo u neki centar za beskućnike, ali tamo obično možeš ostati sedam dana, iskreno, o tom nismo ni razmišljali", priča Čigoja.
"Tražili smo komisiju da nam se procijeni šteta, kako bi mogla da nam se nadoknadi, ali nikada nije bila. Prijavili smo se na ovaj posljednji poziv što je bio za nadoknadu šete, ali rekli su nam da ne možemo dobiti jer nije procijenjena šteta. Niko nije izašao da procijeni štetu, a dobili smo nalog za iseljenje", kaže Čigoja pokazujući nam nalog inspekcije.
Sada su, kaže, u bezizlaznoj situaciji, sve dok se ne izvrši ozbiljnija sanacija klizišta, ali i obale.
"Nema smisla ni ulagati pare u popravku kuće. Razmišljali bi mi o nekom kreditu, uložili nešto u popravku, ali šta kad pare daš u ovo i dođe opet Vrbas i to odnese", pita se ona.
"Bićemo ovdje dok se god može, druge nema. Primorani smo da živimo u strahu, naravno da se bojimo, sve ovo odlazi polako u Vrbas", dodaje Marić.
Stotinjak metara od njihovih kuća nalazi se još jedno klizište gdje je dio ulice bukvalno propao ka Vrbasu. Nadležne službe su reagovale i upravo se radi na sanaciji te ulice, a porodice Čigoja, Marić i Srdić nadaju se da ipak neće ostati zaboravljeni i da će posao ispod njihovih kuća biti konačno završen, kako bi mogli bar malo mirnije da spavaju.
