Nadina Imamović (19), rođena Goraždanka, uprkos tome što ljekari kažu da vidi samo osam posto, uspješna je u sportu, muzici, ali i u školi. Odlična je učenica 4. razreda srednje škole Centra za slijepu, slabovidnu djecu i omladinu.
Nedavno je bila i u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD), na razmjeni studenata putem YES (Youth Exchange and Study) programa gdje je oduševila sve koji su imali priliku da je upoznaju. U BiH je donijela mnoga priznanja i diplome, jer je kao slabovidna djevojka učestvovala u trčanju, ali i mnogim drugim aktivnostima koje nisu predviđene za djecu sa posebnim potrebama.
U tih deset mjeseci, koliko je provela u SAD-u, Nadina je prvi put i skijala. Oduševila je profesore, ali i trenere u srednjoj školi "Winston Woods" u SAD-u. Nije ostavila ravnodušnim ni američke medije, koji su pisali o djevojci koja trenira i trči uz pomoć asistenta koji drži jedan dio užeta dok je drugi kod Nadine, te joj govori kako da se kreće. Nadina je u SAD-u učestvovala i u horskom pjevanju.
Naučila jezik i upoznala novu kulturu
Ova hrabra djevojka za Anadoliju kaže da je slabovidna od rođenja. Međutim, to je ne sprečava da skija, trči, ide u školu, šetnje, ali ni da ode na drugi kontinent kako bi učestvovala u razmjeni učenika, naučila jezik i upoznala novu kulturu.
O programu YES (Youth Exchange and Study) čula je od jedne djevojke iz škole koja je ranije učestvovala u programu. Tako se i Nadina odvažila da aplicira, i primljena je. Nepunu godinu provela je u srednjoj školi "Winston Woods".
"Učenici koji dođu putem razmjene budu smješteni u raznim američkim saveznim državama. Moj program je trajao 10,5 mjeseci", ispričala je ova hrabra djevojka. Kazala je kako je u SAD-u prvenstveno željela da predstavi BiH u najboljem svjetlu.
"To sam i uspjela. Takođe, htjela sam da naučim jezik, da upoznam novu kulturu, nove ljude, da pokažem šta ja mogu. Bez obzira na problem koji imam, da mogu postići određene rezultate. Učestvovala sam u školskom timu za trčanje i oni su mislili da ću ja učestvovati u timu samo kao rekreativac ali, na iznenađenje mog trenera, ja sam htjela da se takmičim. Trčala sam 800 metara i postigla sam značajne rezultate. Dobila sam mnogobrojne diplome, na koje ponosna", ispričala je Nadina.
Prvi susret sa skijama
"Nikada u životu nisam mogla zamisliti sebe u toj situaciji, da ću skijati. Inače, moja 'host' mama je slijepa tako da sam uz pomoć nje dobila mnogo energije, podsticaja da radim stvari koje nikada do tada nisam radila. Tako da sam došla u taj skijaški park i 'host' tata mi je pokazao neke tehnike i tako sam naučila i oslobodila se. Skijala sam i na veoma teškim dionicama", ispričaja nam je Nadina.
Ova 19-godišnjakinja je u SAD-u bila u školi koju pohađaju djeca koja nemaju dodatne potrebe. Kaže da su mnogi bili očarani njenim dobrim snalaženjem.
"Mnogo ih je interesovalo kako se ja krećem, kako znam kuda trebam ići, ali sve u svemu, meni je bilo jednostavno, jer sam i ranije, prije ove škole, do šestog razreda u Goraždu pohađala takvu školu. Imala sam nekog iskustva, ali škola u Goraždu je bila mnogo manja od škole u Americi", istakla je Nadina.
Napominje da joj nije smetala ni velika gužva u Americi.
"Cijeli sistem je bio online tako da nisam imala problema. Imali smo prilagođene softvere za slijepa i slabovidna lica, tako da tu nisam imala nekih velikih problema, a naravno, imala sam i asistenciju sa kojom sam provodila jedan nastavni čas gdje bi dovršila neke školske obaveze. Tu je bio i moj pas-vodič, što je za mene bilo veliko i novo iskustvo. Išao je sa mnom u školu. Mnogo toga sam naučila o psima, što ranije nisam znala", ispričala je Nadina.
U Sarajevu joj društvo do škole ili u nekim šetnjama uglavnom pravi mama.
"Neke dionice prelazim sama, ali neke dionice sa njom. Uglavnom koristim štap, a ona ide pored mene i govori mi kuda da idem i kako da se orjentišem. Nekada ne mogu samostalno da prelazim neke dionice", pojasnila je Nadina.
Želi da završi fakutet
Ova djevojka kaže da joj je želja da završi srednju školu, a nakon toga i fakultet: "Željela bih da imam normalan život, da se bavim ili sportom ili muzikom, kao što sam radila i do sada."
Nadina smatra da je djeci sa posebnim potrebama u BiH potrebna i važna motivacija, inspiracija, pozitivna energija i želja da nešto postignu.
"Bez obzira na sve, mislim da možemo naći način i tehniku da uspijemo da se obrazujemo i postižemo mnoge rezultate."
Smatra da je škola u Sarajevu, koju trenutno pohađa, mnogo olakšala njeno obrazovanje, a to je razlog zbog kojeg je sa roditeljima i doselila iz Goražda.
"Oni su moja najveća podrška. Nije im bilo teško napustiti Goražde, napusti dom i doći u Sarajevo. Ali, svakako da mi nedostaje Goražde i svakako da je bilo teško napustiti ga. I danas volim otići tamo i odmoriti, sresti sve svoje prijatelje, nastavnike i sve ljude koji su mi pomogli", istakla je Nadina zahvaljujući svima koji su na bilo koji način učestvovali u njenom uspjehu.
