Na grobnom mjestu 12 beba na Novom groblju u Banjaluci danas je služen parastos i položeno cvijeće povodom 24 godine od smrti banjalučkih beba zbog nedostatka kiseonika 1992. godine.
Parastos su služili sveštenici banjalučke eparhije, a cvijeće su položili delegacije Udruženja "12 beba", Narodne skupštine Republike Srpske, Miladin Dragičević kao izaslanik predsjednika Srpske, te delegacija Republičke organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila.
Predsjednik Republičke organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Nedeljko Mitrović rekao je da smrt 12 beba predstavlja najstrašniji i najveći namjerni zločin jer su svi koji su sprečavali dopremu kiseonika znali šta će se desiti.
"To je kao osuda za gasnu komoru. Svjetski moćnici kao i obično kada je riječ o Srbima nisu imali ni sluha, ni izvinjenja, ni saučešća, pa tako i za taj slučaj", rekao je Mitrović novinarima, nakon parastosa.
On je naveo da ova organizacija, zajedno sa Republičkim centrom za istraživanje rata i ratnih zločina, radi na objavljivanju publikacije o stradanju djece u proteklom ratu, te da se prvim analizama već došlo do brojke od više od hiljadu stradale djece.
Mitrović je dodao da će do kraja ove godine biti sačinjen preliminarni spisak stradale djece.
Sekretar Udruženja "12 beba" Željka Tubić rekla je da bi danas stradale bebe bili ljudi, neki sa završenim fakultetom, slavili bi rođendane.
"Umjesto toga, okupljeni smo na parastosu sa porukom da ne smijemo zaboraviti, i da se tako nešto nikada ne ponovi. Ovaj zločin nije osuđen i za njega još niko nije odgovarao, vjerovatno zbog toga što je riječ o Savjetu bezbjednosti UN koji nije dozvolio let, da se dostavi prijeko potreban kiseonik", navela je Tubićeva.
Tubićeva ne gubi nadu da će se steći uslovi za podnošenje tužbe, prvo protiv Savjeta bezbjednosti UN, koji 1992. godine zbog uvedenih sankcija nije avionima dozvolio letove iznad teritorije Republike Srpske.
"Zahvaljujući podršci predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika i zalaganju Vlade Republike Srpske, mi majke uspjele smo bar koliko toliko da izađemo iz anonimnosti i da se malo više zna o tom događaju", navodi Tubićeva za Srnu.
Ona smatra da uspjeh predstavlja i činjenica da je 22. maj svrstan u značajne datume istorije Republike Srpske, te poručuje da nije dobro što se ovaj datum pominje samo jednom godišnje.
"Trebalo bi bar u maju i junu, kada se tragedija odigravala, da nastavnici organizuju da đaci pišu sastave o toj temi, te da zabilježe svoja zapažanja o tome", smatra Tubićeva.
To je istorijska činjenica, napominje ona, koja, možda, neće biti zabilježena u udžbenicima, ali treba da bude zapamćena, kako se ne bi ponovila nigdje u svijetu.
Tubićeva naglašava da čuvanju od zaborava ove istorijske tragedije doprinosi i dokumentarni film snimljen u produkciji Radio-televizije Republike Srpske "Dah života".
"Ovaj film, zajedno sa knjigom Radomira Radovića `Poj slavuja`, jeste dokument, koji doprinosi sjećanju na ovaj događaj", navodi Tubićeva.
Ministar porodice, omladine i sporta Republike Srpske Jasmina Davidović ističe da se ovakav zločin nikada i nikome više ne smije dogoditi.
"Bol zbog gubitka 12 nedužnih beba je neprolazna, i baš zato je veoma bitno da dostojanstveno obilježavamo tužnih 24 godine od ovog stradanja i pošaljemo snažnu poruku da ovakav zločin nećemo i ne smijemo zaboraviti", izjavila je Davidovićeva Srni.
Predsjednik Republičke organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Nedeljko Mitrović kaže da je smrt 12 nedužnih beba zločin takvog karaktera kakav nije zabilježen u prošlom ratu, te da su male žrtve bile uskraćene za bilo kakvo razumijevanje.
"Za razliku od snajperiste, koji svoju ciljanu metu, možda, i promaši, u ovom slučaju tačno se znalo šta će se desiti, ali je svijet tih mjesec dana jednostavno bio gluv za tu traumu", izjavio je Srni Mitrović.
Porodicama je, napominje on, ostalo sjećanje na ovu nesreću, za koju niko još nije odgovarao.
Kao znak sjećanja na 12 beba, u centru Banjaluke izgrađena je skulptura "Život", koja kao podsjetnik predstavlja pomen za svu djecu koja su stradala u proteklom ratu.
OD IDUĆE GODINE U SVIM ŠKOLAMA ČAS POSVEĆEN BANJALUČKIM BEBAMA
Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik najavio je danas da će sljedeće godine na dan kada je umrla prva od 12 banjalučkih beba u svim školama u Srpskoj jedan školski čas biti posvećen tom stradanju.
"Dogovorio sam se sa predsjednikom Vlade Srpske Željkom Cvijanović da sljedeće godine na današnji dan u svim srednjim i osnovnim školama naše Republike jedan školski čas bude posvećen životima i stradanjima tih dana. Kao društvo imamo tu odgovornost", rekao je Dodik na obilježavanju 24 godine od smrti 12 banjalučkih beba.
On je naglasio da se sjećanju na ovaj događaj mora pristupiti na posebno osjetljiv način, da to ne bude samo dan okupljanja pred spomenikom, već da mlade generacije saznaju o strašnim danima za cijeli jedan narod.
"Nametnuta stradanja mogu se objasniti samo jednim - postojala je sila koja je bila jaka. Naše pravo na život i slobodu nije bilo dio univerzalnih prava o kome oni najčešće pričaju tamo u UN. Očigledno to nije važilo za nas", naveo je Dodik.
On je rekao da se "ubistvo i stradanje" 12 beba ne može oprostiti, ma koliko hrišćanski bilo opraštanje. Dodik je rekao i da ne može da razumije kako je moguće da neko nije dao dozvolu za samo jedan prelet.
Dodik kaže da neki iz generacije ljudi koja je odlučivala u vrijeme stradanja 12 beba neće odgovarati za ovaj zločin jer polako napuštaju svijet.
"Vjerovatno će neko kada prođu naše generacije za nekoliko desetina godina to staviti u fokus i kazniti one koji su već na drugom svijetu. To nije pravda, već, možda, tek mala satisfakcija za čitav naš narod. Ali, nepravda", rekao je Dodik.
Prema njegovim riječima, narod se okuplja pred spomenikom "Život" da bi se podsjetio na tragediju stradanja 12 beba, od čije su smrti prošle 24 godine, i podsjetio na vrijeme kada su mnogi bili arogantni i odlučili da srpski narod stave sa druge strane istorije.
Predsjednik Srpske rekao je da je za majke beba to cijeli život, a za srpski narod izuzetno tužan dan, jer bi danas te bebe bili mladići i djevojke koji bi se uključili u društveni život.
Smrt 12 beba bila je posljedica nedostatka kiseonika u banjalučkoj bolnici, 1992. godine kada je Banjaluka bila ocijepljena od istočne Republike Srpske i Srbije, te za banjalučko porodilište nije mogao biti dopremljen kisik.
U tom periodu na snazi je bila zabrana Savjeta bezbjednosti UN za letove iznad BiH.
Iako je apelovano da bude odobren let i dopremljen potrebni kisik molba je odbijena, a rezultat je stradanje 12 beba u vremenu od 22. maja do 19. juna 1992. godine.
Prva beba umrla je 22. maja, nakon čega je uslijedila agonija i smrt ostalih beba, dok je "trinaesta zvjezdica" Slađana Kobas umrla 13 godina poslije. Preživjela četrnaesta beba živi sa teškim fizičkim i mentalnim oštećenjima.
Agonija je prekinuta probojem koridora i spajanjem banjalučke regije sa ostalim dijelovima Srpske i Srbije.