Na samom ulazu u Nacionalni park Kozara kod Prijedora je Mehmedova crkva ili Crkva Blažene Djevice Marije i svjedoči o nesretnoj ljubavi prelijepe Marije Šmuzer i Mehmeda Kulašića.
Put prekriven lišćem vodi do uzvišenja na koje su mladi iz svih dijelova Jugoslavije dolazili uvjereni da je to “brdo ljubavi”, a da je ova Mehmedova crkva simbol velike ljubavi koja, nažalost, nije imala sretan kraj.
Iako srušena u prethodnom ratu, ova crkva je potpuno obnovljena i otvorena za posjetioce 2011. godine, a sve uz pomoć mještana svih nacionalnosti prijedorskog kraja, koji su se zajedno okupili oko simbola zajedništva i ljubavi, koje je u Kozarac vratila nesretna ljubavna priča Marije i Mehmeda. Tako je priča o velikoj ljubavi nastavljena u obnovljenoj crkvi.
Na ovo mjesto danas vernici dolaze u vreme Male Gospojine, 8. septembra, a tokom cele godine “brdo ljubavi” obilaze mladi zaljubljeni parovi iz svih dijelova bivše Jugoslavije.
Arheolog Milenko Radivojac u Prijedoru je poznat kao hroničar grada, ali i “živa enciklopedija”, kako za njega kažu njegovi sugrađani. Dok stoji ispred Mehmedove crkve priča da je riječ o lokalitetu koji ima lijepu, pomalo tragično-ljubavnu priču.
“Priča koja može biti dio legende ali ima i istorijsku podlogu. Naime, novinar Gojko Banović je osamdesetih godina prošlog vijeka prvi put objavio priču o zabranjenoj ljubavi i Mehmedovoj crkvi. Iz te njegove priče pojavile su se i sve ostale priče koje su kasnije ispričane”, kazao je Radivojac.
Priča počinje 1882. godine kada je Prijedor skoro izgorio u velikom požaru. Tada je izgorilo više od 400 stambenih objekata, nakon čega je u Prijedoru otvorena pilana Karla Šmuzera, koji je sa sobom doveo još i dva sina i jednu ćerku, Mariju. Radnu snagu u toj pilani činilo je lokalno stanovništvo.
“Među radnicima se isticao jedan momak Mehmed Kulašić koji je lijepo svirao harmoniku. Sve radnike je zabavljao svojom pjesmom. Kako obično biva, prelijepa Marija zaljubi se u Kulašića.
Marija je ostala trudna tokom te tajne ljubavi, a bila je tajna, jer je on bio jedan Bošnjak, a ona prelijepa Austrijanka”, istakao je Radivojac.
Uskoro su mještani Kozarca pronašli bebu zamotanu u novine i zakopanu u zemlju, zbog čega je pukla velika bruka, posebno jer je beba bila zamotana u austrijske novine što je bacilo sumnju na porodicu Šmuzer. Vlasnik pilane tada odlučuje poslati ćerku nazad u Austriju, Mehmeda otpustiti i izgraditi kapelu i crkvu kako bi se iskupio za grijehe.
Narod je znao šta se desilo i crkvu je nazvao “Mehmedova crkva” što je još više otežavalo život Šmuzera koji je odmah ’20-tih ili ’30-tih prodao pilanu i vratio se u Austriju.
Čuvari crkve
Ingrid i Jure Rajković vjerno čuvaju crkvu na “brdu ljubavi”. U kući Jure Rajković za Anadoliju je pokazivao fotografije Helge Kambič, Šmuzerove praunuke, koja živi u Sloveniji, a koja je finansijski učestvovala u obnovi ove crkve.
“Obilazim ovu crkvu, kada se neko najavi očistim, pripremim sve. Za Malu Gospojinu ovdje je aktivno, dolazi narod da se pomoli. Dolazi jako puno omladine. Ovo zovu ‘brdo ljubavi’ zbog Mehmeda i Marije. To je bila velika ljubav”, ispričala je Ingrid.
Prema njenim riječima, sa crkvom ostaje i legenda o Mehmedu i Mariji koja je još uvijek živa.
“Svi znaju za Mariju i Mehmeda”, dodala je Ingrid.