Živimo u brzom vremenu u kojem je zarada bitnija od kvaliteta, dok na tržištu možemo pronaći razne sumnjive proizvode. Raspitali smo se kakav je kvalitet "čudesne zlatne tečnosti" u našim prodavnicama.
"Najbolje je kupovati med od pouzdanog domaćeg pčelara. Kod nas med ide na analizu u Institut za javno zdravstvo RS i prolazi detaljne kontrole tako da u svakom trenutku može se znati broj analize i pčelinjaka", rekao je za naš portal Goran Zeljković, direktor pčelarske poljoprivredne zadruge "Matica" iz Banjaluke koja je osnovana još 1985. godine.
Zeljković dodaje da na našem tržištu ima dosta meda upitnog kvaliteta koji je uvezen iz inostranstva.
"Na primjer, na etiketama pojedinih takvih proizvoda su navedeni podaci ko je uvoznik i da je proizvođač Evropska unija što je širok pojam. Takav med najčešće nije kontrolisan, ne zna mu se porijeklo i ko je vršio analizu", rekao je ovaj inženjer poljoprivrede i istakao da je pravom prirodnom medu svojstveno da vremenom poprimi oblik polučvrstog stanja, tj. da "kristališe" ili se "ušećeri".
"Sve vrste meda, izuzev bagremovog, kristališu se nakon godinu-dvije, dok kod vještačkih to nije slučaj i potrebno je izvšiti hemijsku analizu kako bi se utvrdio njegov kvalitet. Takođe, ako tečni med ne gubi "nit" prilikom presipanja može se reći da je dobar", rekao nam je Zeljković.
Prema njegovim riječima, pčelarima posljednje dvije godine nisu pogodovale zbog suše i mraza što su uvoznici iskoristili za nekontrolisan uvoz meda iz drugih zemalja.
Da na tržištu postoji med upitnog kvaliteta utvrdila je i Agencija za bezbjednost hrane BiH. Rezultati monitoringa u posljednjem kvartalu 2017. godine pokazuju da je od 100 uzoraka 53 bilo neodgovarajućeg kvaliteta.
Komentarišući ovaj podatak predsjednik Saveza udruženja pčelara Republike Srpske Radivoje Maksimović smatra da pčelari nisu pravilno deklarisali svoj med.
"Med koji je npr. od kadulje naveden je kao šumski med koji je tamnije boje, ili bagrem, a u stvari je livadski med pa se dolazi do toga da su prilikom ispitivanja određeni parametri povećani što nije u skladu sa Pravilnikom o kvalitetu meda", tvrdi Maksimović koji vjeruje da na domaćem tržištu postoji dosta lažnog meda i ističe da proizvođače i firme koji ga stavljaju u promet treba sankcionisati.
"Takav med nema veze sa pčelama. Proizvodi se u raznoraznim posudama i laboratorijama vještačkim putem. Teško je procijeniti da se radi o lažnom medu, dok iskusni poznavaoci putem okusa, mirisa i arome mogu prepoznati o kakvom se proizvodu radi. Na internetu se mogu pronaći razne metode koje opisuju razlikovanje pravog meda od onog lažnog, ali je nejreleventnija hemijska analiza", rekao nam je Maksimović koji se proizvodnjom meda bavi oko trideset godina.
Govoreći o medu iz uvoza Maksimović smatra dada bi bi takav proizvod trebao da bude kontrolisan od domaćih laboratorija i iz zemlje koja med izvozi.
"Takav med je u boljem stanju. Med iz EU ne možete ni izvesti ako nije kontrolisan npr. u Njemčkoj. Kod nas analize vrše Institut za javno zdravstvo RS i Institut "Vaso Butozan" gdje se može utvrditi kvalitet, vrsta, botaničko porijklo i slično", rekao je Maksimović za Mondo portal.
Agencija za bezbjednost hrane BiH ispitivala je 14 vrsta meda, a najčešće nepravilnosti utvrđene su za miješani med, med s komadima saća i med s dodacima. Promatrano prema porijeklu uzoraka, od 63 uzorka domaćeg meda neodgovarajućih je bilo 36 uzoraka, a od 37 uzoraka iz uvoza neodgovarajućih je bilo 17.
Razlozi neusklađenosti su bili povećan sadržaj HMF-a, aktivnosti dijastaze, smanjen sadržaj redukovanih šećera, električna provodljivost, sadržaj saharoze, sadržaj mineralnih materija i sadržaj materija nerastvorivih u vodi.
