Srpska pravoslavna crkva danas slavi praznik starozavjetnog proroka i novozavjetnog svetitelja Ilije, veze prošlosti i budućnosti hrišćanske crkve i spasenja čovjeka.
Sveti Ilija, veoma poštovan u pravoslavlju kao strog i nepokolebljiv propovjednik etičkih vrijednosti, prisutan je u Starom zavjetu i u Novom zavjetu kao prorok čije je osobine sa strahopoštovanjem preuzelo hrišćanstvo, vezujući ga za nastanak nove vjere i za novi Hristov dolazak.
Prema predanju, Sveti Ilija je bio među prorocima koji su se na Tavoru poklonili Isusu Hristu na dan Preobraženja Gospodnjeg, kada se javio svojim učenicima sa poukama nove vjere, pa se zato lik Svetog Ilije slika na preobraženskim prazničnim ikonama.
Sveti Ilija je prisutan i u viziji svetog Jovana Bogoslova u kojoj se njegova uloga vezuje za budućnost hrišćanske crkve i drugi dolazak na zemlju Hrista - novo preobraženje kome se nada i u koji vjeruje hrišćanski svijet.
Vjeruje se da Sveti Ilija nije umro već da se živ plamenim kočijama uznio na nebo pa se ta scena slika na prazničkim ilindanskim ikonama.
Poznata je i scena sa Svetim Ilijom u pećini, u koju se sklonio od oholog cara Ahava, i gdje mu gavran donosi hranu.
Predanje kaže da je Ilija Tesvićanin rođen u gradu Tesvitu u Izrailju u 9. vijeku prije Hrista (816. godine) i da je mladost proveo u dubokom razmišljanju i molitvi, često sam u pustinji.
Kada se Ilija rodio, njegov otac Sabah je vidio oko njega anđele koji ga povijaju ognjem i hrane plamenom, što je bilo znamenje njegovog plamenog karatkera i sile ognjene.
Sveti Ilija bio je žrtva progona cara Ahava koji je pod uticajem svoje žene Jezavelje napustio Mojsijevu vjeru i "slavio tuđe bogove".
Prema predanju, prorok Ilija suprotstavio se caru i prebacio mu otpadništvo i prorokovao sušu i glad zbog slavljenja tuđih bogova.
Srbi su prelaskom u hrišćanstvo mnoge osobine svog starog boga Peruna, koji je upravljao munjama i gromovima, prenijeli na Svetog Iliju.
Prema narodnom vjerovanju i tradiciji, Sveti Ilija se vozi u vatrenim kolima koja vuku četiri konja, iz čijih nozdrva izbija plamen, a grmljavina je tutnjava njegovih kola kojima se vozi po nebu i oblacima.
Sveti Ilija Gromovnik, kako ga još zovu u narodu, obilježava se u najsušnije i najtoplije doba godine, a običaj je da se tog dana ne radi u polju da se ne bi navukao gnjev svetitelja.
Poznata je izreka "od Svetog Ilije sunce sve milije".
Kada na Svetog Iliju pucaju gromovi narod kaže da to svetac gađa đavole, pa se ne valja krstiti da se đavo ne bi sakrio pod krst u koji grom ne udara.
Narod kaže i da bi trebalo dobro gledati mjesto gdje grom udari jer je to znak da se tu krije nečastivi.
Med koji se vadi na Ilindan služi kao lijek, pa ako znate nekog pčelara, obavezno ga danas uzmite.
Narod vjeruje da majke njime treba da namažu djecu po obrazima kako bi bila zdrava.
Po predanju, na Svetog Iliju prije podne je ljeto, a popodne jesen.
Nakon ovog dana, prema običajima, više se ne kupa u rijekama.
