Iako je područje Banjaluke veoma seizmički aktivno, u najvećem gradu Srpske nema preciznih podataka o stanju zgrada izgrađenih za vrijeme bivše SFRJ i ranije jer ne postoji evidencija starijih stambenih objekata.
Anđelko Cumbo, inženjer građevinarstva, kaže da veliki broj postojećih zgrada u Banjaluci i ovom području ne zadovoljava neke od osnovnih principa projektovanja i građenja seizmički otpornih objekata.
Naročito su ugrožene stare zidane zgrade jer su pored nedostataka pri građenju vremenom dodatno oslabile zbog lošeg održavanja i destrukcije materijala, pa kriju u sebi potencijalne opasnosti različitog stepena u slučaju budućih zemljotresa.
"Slabo ili skoro nikako se zna stanje postojećeg fonda takvih objekata. Ne rade se pregledi i ispitivanja jer se radi o zatečenom stanju iz ranijih perioda. Samo neke zgrade mogu slučajno biti otporne na buduće eventualne jače potrese. Može se reći da se radi o objektima gdje su prilikom njihove gradnje slučajno primijenjene mjere koje sprečavaju urušavanja", tvrdi Cumbo koji je i naučni saradnik u Institutu za ispitivanje materijala i konstrukcija Republike Srpske.
U bivšoj Jugoslaviji, prvi privremeni pravilnik za projektovanje u seizmičkim područjima donesen je 1964. godine nakon razornog zemljotresa koji je pogodio Skoplje. Nakon toga uslijedili su i katastrofalni zemljotresi u Banjaluci kao i crnogorskom primorju, pa je 1981. godine donesen sljedeći pravilnik koji je još uvijek na snazi.
Prema riječima našeg sagovornika, od tada je prošlo mnogo vremena i potrebno je uraditi katastar kako bi se dobile pouzdane informacije o stanju starijih objekata. Tada bi, tvrdi Cumbo, struka pojasnila detalje u smislu kakav je konstruktivni sistem i da li je potrebno ojačanje objekta.
"Treba znati kada je objekat tačno izgrađen i jednim brzim pregledom utvrditi koliko je pouzdan. Takođe, ne bi bilo loše takvom objektu dati određenu ocjenu kako bi se znalo na skali kojoj grupi pripada", pojašnjava Cumbo.
Osim prethodno navedenog činjeničnog stanja dodatni problem je i praksa nadogradnje zgrada, koja je bila aktualna naročito početkom prošle decenije i tek se tu pokazalo koliko se nespremno i olako pristupilo takvom poslu.
"Kod ovih nadogradnji najčešće su se ispunjavale želje i potrebe investitora, i to bez ojačanja postojeće konstrukcije, po sistemu bez ulaganja u nešto što je investitoru 'samo trošak'. Takođe su opasni slučajevi gdje su se kod promjene namjene u prizemlju vršili radovi na 'raščišćavanju' prostora. Sudbina ovih objekata problem je vlasnika ali i društva, jer kada ostanu bez 'krova nad glavom' s pravom će očekivati i tražiti od zajednice pomoć. Šta tada činiti?", pita se Cumbo.
Kada je riječ o novim objektima, sagovornik Mondo portala ističe da su oni po pravilu kvalitetniji od starih, kada je zaštita od zemljotresa u pitanju. Konstruktivni sistem objekata u Banjaluci mora se prilagoditi brzini seizmičkih talasa i jačini od devet stepeni Merkalijeve skale. Međutim, i gradnja novih objekata zna biti propraćena nizom nedostataka.
"Propisi i dobra praksa izvođenja treba svakako da garantuju sigurnost života, da se novi objekti neće srušiti. Ali, kolika će biti oštećenja i cijena popravke nakon zemljotresa i ko će da garantuje vlasnicima stanova da će njihova zgrada moći biti upotrebljiva, još je velika nepoznanica. Kao da se zemljotres još uvijek smatra prirodnom katastrofom, koju treba samo preživjeti i izvući 'živu glavu'", rekao nam je Cumbo.
On ističe da se pri projektovanju najčešće u prvi plan stavljaju želje investitora što u startu često dovodi do "fleksibilnog prizemlja", konzolnog isturanja objekata iznad prizemlja ("krađa prostora") i asimetričnih konstrukcija. Istovremeno, dodatne probleme predstavljaju neankerovane zidane ispune, fasade od stakla, neadekvatne dilatacije između zgrada i slično.
"Preduzimačke firme nemaju stručnog kadra ili ga nemaju dovoljno. Jedan inženjer često 'pokriva' čitavo preduzeće i sva gradilišta. Takođe, nemaju dovoljno zanatskog kadra, tj. iskusnih armirača, zidara itd. Radnici se brzo smjenjuju, primaju i otpuštaju, i svi rade sve, a onda je to često nestručno i bez osjećaja odgovornosti. Međutim, u potresu bi se pokazalo 'sve i svašta' i neki objekti kriju u sebi potencijalne opasnosti od rušenja i velikih oštećenja za buduće seizmičke udare", kaže Cumbo i dodaje da nadzor takođe zna biti nestručan i neredovan, a ponekad i samo formalan.
Da bi gradnja u seizmičkim područjima bila zadovoljavajuća naš sagovornik zaključuje da bi uloga državnih i stručnih službi bila od velike koristi jer bi uvođenjem reda u ovoj oblasti edukovani inženjeri obezbijedili standarde, propise i uputstva.
"Potrebno je evrokodove što prije uvesti kao nacionalne tehničke propise i u okviru njih uraditi nacionalni aneks. Treba unaprijediti sistem civilne zaštite, edukovati stanovništvo i pripremiti potrebne mjere za slučaj zemljotresa", podvukao je Cumbo.
Šta kažu propisi i seizmolozi?
Imajući u vidu da je Banjaluka trusno područje iz Gradske uprave pojašnjavaju da je prilikom projektovanja građevinskih objekata većih od 400 metara kvadratnih potrebno izvršiti odrđena geološka istraživanja u cilju utvrđivanja uslova stabilnosti prirodnih i tehnogenih nagiba terena, te dozvoljenog opterećenja temeljnog tla.
"Istovremeno, prilikom projektovanja i proračuna konstrukcije koriste se Pravilnik o tehničkim normativima za izgradnju objekata visokogradnje u seizmičkim područjima. Stručni nadzor kontroliše da li se izvođenje radova vrši prema projektnoj dokumentaciji", pojasnili su iz Gradske uprave Banjaluka.
Snježana Cvijić - Amulić, načelnik Odjeljenja za opservatorsku seizmologiju u Hidrometeorološkom zavodu RS rekla nam je da posljednji zemljotresi koji su pogodili pojedine dijelove BiH nisu opasni, ali da ih stanovništvo može osjetiti.
"Prva oštećenja su vidljiva pri intezitetu zemljotresa od šest stepeni Merkalijeve skale. Radi se o slabije građenim objektima koji ne podliježu protivtrusnoj zaštiti", kaže Cvijić-Amulić i dodaje da je bolje što se javljaju manji potresi jer tako oslobađaju nagomilanu seizmičku energiju.
