Poslanica patrijarha Irineja Pravoslavnu vjeru sacuvati po svaku cijenu

  • Izdanje: Potvrdi
Čitaoci reporteri

ČITAOCI REPORTERI

Videli ste nešto zanimljivo?

Ubacite video ili foto

Možete da ubacite do 3 fotografije ili videa. Ne smije biti više od 25 MB.

Poruka uspješno poslata

Hvala što ste poslali vijest.

Dodatno
Izdanje: Potvrdi

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

Društvo

Poslanica patrijarha Irineja: Pravoslavnu vjeru sačuvati po svaku cijenu

Izvor RTS
Izvor RTS

Patrijarh srpski Irinej je u Božićnoj poslanici poručio da glavna poruka i ovogodišnjega Božića treba da glasi da pravoslavnu vjeru treba čuvati i sačuvati po svaku cijenu.

I ove godine Gospodnje, slaveći preslavno Ovaploćenje Sina Božjega, Gospoda našega Isusa Hrista, jedinog Novog pod Suncem, svi hitamo ka hramu Božjem, da se saberemo oko Bogomladenca, Prečiste Bogomatere i Uvijekdjeve Marije i pravednoga Josifa.

To činimo da bi se naše duše zagrijale riječima svetoga Jevanđelja o istinitom događaju Očovječenja i rođenja Spasitelja našega, Bogočovjeka Isusa Hrista, kada su Njemu, Bogomladencu klicala Nebesa i Zemlja: Slava na visini Bogu i na Zemlji mir, među ljudima blagovoljenje!

O tom jedinstvenom i preslavnom Događaju u istoriji i u svima svjetovima, naš sveti crkveni pjesnik slavoslovi:

"Prašni Adam najprije pričesnik blagodatnog nadahnuća bješe, pa lukavstvom zmijinim podanik propasti posta, no znamo da se radi njega Riječ saobrazi ljudima. Djevo, Ti pređe granice smrtnih bića rodivši prevječnu Reč Koja izvole da prođe kroz Tebe, zapečaćeni Kivot, o nesagorivi Kivote i Kupino. Ti, Bog mira, posla nam Angela Velikoga Savjeta Tvojega da nas miroše, i k svjetlosti bogopoznanja nas upućuje. Gdje se mnogo razbuja greh, Ti pruži neopisivu blagodat, pa svi postasmo nasljednici Višnje svjetlosti."

Svojoj duhovnoj djeci, našem i danas mnogostradalnom srpskom narodu u Otadžbini i rasijanju, mi, njegovi duhovni pastiri, želimo da se blagočestive misli i osjećanja i ovoga Božića obilno i trajno usele u nas i da se sav naš život zbiva u Bogu sa svima svetima.

Tako, dakle, da hodimo i pred licem Svetoga Save i svih srpskih svetitelja i prosvetitelja naše svete autokefalne Srpske Crkve. Glavno je brinuti o tome kako ćemo živjeti, eda bismo i sve naše svete pretke mi imali na svojoj strani na Hristovom pravednom Sudu. Eda bi nas oni priznali za svoje sljedbenike. Eto nam svete dužnosti našeg postojanja!

Pomoći onima koji nemaju

Draga naša duhovna čeda, učinimo sve što do nas stoji da višak naših svakovrsnih dobara bude na popunjavanje manjka kod onih naših bližnjih koji se nuždavaju u pomoći svih vrsta, a najviše u našem bratoljublju.

Božanstveni Maksim Ispovjednik nas tako i poučava: "Nastojmo da trezvenoumnim promišljanjem ujednačimo neravnomjernost prirode, i onim čime obilujemo, dopunimo nedostatke jedni drugih".

To je ugodno Ovaploćenom Sinu Božjem, Koji se poistovjetio sa najmanjima i najsiromašnijima. Zato, ko njima čini, Njemu čini. Zar Bogomladenac nije došao prije svega da nahrani sva usta i da utješi sva naša srca?

Ako se već Hristos radi nas ovaplotio i postao Bogomladenac, umro i vaskrsao, zar sva naša djelatnost u svijetu, kao odgovor i uzdarje Njemu, ne bi trebalo da nas krasi i čini ugodnima Bogu? Svima nam je za to potrebno smirenje i svijest da smo mi saradnici Božji i ukrasitelji Crkve.

Ako sav svijet leži u zlu strasti i grijehova, a stvarno leži, onda nijedan čovjek da ne uzima učešća u njemu, to jest u djelima tame!

Na nebeski poredak stvari zavjetovali smo se mi hrišćani, a ne na poredak bez Božjih nebesa i uprkos nebesima. U skladu sa jednom pronicljivom riječi, u vezi sa temom slobode, recimo da smo mi slobodni onoliko koliko smo slobodni od greha i tek kao takvi slobodni smo za bogoopštenje.

Sa toga stajališta polazeći, i pokajanjem i smirenjem se utvrđujući, mi ćemo moći da uzrastamo i u Božjim vrlinama. Moći ćemo da Duhom Svetim poprimimo crte Hristovoga Lika kroz tvorenje bogougodnih djela. Tako ćemo plodove vrlina ubirati sa Gospoda Isusa Hrista kao sa Drveta Života našega, - postavljenoga usred Crkve kao Raja Sladosti, - pa se Njime hraniti i u vremenu i u vječnosti.

Glavna poruka Božića

Glavna poruka i ovogodišnjega Božića treba da glasi da pravoslavnu vjeru treba čuvati i sačuvati po svaku cijenu. A naše pravoslavno crkveno Otkrivenje i Sveto Predanje nas uče da je bogougodno ispovijedati vjeru u Ovaploćenoga Sina i Logosa Božjega, Hrista Bogočovjeka, i zajedno sa tim vjeru u Presvetu Trojicu!

To daje vidjelo našem hodu po tami ovoga svijeta, ogrezlog u grijehu. Od te crkvene vjere zavisi naše poimanje i usvajanje svetlog Lika Gospodnjeg, savršene mjere svih stvari - Isusa Hrista, Spasa našega. U Kojem uzrastamo i Čijem se slavnom Drugom dolasku nadamo.

Od cjelovitosti crkvene vjere pravoslavne konačno zavisi i opstanak cjelokupne tvorevine. Tako onda iz te pravoslavne vjere proishodi i mogućnost našeg najpotpunijeg bogoopštenja i bogopričastija u središtu našeg postojanja: u Svetoj Liturgiji. Kroz nju naša Pravoslavna Crkva živi i najpotpunije svjedoči o našoj zajednici sa Bogomladencem Hristom.

Naša sveta dužnost jeste da nosimo krst istorijskih događaja i iskušenja u svim pomjesnim Crkvama kao zajedničkim. Ali je sveta dužnost i obaveza i svih pomjesnih pravoslavnih Crkava da jedna drugu poštuje i uvažava. Dakle, poslenike u Vinogradu Gospodnjem, ma koliko oni bili zaslužni, treba podsjećati da se ništa ne čini bez sloge i jedinstva sa svima ostalima; ništa na silu, da se ne bi cijepala Hristova nerukotvorena riza, odnosno da se ne bi skrnavio u nama Lik Bogomladenca Hrista. Svuda, dakle, da važi pravilo liječenja sebe i drugih na blag, istinit i svetootački način.

Ne zaboraviti na Kosovo i Metohiju

U našem ovogodišnjem božićnom obraćanju, upućenom našoj vjernoj svetosavskoj deci, podsjećamo da ne smijemo zaboraviti našu Staru Srbiju (Kosovo i Metohiju).

Prema toj svetinji treba da se ophodimo kao prema srpskoj zavjetnoj misli, reči i nasljeđu – neodvojivim od našeg narodnog bića. Jer, upravo su o tome svojom krvlju svjedočili horovi srpskih mučenika i novomučenika svih vijekova.

Danas na Božić najsvečanije pomenimo kosovske, jasenovačke, gradinske, i mučenike sa svih ostalih stratišta. Mi im se za pomoć molimo da i sami lično ispovijedimo svoju crkvenu pravoslavnu vjeru u Bogomladenca Hrista, do samoga kraja, ne bojeći se da o njima svjedočimo pred svima.

Životni problemi čovjeka naše današnjice, a, izgleda, i budućnosti, često nas obeshrabruju, pa i iznenađuju. I naš srpski čovjek danas kao da je odlučio da činjenjem čedomorstva doprinese da se na Strašnom Božjem Sudu, čovječanstvo pojavi podijeljeno, tako da jedan dio, po brojnosti ubijene djece, preovlada nad brojem drugog dijela djece koja su se rodila i dobila priliku da žive.

Kako sa tom činjenicom izići pred Bogomladenca Hrista, pred Njegovu Bogomater, Prisnodjevu Mariju, i pred sve svete, najbolnije je od svih naših pitanja sada i ovde!

Očigledno da postoji i spremnost ustrojitelja novoga svijeta da nam iz naših ruku istrgnu naš osvještani život u svakom pogledu, pa i u pogledu samih polova i hrišćanskoga braka, i da nas uvedu tamo kamo ljudska misao i reč, djelo i ljudska noga dosad nisu kročili.

Ipak, i o tome postoji riječ ohrabrenja Bogomladenca Hrista: "Kakva je korist čovjeku ako sav svijet zadobije, a duši svojoj naudi?" Jedna duša koja se kaje i spasava pretežnija je od cijeloga svijeta.

Sav grijeh pobjegao od Isusa

Dovodeći u organsku vezu praznovanje Božića i Bogojavljenja, kao što to sa pravom čine naši ikonografi i freskopisci, recimo i mi u zaključnoj riječi naše božićne Poslanice ovo:

Spasitelj naš Gospod Isus Hristos je zakoračio u ovaj svijet onako kako je u drevnosti zakoračio u Jordan. Tada, dok je Jovan polagao svoju ruku na Njega, sav greh je pobjegao od Njega, poput vode rijeke Jordana. To isto se dešavalo dok su apostoli, episkopi i sveštenici kroz vijekove polagali svoje dlanove na glave svih nas ljudi koje su oni krštavali i na put oboženja izvodili.

Blagodatni oganj – od koga trepere heruvimi – i mi smo primili u svetoj Tajni krštenja, u toj banji ponovnoga rođenja u Hristu vodom i Duhom. Tako smo mi postali lučenosci vjere u Sina Božjega i Bogomladenca Hrista, dobivši po daru i mogućnost da sa Njim i vječno carujemo.

Zato je veoma važno kako ćemo mi živjeti i cjelokupno naše potomstvo i na čemu će ono graditi dom svoga sveukupnog hrišćanskog postojanja. Da li na vodi, pijesku, slami, ili na Hristu, Krajeugaonom Kamenu Crkve i Doma Boga i Oca našega Koji je na nebesima? Jer, sva naša djela će na kraju biti ispitana ognjem blagodati Božje!

Samo blagodatnim ognjem provjerena dela, uključujući i sve ljude lično, pokazaće i djela i nas opravdanima ili osuđenima. Pokazaće sve nas ljude kao pravu ili odmetnutu djecu Boga i Oca, braću Jedinorodnog Sina i Bogomladenca, i sasude Gospoda Duha Svetoga! Da li će i nas pokazati kao vjerne poklonike Trojice Jednosušne i Ravnomoćne, Sapoštovane i Saproslavljane?

Mi, sabrani oko Bogomladenca u Pećini Vitlejemskoj, takođe želimo da se nađemo u Očevom naručju!

Neka bi zato i sve naše domove zagrijevala, i u Duhu Svetom veselila, nebozemna himna Bogomladenca: Slava na visini Bogu i na Zemlji mir, među ljudima dobra volja!

Mir Božji, Hristos se rodi!

Tagovi

Još iz INFO

Komentari 0

Vaš komentar je proslijeđen moderatorskom timu i biće vidljiv nakon odobrenja.

Slanje komentara nije uspjelo.

Nevalidna CAPTCHA

MONDO REPORTAŽE