Nermin Karagić svjedočio na suđenju Ratku Mladiću u Hagu, o dva masovna ubistva Muslimana u ljeto 1992. na stadionu i u rudniku u Ljubiji.
Generala Mladića (69), tadašnjeg komandanta Vojske Republike Srpske, optužnica tereti za genocid u Srebrenici i još sedam bosanskih opština među kojima je i Prijedor.
Karagić je opisao kako se sa ocem, rođacima i drugim muškarcima, koji su bili civili, krio u šumi poslije napada VRS na prijedorsko selo Hambarine.
Jula 1992. bili su zarobljeni, a srpski vojnici su ih zatim prebacili do jednog seoskog doma i iz prostorija ubrzo izveli 10 "dobrovoljaca".
"Oni su unaprijed rekli šta će biti s njima, kako će skončati", rekao je svjedok, dodavši da je odmah začuo krike jednog od izvedenih, svog rođaka: "Najviše mi je na njegov glas sličilo, mislim da je on tu skončao".
Od stražara je, kako je rekao, prethodno čuo da "će doći Šesta krajiška brigada VRS".
Iz seoskog doma, Karagić i drugi zarobljeni Muslimani, 25. jula 1992. bili su odvedeni na stadion u Ljubiji. Po komandi jednog majora "u crnoj uniformi" poređani su uz zid, a onda je, po svjedoku, počelo ubijanje, čuli su se hici i krici.
Karagić je u sudnici opisao ubistvo zarobljenika koji je stajao do njega: "Ja sam slučajno okrenuo glavu, kraj mene ga ubijaju. Oni su ga kundacima tukli, bajonetima od tih pušaka. Znam da je umirući vikao: 'Majku vam jebem'".
Ubijanje je, kada je na Karagića došao red, zaustavio major: "Tada su htjeli da dovrše i nas. Taj major je rekao: 'Hoćete li ih vi nositi?'. Tako da su onda prestali da ubijaju, pa je nama naređeno da nosimo mrtva tijela u autobus".
Noseći tijela u mraku, Karagiću se učinilo da je na jednom prepoznao očev plavi džemper, ali nije bio siguran. Među preživjelima sa stadiona u Ljubiji, njegovog oca nije bilo.
Po svjedokovoj izjavi, mrtvi i preživjeli su istim autobusom bili prebačeni do rudnika Kipe. Srpski vojnici preživjelima su naredili da izlaze trojica po trojica kako bi iznijeli tela. Potom bi se začuli pucnji.
Budući da je bio u zadnjem dijelu autobusa, Karagić je iskoristio pokušaj bjekstva nekoliko drugih zarobljenika i iskočio kroz razbijen prozor autobusa, a zatim pobjegao u šumu.
Narednih dana, ponovo su ga zarobili srpski vojnici koji su ga primorali da zakopa još dva tijela ubijenih i prijetili da će ga "nabiti na kolac". Kada je i njima utekao nepovređen, iako su za njim bacili bombu, Karagić je, kako je izjavio, bio spreman da počini samoubistvo da ne bi i po treći put pao u ruke snagama bosanskih Srba.
Pored oca, svjedoku je u Ljubiji ubijeno još sedam rođaka.
Na pitanje tužioca kakve je to posljedice ostavilo na njegov život, Karagić je odgovorio: "Teško mi se snalaziti u životu, otišao mi je brak, noćne more i tako to... To me prati svih ovih godina".
Karagićevom iskazu u sudnici je, radi podrške, prisustvovala i njemu bliska osoba, koja nije imenovana.
Tokom unakrsnog ispitivanja, Mladićev branilac Branko Lukić ukazivao je na nedosljednosti u različitim izjavama koje je svjedok tokom godina davao. Takođe, odbrana je sugerisala da počinioci zločina o kojima je Karagić svjedočio nisu bili pripadnici VRS, već rezervne policije.
Suđenje generalu Mladiću biće nastavljeno u ponedjeljak. On je optužen i za progon Muslimana i Hrvata širom BiH; terorisanje stanovništva Sarajeva kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada i uzimanje za taoce pripadnika mirovnih snaga UN, 1992-95. godine.
(Beta, foto: prinscreen ICTY)