Milovan Bjelica je sugerisao da su muslimanski civili dobrovoljno otišli iz opštine Sokolac. To su činile neformalne grupe mladih Srba.
Svjedočeći u odbranu Radovana Karadžića, ratni gradonačelnik Sokolca Milovan Bjelica negirao je danas pred Haškim tribunalom navod optužnice da su srpske snage 1992. zločinima i nasiljem prognali Muslimane iz te opštine.
Bjelica je sugerisao da su muslimanski civili dobrovoljno otišli iz Sokolca i naselja oko njega. Ne opovrgavajući da su se dogodila dva masovna ubistva Muslimana, svjedok je kao počinioce označio "neformalne grupe mladih Srba" nad kojima vlasti nisu imale kontrolu.
Karadžić (67), tadašnji predsjednik Republike Srpske i Srpske demokratske stranke (SDS), optužen je, između ostalog, za progon muslimanskog i hrvatskog stanovništva iz 20 opština širom BiH.
Bjelica je izjavio je da su, nasuprot SDS-u čiji je glavni cilj bilo očuvanje Jugoslavije i "ravnopravnosti" srpskog naroda u BiH, "muslimanski ekstremisti", okupljeni u Patriotsku ligu, početkom 1992, pribjegavali "sabotažama i aktima terorizma".
Za krizni štab SDS, čiji je član bio, Bjelica je rekao da je osnovan u aprilu 1992. i da, suprotno navodu optužnice, nije imao tajnu komandu nad srpskim snagama, već je nastojao da normalizuje život. Svjedok je negirao da je štab dobijao uputstva iz vrha SDS.
Po Bjelicinim riječima, Muslimani su počeli da napuštaju Sokolac i naselja gdje su bili manjina, pošto je Stranka demokratske akcije odbila da sarađuje sa srpskim vlastima. Vlasti, kako je svjedok izjavio, nisu muslimanske civile podvrgavale pritisku da odu.
Iako je veliki broj srpskih izbjeglica iz drugih krajeva BiH otežavao situaciju, Muslimanima koji su ostali ništa se nije dogodilo do kraja rata, tvrdio je Bjelica.
Svjedok je sugerisao da je ofanziva VRS u sokolačkoj opštini u ljeto 1992. bile usmjerena na razoružavanje muslimanskih ekstremista. Muslimani su pružili otpor, a žrtava je zatim bilo "na obje strane".
U Sokolcu, po Bjelici, nije bilo srpskih paravojnih formacija, već "neformalnih grupa mladih ljudi" koje su "terorisale i Muslimane i Srbe", dok ih vlasti nisu suzbile.
Te grupe, svjedok je označio kao odgovorne za ubista 50, odnosno 44 muslimanska civila u selima Arbinjska Propast i Novoseoci, u junu i septembru 1992. Bjelica - koga će sutra unakrsno ispitivati tužioci - tvrdio je da vlasti u Sokocu za te zločine u to vrijeme nisu znale.
Karadžić je, prije Bjelice, pred sudije kao svjedoka izveo i bivšeg sekretara glavnog i izvršnog odbora SDS Trifka Komada koji je izjavio da je ta partija nastojala da spriječi rat i sukobe. Istu svrhu da "štite, a ne protjeruju nesrbe" - imali su krizni štabovi u opštinama širom BiH.
Pri tom iskazu, svjedok je ostao i pošto mu je, u unakrsnom ispitivanju, tužilac Alan Tiger predočio da je Karadžić u februaru 1992. naložio kriznim štabovima da preuzmu vlast u opštinama gdje su Srbi većina, ali i tamo gdje su manjina.
Odgovarajući na pitanja tužioca, Komad je potvrdio da mu je, prije rata u BiH, Karadžićev bliski saradnik Nikola Koljević "o razgraničenju" pregovarao sa tadašnjim predsjednikom Hrvatske Franjom Tuđmanom.
Koljević je svjedoku prenio da je od Tuđmana tražio da spriječi širenje rata iz Hrvatske na BiH. Na Koljevićevo pitanje hoće li da "Hercegovina bude granica", Tuđman je, po Komadu, odgovorio: "Može, pod uslovom da Muslimane pretjeramo u vaš atar".
Po zapisniku sa sastanka, koji je tužilac Tiger citirao u sudnici, Koljević je Tuđmanu rekao da "nije nemoguće podijeliti BiH", premještanjem stanovništva i imovine, odnosno "homogenizacijom". Tuđman je, kako je citirao zastupnik optužbe, uzvratio da je sličan problem u Prvom i Drugom svjetskom ratu riješen "razmjenom" stanovništva.
Odbranu pred sudom u Hagu, Karadžić će nastaviti sutra. On je optužen i za genocid u Srebrenici; terorisanje stanovništva Sarajeva kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada i uzimanje za taoce "plavih šljemova" UN, 1992-95.
(Beta)