Najdublja tajna Srebrenice jeste identitet stvarnih naručilaca zločina, a odmah iza nje su ogromni legitimni borbeni gubici 28. divizije Armije BiH
Najdublja tajna Srebrenice jeste identitet stvarnih naručilaca zločina, a odmah iza nje su ogromni legitimni borbeni gubici 28. divizije Armije BiH u proboju iz Srebrenica do Tuzle u julu 1995. - objelodanjivanje istine o ovim tabu temama srušilo bi službenu priču, navodi "Istorijski projekat Srebrenica".
Jedna od ključnih, najnepoštenijih i najciničnijih taktika srebreničkog lobija jeste to što svjesno i namjerno među žrtve strijeljanja dodaju poginule iz proboja naoružane kolone 28. divizije u danima neposredno poslije pada Srebrenice 11. jula 1995.
Saradnik "Projekta" iz SAD Andi Vilkokson izradio je mapu na kojoj je prikazan geografski raspored grobnica u odnosu na trasu proboja kolone i borbenih dejstava koja je usput imala sa Vojskom Republike Srpske.
Jasno je da sahrana poginulih iz kolone predstavlja neuporedivo bolju hipotezu da objasni postojanje tih grobnica od tvrdnje Tužilaštva, koje za ovu svrhu koristi lažnog svjedoka - saradnika Momira Nikolića, da su to "sekundarne grobnice" u koje su izmješteni posmrtni ostaci žrtava strijeljanja da bi se sakrio zločin.
Forenzičke ekipe Tužilaštva Haškog tribunala povukle su se sa područja Srebrenice krajem 2001. godine ne otkopavši očekivanih 8.000, nego ukupno 1.919 uparenih butnih kostiju. Tribunal se suočio sa neprijatnom "rupom" u dokaznoj građi i bio je prinuđen da potraži rješenje.
Optuženi bezbjednjak Bratunačke brigade Momir Nikolić 2003. godine pristao je na nagodbu i uslužno je izdeklamovao priču koja je u tom trenutku Tužilaštvu kao poručena odgovarala - navodi "Istorijski projekat Srebrenica".
Da bi potkrijepili Nikolićevu priču, istražitelji Tužilaštva su "ubijedili“ nekoliko operatera rovokopača da priznaju da su učestvovali u operaciji izmještanja.
Istražitelji su ih upozorili da bi se i oni mogli naći na optuženičkoj klupi za potpomaganje u genocidu ukoliko ne budu kooperativni.
Institut za nestala lica BiH i Međunarodna komisija za nestala lica iz Tuzle, poznata kao ICMP, bacili su se na posao da dokumentuju Nikolićeve tvrdnje. Obje organizacije se čvrsto drže zvanične linije.
Institut je pod kontrolom Amora Maševića, činovnika-veterana sarajevske vlade Alije Izetbegovića još iz vremena rata. ICMP je osnovan 1996. godine na inicijativu predsednika SAD, a njegovog direktora postavlja Stejt dipartment. Po londonskom dnevniku "Fajnenšel tajms" od 11. decembra 2007. godine, 93 odsto osoblja ICMP čine službenici bošnjačke nacionalnosti.
Rezultat operativne simbioze ove dvije "neutralne“ ekipe bio je da se težište daljih ekshumacija pomjeri sa već obrađenih mjesta, vezanih za strijeljanje, na druge prostore sa bogatim nalazištima ljudskih posmrtnih ostataka.
To je bila trasa kolone 12.000 do 15.000 pripadnika 28. divizije i civila koji su se, poslije pada Srebrenice u julu 1995, pod oružjem probijali preko 60 kilometara srpske teritorije prema Tuzli.
Niko nije obavijestio javnost da je područje na kome su ove ekipe radile bilo poprište ogorčenih borbi između naoružane vojske iz "demilitarizovane" Srebrenice i jedinica Vojske Republike Srpske. Niti su pominjani ogromni ljudski gubici na obje strane.
Borbena dejstva i masovne gubitke tokom proboja detaljno su opisali preživjeli pripadnici muslimanske kolone u izjavama koje su dali nakon što su, u drugoj polovini jula 1995, prispjeli u Tuzlu.
Masovna zloupotreba i lažno predstavljanje posmrtnih ostataka ekshumiranih na područjima borbenih dejstava jedan je od najvećih moralnih skandala i ključna komponenta srebreničke obmane - tvrdi "Istorijski projekat Srebrenica".
U proceduru ukopa u Memorijalnom centru u Potočarima niko nema uvid pod izgovorom da je to vjerski obred iz kojeg su svi nemuslimani isključeni.
Zatvorenost procesa neubjedljivo se pravda vjerskim razlozima, ali kod kriminalističke obrade primjenjuju se profesionalni, a ne religiozni standardi, uz sve dužno poštovanje prema vjerskim običajima.
Pri tome, islamsko zakonodavstvo nalaže da se tijelo ne može sahranjivati po vjerskom obredu ako nije najmanje tri četvrtine cjelovito.
Da li se to pravilo poštuje u Potočarima ili se u većini tabuta nalazi samo po nekoliko kostiju? Tačan odgovor na ovo pitanje najvjerovatnije nećemo saznati nikada - navodi "Istorijki projekat Srebrenica".
u slučaju Srebrenice glavno sporno pitanje nije ukupan broj mrtvih, nego način smrti: koliko je poginulo, a koliko je bilo strijeljano.
Niko do sada nije odgovarao zato što je pucao u naoružanu kolonu 28. divizije zato jer to nije krivično djelo. Ali, strijeljanje ratnih zarobljenika – jeste.
Razdvajanje ove dvije grupe bilo bi vrlo važno, ali prijeti da sruši službenu laž epohe - zaključuje "Istorijski projekat Srebrenica".
(Srna)