Napuštene pse iz BiH udomili u Njemačkoj!

Na svom imanju Daliborka Čolić i njen životni partner Slobodan Desančić staraju se o stotinama umornih, napuštenih i izgladnjelih pasa iz BiH.

Psi su ovdje dovedeni sa ulica Sarajeva i Gradiške, a danas su neprikosnoveni gospodari raskošnog imanja od 11.500 kvadratnih metara smještenog na padinama grada Hagena u njemačkoj pokrajini Sjeverna Rajna-Vestfalija.

Sve je počelo u trenutku kada su Daliborka i Slobodan, zahvaljujući uspjehu svoje privatne firme, zaradili prvih stotinjak hiljada evra i kada su htjeli da pomognu u zbrinjavanju pasa lutalica u Sarajevu, kojih je danas oko 10.000!

"Kada sam došla u Sarajevo, bila sam šokirana. To nisu bili azili već šinteraji u kojima su psi ubijani. Kada sam se vratila u NJemačku, tri sedmice sam plakala. Tada smo odlučili da nešto uradimo i pomognemo“, prisjeća se Daliborka.

Ta želja je u oktobru 2008. godine rezultirala osnivanjem Udruženja "SOS Zaboravljene šape“ /SOS Vergessene Pfoten/. Od tada je, zahvaljujući ovoj organizaciji, u njemačkim porodicama i azilima udomljeno oko 800 i istovremeno sterilisano oko 6.000 pasa lutalica u samoj BiH.

Do sada je ovo udruženje za projekte zaštite pasa lutalica potrošilo oko pola miliona evra. Za pomoć psima u Sarajevu izdvojeno je oko 150.000 evra, za sterilizaciju pasa u Bihaću 12.000 evra, a finansirali su slične projekte u Tuzli. Ostatak novca investiran je u osnivanje i održavanje azila u Gradišci.

Daliborka i Slobodan su prvo finansijski pomagali udruženja za zaštitu pasa lutalica u Sarajevu, ali su, nakon što su uvidjeli da neke organizacije zloupotrebljavaju pse da ostvare sopstvenu korist, odustali od toga.

U Gradiški su osnovali sopstveni azil za pse. "Gradiška je mali grad i dobro je što vlasti rade samo sa našim udruženjem. Niko od mene ne dobija novac u ruke, već ja plaćam račune za hranu, za veterinara i niko tu ne može da zloupotrijebi novac“, pojašnjava Daliborka za "Dojče vele".

Azili bi trebalo da služe samo tome da se nesrećne životinje zbrinu, vakcinišu i sterilišu, a da se nakon toga vrate na ulice. Da su vlasti u BiH radile u skladu sa Zakonom o zaštiti životinja usvojenim 2009. godine, naglašava Daliborka, do danas bi taj problem bio riješen i onda bi azili služili samo za prihvat pasa o kojima nema ko da se brine.

O nebrizi i zlostavljanju životinja u BiH najbolje svjedoče psi koje je Daliborka Čolić udomila u svom domaćinstvu. Keruša "Megan" je prije tri godine iz Sarajeva dovezena sa polomljenom lobanjom, zbog čega je dobila epilepsiju i otkazalo joj je čulo vida. I crni pas "Princ" u ovu porodicu stigao je bolestan. Nađen je na gradskoj deponiji u Gradišci.

NJemački veterinari su na njegovom srcu obavili komplikovan hirurški zahvat, koji je koštao oko 6.000 evra. I "Maza" je ovdje stigla sa sarajevskih ulica... Posljedice zlostavljanja trpjela je godinu dana, jer uopšte nije mogla da hoda. "Sisi" je takođe bila iscrpljena i bolesna.

Član ove velike pseće familije i vjerovatno najstariji pas iz BiH u NJemačkoj je "Cigo". On ima 14 kalendarskih ili 98 "psećih" godina. NJegov njemački usvojitelj je nedavno umro i on se vratio svojim dobročiniteljima.

Daliborka i Slobodan žele da zahvale ovim divnim bićima za ljubav koju im nesebično uzvraćaju i ne mogu da shvate građane u BiH koji će radije, radi statusa i prestiža, na uzici voditi rasne, ali ne i pse mješance, kojima su pomoć i briga danas potrebniji nego ikada...

(Srna)