Ni nakon završetka rata, slika BiH u najmoćnijim američkim medijima nije se mnogo promijenila.
U skoro svim njihovim izvještajima ponavlja se da je zemlja podjeljena, nesigurna za život, uvijek se govori o žrtvama rata, „najviše muslimanima”, a forsira se i strah od izbijanja rata „da nije međunarodnih mirovnjaka”, kao i navodna inicijativa za otcjepljenje Republike Srpske.
Mada je jasno da ovakve ocjene uglavnom imaju uporište u bosanskohercegovačkoj stvarnosti, upućeni tvrde da su one u velikoj mjeri plod uticaja raznih lobija i PR agencija.
Politički analitičar iz Vašingtona Obrad Kesić smatra da je BiH ovako predstavljena zahvaljujući sprezi državnih službenika, nevladinog sektora i medija u SAD „u kojima se još nalaze bošnjački lobisti iz vremena rata”.
"Cilj je pričama o ratu stvoriti sliku da je za loše stanje u BiH kriva Srpska, da su Srbi loši momci iz devedesetih, koji nisu dovoljno kažnjeni. Konačan cilj je uvlačenje administracije Baraka Obame u priču kako BiH mora da bude centralizovana država", smatra Kesić, a prenosi "Euro Blic".
On kaže da je „problem” što nema kontraargumenata na istom nivou, što se, uvjeren je Kesić, može promijeniti radeći na tri fronta. Prvo je potrebna veća zainteresovanost srpske zajednice u SAD za stanje u BiH, potom konkretniji rad lobista za RS „koji samo treba da iznesu činjenice”, dok predstavnici RS - zvanično i nezvanično - više vremena treba da provode u Vašingtonu.
I magistar političkih nauka iz Banjaluke Aleksandar Vranješ uvjeren je da su ovakvi stavovi o BiH u velikoj mjeri rezultat uticaja na novinare „ljudi iz Bijele kuće koji se bave ovim analizama, a koji se ne mijenjaju promjenama vlasti”.
Osim toga, kaže on, veliku ulogu u kreiranju slike o BiH imaju i agencije za odnose s javnošću. To se, kaže Vranješ, videlo iz primjera agencije „Ruder end Fin”, koju su za vrijeme rata koristili Hrvati, a potom Bošnjaci i Albanci sa Kosova „da bi ocrnili Srbe”.
Međutim, Dragan Močević, prvi čovjek PR agencije „Prajm komunikejšn” iz Banjaluke, kaže da smo „sami krivi jer šaljemo lošu sliku o sebi u svijet”.
"Mediji samo prenose sliku koja nije mnogo iskrivljena. Naši predstavnici svojim nastupima na skupovima u svijetu potvrđuju da smo onakvi kakvim nas mediji predstavljaju. Veliki problem za BiH je to što nema identitet. Na primjer, Srbi navijaju za reprezentaciju Srbije, Hrvati za Hrvatsku…", kaže Močević.
Zamjenica ministra spoljnih poslova BiH Ana Trišić-Babić uvjerena je da su izvještaji američkih medija o BiH „tendenciozni i zlonamjerni”, te da „pokazuju da je rat u BiH došao izvana”.
"O izbijanju bilo kakvog sukoba suludo je i razmišljati, s obzirom na ovoliko prisustvo vojnih snaga. U BiH je poslije rata bilo oko 70.000 stranih vojnika i niko ih nije ružno pogledao", kaže Ana Trišić-Babić.
Loša slika u najmoćnijim medijima donedavno je karakterisala i Srbiju, što, u posljednje vrijeme, ipak nije slučaj.
Politički analitičar iz Beograda Milan Nikolić kaže da su za promjenu imidža Srbije ključnu ulogu imale stvarne demokratske promjene „koje su izgurale nacionalizam kao političku opciju”.
"Kada je u pitanju BiH, postoje partije koje još teže da ruše Dejtonski sporazum i time „ljuljaju čamac” jer Dejton drži mir u BiH. U Srbiji je malo takvih. Osim toga, Haris Silajdžić je, uz crnogorskog premijera Milu Đukanovića, jedini ratni lider koji je još na vlasti", kaže Nikolić.
Šta pišu američki mediji
„Vašington post”:
Stare podjele i mržnja ponovo zaokupljaju BiH 14 godina nakon rata, privreda je u dronjcima, a nezaposlenost prelazi 40 odsto.
Međunarodna zajednica gubi strpljenje, čak im je postalo dosadno objašnjavati probleme u BiH.
Država postaje sve polarizovanija, Srbi, Hrvati i Bošnjaci se sele u ona mjesta gdje su većina.
„Njujork tajms”:
Poslije 14 godina od rata u BiH zemlja prolazi kroz „islamsku obnovu”, u kojoj je izgrađeno na desetine novih džamija, stvarajući donekle jaz između konzervativnog islama i proklamovanog sekularizma. U ratu je poginulo oko 100.000 ljudi, najviše muslimana.
Magazin „Forin afers”:
BiH, prvi put nakon što je Dejtonskim sporazumom okončan rat u toj zemlji, na ivici je kolapsa, a njeno stanovništvo ponovo govori o mogućnostima rata.
Država je nakon rata po glavi stanovnika dobila neuporedivo više pomoći nego Njemačka i Japan poslije Drugog svjetskog rata, ali to nije dalo očekivani rezultat. Dejton je okončao rat, ali nije donio mir, nacionalno pitanje je predominantno, ekonomska situacija sve lošija, pa je BiH, između ostalog, pri dnu skale država u kojima je moguć razvoj biznisa.
(MONDO)