Međunarodni dan nestalih obilježen u Prijedoru, postavljanjem instalacije, kojom porodice skreću pažnju na najdraže čiju sudbinu ni danas ne znaju.
Postavljanjem instalacije na glavnom gradskom trgu sa ispisanim imenima nestalih građana grada Prijedora u proteklom ratu, danas su Udruženje Prijedorčanki „Izvor“ i porodice nestalih obilježili 30. avgust, Međunarodni dan nestalih, skrenuvši na taj način pažnju prijedorskoj javnosti da njihov grad ima još uvijek problem sa nepronalaženjem nestalih osoba.
„Nama je prvenstveno cilj da građanima Prijedora pokažemo da Prijedor ima 693 osobe kojim nije pronađen dovoljan broj posmrtnih ostataka da bi bili identifikovani kako bi ih porodice mogle dostojanstveno ukopati, čime bi oni našli svoj smiraj. Instalaciju smo pripremili da pokažemo koje su najveće masovne grobnice registrovane na prijedorskom području, a radi se o njih devet sa 50 i više tijela. Zemlja koju smo koristili za instalaciju je sa lokaliteta Jakarina kosa, gdje se ovih dana ponovo vrše ekshumacije", kazao je u ime Udruženja "Izvor" Edin Ramulić.
On je naveo da je u toku rata na području grada Prijedora nestalo 3.176 lica oba pola, različite životne dobi, i dodao da su od ukupnog broja nestalih 20 posto bili djeca i žene.
Ramulić je optužio vlast Bosne i Hercegovine da nije zainteresovana da se procesuiraju ratni zločini, ni da se proces traženja nestalih završi, kako bi porodice došle do posmrtnih ostataka svojih najmilijih i dostojanstveno ih ukopali.
Tužnom skupu prisustvovala je i Fatima Kapetanović, koja još nije pronašla posmrtne ostatke sina Alije.
„Ja želim dok sam živa da mi bar daju kosti mog djeteta da ga sahranim, da u miru počiva. Mrava zgazio nije, sa svakim je dobar bio, pa zašto ga ubiše? Imao je 21 godinu i počeo da studira na Poljoprivrednom faklutetu u Sarajevu, a unatoč svim našim molbama i traganjima, još nismo uspjeli pronaći njegove posmrtne ostatke", kazala je Fatima čiji je sin ubijen na Korićanskim stijenama.
Alija Alagić traga za posmrtnim ostacima svoga supruga Envera.
„Nakon zatvaranja prijedorskih logora pušten je kući, ali mu se od 31. maja 1993. godine gubi svaki trag. Njemu je krajem maja te godine upućen poziv iz policijske stanice u naselju Urije da im se javlja, i kad je 31. maja otišao iz stanice nije izišao. Mene su pokušali uvjeriti da je izišao, međutim ja znam da nije, jer sam ga kao i prethodnih dana čekala pred njom“, rekla je Alija.
Kazala je da su svi njeni dosadašnji pokušaji da dozna šta se sa suprugom dogodilo bili neuspješni, ali je naglasila da se, ipak, nada da će naći njegove posmrtne ostatke i ukopati ga kako bi našao svoj konačni smiraj.
Alija je dodala i da je tokom rata izgubila 73 člana uže i šire porodice.
