Pamtiće Azerbejdžan radnici iz BiH

Nekoliko stotina građevinskih radnika iz BiH već je mjesec dana bez novca i pasoša i traže način kako da se vrate iz Azerbejdžana.

Njihove porodice, traže pomoć vlasti BiH za povratak svojih bližnjih iz Azerbejdžana.

Neki od oko 500 građevinskih radnika su ispričali kako su, na neki način, zarobljeni u toj državi, jer su im poslodavci po dolasku u glavni grad Baku uzeli pasoše, nemaju vize, više od mjesec dana nisu dobili plaću, a gazde ne žele da im daju prave informacije o njihovoj budućnosti.

"Red i mir" među radnicima iz BiH na privremenom radu u Azerbejdžanu održavaju kriminalci, a jedan od najozloglašenijih među njima, S.L., navodno je pobjegao sa izdržavanja kazne u zatvor Tunjice, naveo je u elektronskoj pošti za Srnu jedan od radnika čiji identitet je poznat redakciji.

"Najteža su maltretiranja naših mafijaša tj. buđenja u tri sata noću da provjere da li se pilo. Ako je alko test pozitivan, kazna je 500 dolara", navodi radnik, koji je ove godine prvi put otišao na rad u Azerbejdžan.

Ta buđenja, kaže, padaju tim teže što je ustajanje za posao u 5.00 časova, kazna za nepospremljen krevet je 50 do 100 dolara i sve su to "pravila" za koja su radnici saznali kad su već došli u Azerbejdžan.

Ovaj radnik navodi da su laži, u odnosu na ono što je dogovoreno sa "Serbazom", firmom koja posreduje u angažovanju radnika iz BiH u Azerbejdžanu, počele već po slijetanju na aerodrom u Bakuu.

"Oduzeli su nam pasoše i karte, a sami smo snosili troškove vize, i to turističke! Obećali su da će platiti vize, što ni do danas nije urađeno. Slagali su i da ćemo dobiti lične karte", navodi radnik.

Dodaje da po dolasku nisu odvezeni u stanove, kako im je rečeno, već u kuće u kojima boravi po 100 ljudi u sedam soba.

"Jedino tačno je bilo to da ćemo imati  tri obroka. Ali kakva? Ni psi ih ne bi jeli! Nisam ni ja dok sam imao para, a onda sam morao", istakao je ovaj radnik.
Prema njegovim riječima, poslije radnog vremena zabranjeno im je kretanje, a nedjeljom imaju izlaz do 19.00 časova.

"Jedino tačno što je rekao zaposleni u posredničkoj firmi `Serbaz` iz Gradiške Miroslav Vučenović je da nije teško raditi. Ali te sve ovo ubije tako da je i posao težak. Obećano je da će nakon 15 dana biti akontacija, ali ništa od toga. Ljudi nisu dobili platu i po pet mjeseci", navodi radnik.

Nasuprot tvrdnjama dijela radnika, zaposlenik "Serbaza" Miroslav Vučenović ranije je rekao da su radnicima, uz prosječnu mjesečnu zaradu od 1.600 do 2.000 dolara, pokriveni troškovi vize, povratne avionske karte, smještaja, hrane, odjeće, obuće i prevoza na radno mjesto.

Za razliku od protekle sedmice, kada se Vučenović na svoj mobilni javljao u svako doba dana, trenutno pozive novinara odbija, prenosi Srna.

Ministar inostranih poslova BiH Sven Alkalaj dobio je u petak čvrsta uvjeravanja ministra inostranih poslova Azerbejdžana Elmara Maharama da će problem radnika iz BiH u toj zemlji hitno biti riješen.

Zamjenik ministra inostranih poslova BiH Ana Trišić-Babić najavila je da će do ponedjeljka generalni konzul BiH u Istanbulu Brane Pećanac, koji je situaciju ocijenio komplikovanom, ali ne tako crnom kako je predstavljena u javnosti, dostaviti MIP-u BiH izvještaj o stanju na terenu, te da će se nakon toga znati koje institucije BiH bi trebalo da reaguju.

Za Nedima Nuhanovića, Lukavčanina koji je prije desetak dana poginuo u Avganistanu radeći za američku firmu KBR, vjerovatno niko u BiH ne bi saznao da nije došlo do tragedije.

"Nažalost, mi za ove naše ljude saznamo tek kad se desi neka tragedija", priznaje Zlatan Burzić, savjetnik u Ministarstvu vanjskih poslova BiH.

U ovom ministarstvu ne raspolažu nikakvim podacima o tome koliko je radnika iz BiH zaposleno u kriznim žarištima kao što su Irak i Avganistan niti u kakvim uslovima rade.

Nema ni zvaničnih podataka koliko je državljana BiH do sada nastradalo na svjetskim ratištima, na koja su otišli kako bi zaradili za pristojan život u svojoj zemlji.

"Oni idu s privatnim firmama, a stvar je dobre volje ovih firmi da li će nam dati bilo kakve podatke. Dobre volje nema. Ni naši radnici nemaju razvijenu svijest o tome da se jave u našu ambasadu ili Ministarstvo vanjskih poslova da bi se mogli pobrinuti o njima", kazao je za “Nezavisne” Burzić.

Većina radnika, koji rade u ovim ratom zahvaćenim zemljama, otišla je preko američke kompanije KBR, stacionirane u Hjustonu, koja se bavi logističkom podrškom oružanim snagama SAD.

Kancelarija KBR-a bio je prošlog ljeta otvoren u sarajevskom hotelu "Holidej in", gdje su primali prijave za ljude koji žele raditi. Interesovanje je bilo ogromno.

Nezadovoljstvo saradnjom s KBR-om istakli su i u Ministarstvu vanjskih poslova BiH zbog prespore procedure prebacivanja tijela Nedima Nuhanovića u BiH.

Iz MVP-a optužili su KBR da ne pokazuje dovoljno interesovanja i volje da Nuhanovićevi posmrtni ostaci što brže budu dovezeni, kako bi ga porodica mogla sahraniti.

Iako su zatvorili svoje kancelarije u Sarajevu, u BiH postoji osoba koja još pomaže oko odlaska radnika u rizična područja.

Dvadesetčetvorogodišnjak iz Živinica, koji je uz zahtjev za anonimnošću, pristao govoriti za "Nezavisne", naveden je kao veza za dobijanje posla u KBR-u.

I sam je bio u Iraku. Trenutno je na odmoru u BiH, a zbog poznavanja engleskog jezika posreduje kod novih zapošljavanja.

"Najviše ljudi koji rade u ovoj firmi je iz Tuzlanskog kantona. Nakon zatvaranja baze 'Dubrave' mnogi od njih su željeli i dalje raditi za Amerikance, a ovo je jedna od najboljih mogućnosti. Trenutno nema konkursa u Sarajevu, ali je moguće aplicirati preko nekih drugih zemalja.

Poslovi nisu toliko opasni, ali uvijek nose neki rizik", kaže sagovornik "Nezavisnih" iz Živinica, istakavši da je jedino osiguranje koje se potpisuje prilikom ugovora životno osiguranje koje porodice dobiju nakon pogibije ili nakon teškog ranjavanja.

U zavisnosti od kvaliteta posla u Afganistanu plate su, tvrdi on, veoma dobre za uslove u BiH. Najniža je 2.000 američkih dolara mjesečno.

U domaćim institucijama koje se brinu o zapošljavanju ističu da nemaju nikakvu saradnju s firmama koje odvode radnike u inostranstvo.

Direktor Zavoda za zapošljavanje FBiH Miralem Šarić kaže da, sve dok nije objavljena vijest o pogibiji Nedima Nuhanovića iz Lukavca, uopšte nije znao da radnika iz BiH ima u Iraku i Avganistanu.

"Takva je naša država. Niti se ko brine kada neko ulazi niti kad izlazi iz Bosne i Hercegovine. Živim ovdje i znam da dosta ljudi, najviše iz Lukavca i Kalesije, odlazi u Irak i Avganistan, ali mi nikakvih podataka nemamo. Jedino se brinemo da ih skinemo sa spiska biroa, ako rade u inostranstvu. Ti ljudi idu na svoju ruku. Jedino su zaštićeni ugovorom koji potpišu s tim privatnim firmama. Država i njene institucije ništa ne pomažu", kaže Razija Majstorović iz Zavoda za zapošljavanje Tuzlanskog kantona.

Osim u najrizičnija područja u svijetu, radnici iz BiH trbuhom za kruhom idu i u neke manje opasne zemlje. Azerbejdžan je u posljednje dvije godine privlačna destinacija za privremeni rad ljudima iz BiH.

Kao veliku prednost rada u ovoj zemlji ističe solidan smještaj i često plaćenu hranu pa sav zarađeni novac može donijeti kući. Za odlazak u Azerbejdžan vizu je brzo i lako dobiti, a brigu o tim poslovima radnici prepuštaju čovjeku koji posreduje prilikom njihovog odlaska. U Azerbejdžan, jedno od najvažnijih mjesta u svijetu za eksploataciju nafte, nedavno je po drugi put otišao i Siniša iz Gradiške, iako kaže da zarada nije velika u odnosu na rad.

"Zarada bi mogla biti i bolja, ali je u svakom slučaju daleko bolja nego ovdje. Ovdje nisam imao posla i zbog toga sam i otišao tamo", priča Siniša, koji je radio za nešto manju satnicu od Nenada.

Konzularne usluge za građane BiH Azerbejdžan pruža putem svog diplomatskog predstavništva u Beču.

Ministarstvo inostranih  poslova BiH ne posreduje pri izdavanju potrebne dokumentacije.

"Ministarstvo posreduje  samo kada su u pitanju nosioci diplomatskih i službenih pasoša. Izvjesne olakšice za izdavanje viza na granici postoje, ali se one ni u kom slučaju ne mogu odnositi na vize za rad", istakli su u MVP.

(MONDO)