Presuda Naseru Oriću i Sabahudinu Muhiću biće izrečena 6. oktobra
Sud BiH izreći će 6. oktobra prvostepenu presudu komandantu takozvane Armije BiH u Srebrenici Naseru Oriću i pripadniku te vojske Sabahudinu Muhiću, optuženim za zločine nad srpskim ratnim zarobljenicima na području Srebrenice 1992. godine, rekao je danas predsjedavajući Sudskog vijeća Šaban Maksumić.
Iznošenjem završnih riječi odbrane, danas je okončan glavni pretres koji se u Sudu BiH vodio protiv Orića i Muhića, optuženih da su 1992. godine u mjestima Zalazje, Lolići i Kunjerac ubili trojicu zarobljenih Srba - Slobodana Ilića, Milutina Miloševića i Mitra Savića.
Orićev branilac Lejla Čović rekla je da Tužilaštvo nije ništa uspjelo dokazati, osim činjenice da je bio oružani sukob između takozvane Armije BiH i Vojske Republike Srpske, te Sudu predložila da njen branjenik bude oslobođen po sve tri tačke optužnice.
Čovićeva je istakla da je optužnica zasnovana na iskazu zaštićenog svjedoka "O1" koji je, kako je rekla, potpuno suprotan svim dokazima.
Prema njenim riječima, ovaj ključni svjedok Tužilaštva je lice koje se nalazi na potjernici, a optužen je za nasilničko ponašanje.
"Riječ je o potpuno nekredibilnom svjedoku koji je 11 puta pravosudno osuđivan, nije bio pripadnik Armije BiH i dokazano je da nije učestvovao u akcijama na Zalazju, Lolićima i Kunjercu", naglasila je Čovićeva.
Ona je osporila svjedokovu izjavu da je Slobodana Ilića ubio Naser Orić, dodajući da ne postoji nijedan dokaz da je on to i učinio.
"To čak ni `O1` ne tvrdi, osim da je vidio kako Orić udara Ilića nožem, da bi nakon njegovog pada na koljena, Ilić dobio još jedan udarac u prsa. Vještak Rifat Kešetović nije mogao konstatovati da baš te povrede mogu biti uzrok Ilićeve smrti", rekla je Čovićeva.
Čovićeva je dodala da su iskazi svjedoka tužilaštva i odbrane saglasni da je Slobodan Ilić poginuo tokom razmjene vatre na Ažičkom potoku.
Govoreći o ubistvu Milutina Miloševića u selu Lolići, za šta se terete Orić i Muhić, Čovićeva je rekla da je svjedok "O1" i u ovom slučaju dao oprečan iskaz, tvrdeći da je vidio da je Orić došao sa svojom jedinicom.
"Pitanje je kako je svjedok došao u selo Loliće kada je u to vrijeme područje Konjević polja bilo odsječeno od Srebrenice. Da nije postojala nikakva komunikacija potvrdili su i svjedoci tužilaštva i odbrane. Prema iskazu ovog svjedoka, Orić je rafalno pucao u Miloševića, nakon čega je to uradio i Muhić", navela je Čovićeva.
Ona je dodala da je vještak Zoran Stanković tokom iznošenja nalaza rekao da je u tijelu Miloševića pronađen samo jedan metak od pištolja, što je vrlo vjerovatno uzrok smrti.
Muhiću i Oriću se na teret stavlja i ubistvo Mitra Savića, koje je Orić počinio pucnjem iz pištolja, a Muhić rafalnim pucnjem. Odbrana tvrdi da je ovo još jedna od konstrukcija svjedoka "O1".
"Supruga ubijenog, Stojanka Savić, rekla je da je od Savićevih saboraca čula da je on poginuo u rovu, te da je imao jednu ranu u ustima. Doktor Vesna Ivanović potvrdila je da je Ilić doveden u Dom zdravlja Bratunac, u pratnji supruge koja je tada plakala", navela je Čovićeva.
Ona je dodala da je akcija takozvane Armije BiH na Kunjarcu izvedena 14. decembra 1992. godine, kada je Savić i ubijen. Tri dana ranije, kako je navela, svjedok "O1", koji je tvrdio da je vidio ubistvo, ranjen je na Crnom vrhu u opštini Zvornik, što je i priznao tokom suđenja.
"Od Kunjarca, Crni vrh je udaljen 40 kilometara. Nakon ranjavanja, prebačen je u Kamenicu, a zatim i mjesec dana na liječenje u Cersku. Dakle, još jedan od dokaza da je cijela optužnica pisana prema iskazu nekredibilnog svjedoka", rekla je Čovićeva.
Muhićev branilac Sabina Mehić rekla je da "nedostaje objekat izvršenja krivičnog djela", koji se stavlja na teret njenom branjeniku.
Prema njenim riječima, ostalo je nejasno u kakvom su stanju bili Ilić i Milošević, nakon što je Orić navodno pucao u njih, a prije nego je rafale ispalio i Muhić.
Tužilaštvo BiH zatražilo je na ročištu 29. avgusta da im Sud BiH izrekne osuđujuću presudu u skladu sa zakonom.
Tužilac Miroslav Janjić rekao je tokom iznošenja završne riječi da je Tužilaštvo, na osnovu dokaza i iskaza svjedoka, utvrdilo i dokazalo da je na području Srebrenice postojao oružani sukob u julu 1992. godine i da su optuženi počinili krivična djela za koja se terete.
