Sedamdesetosmogodišnji Banjalučanin Petar Princip naglašava da je njegov stric Gavrilo izvršio atentat na austrougarskog prestolonasljednika i tiranina Franca Ferdinanda boreći se slobodu srpskog i ostalih naroda u svijetu.
Princip kaže da današnji atentati u svijetu nisu kao nekad jer se ne izvršavaju nad tiranima i ugnjetačima, ali da će ime i uzvišeno Gavrilovo djelo i dalje zlatnim slovima ostati ispisani u istoriji srpskog i svih slobodarskih naroda svijeta.
"Umobolni su svi koji mog strica danas nepravedno smatraju teroristom. Poznato je da je Veliki rat bio pripremljen i da je atentat u Sarajevu iskorišten samo kao povod za njegov početak", ocjenjuje Princip za Srnu.
Povodom 28. aprila, kada se navršava 100 godina od smrti njegovog strica, Petar kaže da se politika danas upetljala u život i djelo Gavrila Principa, čije je ime postalo nepoželjno u Sarajevu, odakle se od posljednjeg rata naovamo uklanjaju njegovi herojski tragovi.
"Kao član Gavrilove uže porodice mogu reći da su sve to politička gibanja. Tako su i Principovom mostu dali ime Latinska ćuprija. Htjeli su da se zove Ferdinandov, ali nije uspjelo zbog pritiska međunarodne javnosti", ističe Princip.
Negodujući što se u medijima objavljuju samo Principove slike iz zatvora, Petar je ustupio agenciji Srna nekoliko originalnih fotografija svog strica iz gimnazijskih dana, te otkrio da je iz priča roditelja zaključio da je Gavrilo bio jako živahan i nestašan, te da je često dolazio kući iscijepane odjeće.
"Ništa nije slutilo da će Gavrilo izvršiti atentat. Svi su bili iznenađeni tom viješću i dolaskom žandara, koji su ih ispitivali, saslušavali i nadzirali", priča Princip.
On kaže da ga je šest godina odgajala Gavrilova majka Marija, koju su svi zvali baba Nana. Ona je bila udata za Gavrilovog oca, koji se, takođe, zvao Petar.
"Bio je rođeni brat mog djeda Stojana, a Gavrilo i moj otac Danilo bili su braća stričevići. Svi su živjeli u jednoj porodičnoj kući u selu Obljaj, kod Grahova, do 1942. godine, kada je dio familije, uključujući i mene, tokom rata izbjegao u Knin. Vratili smo se u Grahovo 1945. godine", sjeća se Princip.
On napominje da se ljudi i dalje interesuju za njegovo srodstvo sa Gavrilom, te da nikada zbog toga nije imao probleme.
Petra brine što danas među Srbima ima malo odlučnosti, entuzijazma i iskrenog rodoljublja.
"Prepuštamo se apatiji i nekom uljuljkanom društvenom `moralu`. Ne znam čemu sve to vodi. Trebalo bi nam odlučnijih koraka u svemu i da narodi u BiH budu iskreni jedni prema drugima, odnosno da sve radimo prema reciprocitetu i onoj poslovici: `čist račun - duga ljubav`", navodi Princip.
Ovaj penzioner ističe da u Bosanskom Grahovu danas vladaju jad i čemer, te da se u to mjesto nakon rata vratilo uglavnom staro stanovništvo.
"U mom rodnom mjestu ima nešto mladih. To nas sokoli da bi Grahovo moglo da oživi i opstane. Postoje proizvodni pogoni za eksploataciju drveta, ali bilo bi dobro da se poradi na zapošljavanju i oživljavanju turizma, gdje se mogu iskoristiti i Gavrilova rodna kuća i nekada poznata pećina Ledenica", kaže ovaj potomak Gavrila Principa.
On naglašava da je iz roda Principovih i Slobodan Princip Seljo, narodni heroj Drugog svjetskog rata i jedan od organizatora ustanka na Romaniji, zajedno sa Slavišom Vajnerom Čičom.
Petar Princip je izbjegao iz Grahova 1995. godine. Danas je član Udruženja potomaka i poštovalaca ratnih dobrovoljaca 1912-1918. godine (Solunski dobrovoljci) i Udruženja zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Banjaluka, a bavi se i lovom.
U proteklom odbrambeno-otadžbinskom ratu izgubio je sina Danila, koji je poginuo u decembru 1994. godine na grahovsko-livanjskom ratištu i sahranjen je u Grahovu u porodičnoj grobnici zajedno sa Gavrilovim i Petrovim roditeljima.
