Najmasovniji zločin se odigrao 9. aprila 2013. godina kada je Ljubiša Bogdanović ubio 13 osoba u Velikoj Ivanči kod Mladenovca
Pucnjava u Osnovnoj školi "Vladislav Ribnikar", u kojoj je ubijeno osmoro djece i radnik obezbjeđenja, prvi je masovni zločin koji se dogodio u jednoj obrazovnoj ustanovi u Srbiji.
Zločin se odigrao u srijedu ujutro u 8.40 časova kada je učenik sedmog razreda K.K. u školu donio očev pištolj i ubio školskog čuvara, osmoro učenika, dok je šestoro ranio. Ubijeno je sedam djevojčica i jedan dječak, uzrasta od 12 do 14 godina. Ubica je nakon zločina pozvao policiju, predstavio se imenom i prezimenom, i rekao šta je uradio.
Najmasovniji zločin
Masovna ubistva nisu česta pojava na ovim prostorima, a najbrojnije ubistvo u Srbiji se dogodilo u Velikoj Ivanči kod Mladenovca 9. aprila 2013. godine kada je Ljubiša Bogdanović ubio 13 ljudi. Pucajući iz pištolja ubio je šest muškaraca, šest žena i dvogodišnjeg dječaka. Prvo je ubio svog sina i majku, a pucao je i u suprugu koja je čudom preživjela, da bi na kraju pucao sebi u glavu. Podlegao je u bolnici 11. aprila 2013.
Cetinjski masakr
Pomahnitali Vuk Borilović (35) 12. avgusta prošle godine je u krvavom piru na Cetinju ubio je deset osoba, među kojima dvoje djece, dok je šestoro ranio. Borilović je u ubilački pohod krenuo oko 15.30 časova kada je hicima iz vatrenog oružja ubio ženu i dvoje djece, koji su bili podstanari u njegovoj kući. Potom je izašao na ulicu i nasumično krenuo da puca na mještane. Borilović je navodno odbio predaju i otvorio je vatru na policajce, ali i na radnike hitne pomoći, kako bi ih spriječio da pomognu ranjenima. Potom je počeo da bježi, a iako se spekulisalo da ga je ubio drugi civil, istraga je pokazala da je Borilović ubijen iz policijskog oružja.
Zbog crne magije ubio devetoro komšija
Masovno ubistvo, koje je šokiralo region, dogodilo se i u julu 2007.godine u selu Jabukovac kod Negotina, kada je tada Nikola Radosavljević (39) u crno zavio šest kuća u rodnom selu. On je lovačkom puškom poubijao devetoro svojih komšija, a dvoje teško ranio. Radosavljević je imao psihičkih problema i liječio se u Austriji. Vjerovao je da je bio meta crne i vlaške magije koju su mu bacale komšije zbog čega se, nakon svađe sa ženom i pokušaja samoubistva skokom u bunar, odlučio na ubilački pohod. Nikola se liječi u Specijalnoj bolnici za psihijatrijske bolesti "Gornja Toponica" nedaleko od Niša.
Šestostruko ubistvo obavijeno velom tajne
U Horgošu u blizini Subotice, februara 2005. dogodilo se šestostruko ubistvo, kada je ubijena čitava porodica poznatog trgovca iz tih krajeva Nandora Salme, njegovi roditelji, žena i dvoje maloletne djece. Pretpostavljalo se da je ubistvo bilo naručeno od strane biznismena iz Mađarske, ali zločin nije rasvijetljen i dan danas je obavijen velom tajne.
Zbog ljubavnih problema ubio sedmoro ljudi
U julu 2002. godine Dragan Čedić je u Leskovcu ubio sedmoro i teško ranio još četvoro ljudi. Čedić je, zbog dugotrajnih bračnih razmirica i razvoda, pucao na svoju bivšu suprugu, Biljanu Čedić, a potom ubio još četiri osobe: dvije rođene sestre, zeta i komšinicu. Prethodno je u bilijar klubu i na ulici usmrtio još troje ljudi i isto toliko ranio. Nakon krvavog pira Čedić je nestao bez traga i tek poslije 40 dana u selu Donja Jajina pronađeno je njegovo tijelo, a uviđaj je utvrđeno da je izvršio samoubistvo.
U kasarni ubio šest i ranio četiri vojnika
Masovna ubistva zabeležena su i u vojsi Srbije, pa je tako vojnik Jožef Meneder, u kasarni "Južnomoravske brigade" u Vranju, ubio je 3. juna 1993. šest vojnika i starješinu, a četvoricu vojnika ranio rafalima iz vatrenog oružja, poslije čega je u zvaničnoj verziji izvršio samoubistvo .
Za 25 minuta likvidirao šestoro sugrađana
Masovna ubistva nisu zaobišla ni Bosnu i Hercegovinu, a najveći posleratni masakr dogodio se 29. maja 2008. godine u zaseoku Trstje u Gornjoj Lipnici kod Tuzle kada je Tomislav Petrović (51) hicima iz pištolja ubio šestoro rođaka i komšija, a jednog je teško ranio. Krvavi pohod, koji je trajao 25 minuta, Petrović je započeo na autobuskom stajalištu gdje je pucao na autobus, da bi potom ušao u njega i teško ranio šofera Mursela Čolića, koji je preživeo, a pobio je putnike Niku i Maru Petrović i Dragicu Markanović.
Po izlasku iz autobusa ulicom je došetao do obližnje kuće u kojoj je ubio Miju i Kaju Petrović, da bi u susednoj kući usmrtio Ivu Markanovića. Ni tu nije bio kraj krvavog pira jer je Petrović sjeo u automobil i krenuo je za mještanima koji su ranjenog Čolića vozili u bolnicu. Čak ih je sustigao i automobilom se zabio u njih, ali su uspjeli da mu umaknu. Krvolok je nasumice nastavio da puca po parkiranim automobilima, a čak je pokušao da puca i na policiju, ali je ostao bez metaka. U prvostepenom postupku Petrović je osuđen na 40 godina zatvora, ali je ta presuda ukinuta uz obrazloženje da boluje od paranoidne šizofrenije pa mu je izrečena mjera liječenja u psihijatrijskoj ustanovi zatvorenog tipa. Zanimljivo je da je Petrović imao urednu dozvolu za pištolj, iako je i prije masakra liječen na psihijatriji.
Pištoljem usmrtio četvoro komšija
Sličan zločin dogodio se u martu 2005. godine kada je do tada mirni domaćin Vojislav Planinčić (71) iz sela Bereg kod Sokoca nasumično iz pištolja pucao na komšije. Ubio je Milju Batinić, supružnike Delivoja i Stojku Božić, te Borku Božić. Vojislav je, ispričali su kasnije mjštani, oko 9.30 sati krenuo iz svoje kuće kroz selo. Oslanjajući se o štap ušao je u kuće Batinića i Božića u kojima je ubio Milju Batinić, Stojku i Borku Božić. Na Delivoja Božića pucao je u štali, a pritom je ranio i konja. Nakon krvavog pira odšetao je do svoje kuće, koja je od mjesta zločina udaljena oko 700 metara, i ispričao je ženi šta je uradio. Nakog toga je sačekao dolazak policije kojoj se mirno predao. Osuđen je na 28 godina zatvora.
