"Da su Srbi htjeli, Sarajevo bi bilo prah"

Svjedok odbrane Dragomir Milošević izjavio je danas, na suđenju Radovanu Karadžiću pred Haškim tribunalom, da bi Sarajevo bilo "prah i pepeo" da je Vojska Republike Srpske (VRS) na grad otvarala vatru bez kontrole i mjere, kao što tvrde tužioci.

General Milošević (71), koji je 1994-95. bio komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS, svjedoči u odbranu tadašnje predsjednika RS Karadžića.

Tribunal je 2009. generala Miloševića proglasio krivim za zločine nad civilima u Sarajevu i izrekao mu kaznu od 29 godina zatvora. Na svjedočenje u Hag, Milošević je doveden iz Estonije gdje služi kaznu.

Tadašnji predsjednik RS Karadžić (67) optužen je, između ostalog, za terorisanje stanovništva Sarajeva kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada, 1992-95.

Minule sedmice, general Milošević je negirao da su VRS i njegov korpus namjerno ciljali građane Sarajeva, tvrdeći da su se samo branili od napada pretežno muslimanske vojske koja je u gradu zloupotrebljavala civilne objekte i četvrti.

U današnjem unakrsnom ispitivanju, tužiteljka Karolin Edžerton citirala je generalu Miloševiću iskaze brojnih svjedoka optužbe da je "cijeli grad bio granatiran", a VRS "nije pravila razliku između civila i vojnika" već je "pucala na sve što se miče", ne štedeći ni bolnice i druge civile objekte koji su bili teško oštećeni.

"Uz svo uvažavanje i tih ljudi i njihovih tvrdnji ... Neću biti neprecizan ako kažem: Da se ovo ovako odvijalo, kako se stvara predstava da se dejstvovalo bez mjere i bez kontrole, onda bi Sarajevo bilo pretvoreno u prah i pepeo ... To nije bilo tako ... Takve radnje nismo dozvoljavali", odgovorio je Milošević.

On je izjavio da cilj VRS nije bio "da se stvara atmosfera da se taj narod (u Sarajevu) izludi", sugerišući da tužilaštvo pokušava da pokaže "da smo vršili teror nad stanovništvom, a da se pritom potpuno pomjeri u stranu naše sukobljavanje sa Prvim koprusom ABiH".

Predočavajući naređenje koje je general Milošević uputio podređenim jedinicama u ljeto 1995. da ne otvaraju vatru na "naseljena područja" i "civilne objekte iz kojih nema borbenih aktivnosti", što se "često činilo", tužiteljka Edžerton je svjedoku sugerisala da je time priznao da je "ciljao grad", što sada negira.

Milošević je odgovorio da je "samo upozorio da se to ne radi bespotrebno" čak i ako su njemu podređeni "samo pomišljali da to urade, a nisu uradili". Tvrdio je i da SRK nije imao dovoljno municije za otvaranje vatre na objekte iz kojih nije bio ugrožavan.

Pošto ga je zastupnica optužbe suočila sa dokazima da je jedna žena u ljeto 1993. ubijena snajperskim hicem sa zvonika pravoslavne crkve dok je u sarajevskom naselju Dobrinja zahvatala vodu iz istoimene rijeke, general Milošević je uzvratio da, po njegovim saznanjima, nije tačno da je pucano sa crkve.

"Ja isključujem da se to desilo. Ako se i desilo, nije bilo rezultat komande i zadatka da se dejstvuje po civilima", kazao je svjedok, naglašavajući da "nijednu žrtvu ... ne može da negira".

Ponavljajući pitanje "da li je to namjerno ciljanje civila", tužiteljka je svjedoku predočila da je, dan poslije ubistva žene na rijeci, minobacačka granata u istom naselju usmrtila 13 građana, a ranila 14 osoba u redu za vodu.

Milošević je odgovorio da je "to nedozvoljena radnja, ako se to desilo", ali je sugerisao da su napadi na građane u redovima za hranu i vodu u Sarajevu mogli biti inscenirani kako bi se okrivila srpska strana. Napomenuo je, ipak, da je na tadašnjem komandantu SRK generalu Stanislavu Galiću bilo da otvori istragu, "ako se to desilo".

Odgovarajcuhi na pitanja zastupnice optužbe, general Milošević je naznačio da je "cijelo Sarajevo smatrao civilnom zonom zato što su u njemu živjeli civili", ali da su u gradu bili i "vatreni položaji" I "vojni ciljevi" Armije BiH.

Ponovio je da SRK nije uzvraćao na vatru ABiH ukoliko je to dovodilo stanovništvo u opasnost, odnosno "ako bi kolateralna šteta nadmašivala vojnu korist".

Upitan da li postoji područje u Sarajevu na koje njegov korpus nije pucao, Milošević je odgovorio potvrdno i naveo je nekoliko primera.

General Milošević negirao je da je cilj i zadatak njegovog korpusa bio da zauzme najbolje položaje koji bi omogućili podjelu Sarajeva tokom pregovora na kraju rata, premda mu je tužiteljka Edžerton predočila takvo naređenje više komande VRS.

Svjedok je ideju o vojnoj podjeli grada nazvao "običnom glupošću" I besmislicom", ocjenjujući da bi pokušaj njenog sprovođenja doveo do "velikih žrtava i s jedne i s druge strane".

Tvrdeći da je tek kada se našao u pritvoru Tribunala od Momčila Krajišnika saznao da je podjela Sarajeva bila jedan od šest strateških ciljeva RS, Milošević je posvjedočio da mu "nikada niko nije izdao naređenje" da "ostvari borbene aktivnosti radi podjele Sarajeva".

Na sugestiju tužiteljke da je linijom fronta 1994-95. grad već bio podijeljen, svjedok je uzvratio da se "nije radilo ni o kakvoj podjeli, nego - ko je gdje bio, tu je i ostao".

Milošević je ostao i pri tvrdnji da je u Sarajevu bilo "275 komandi" ABiH, koju je tužiteljka Edžerton ocijenila kao preteranu, služeći se dokumentima muslimanske strane.

Na Miloševićevu tvrdnju da SRK nije pucao ni na jednu od tih komandi, koje su bile smještene u "bolnicama, obdaništima, privrednim objektima", ukoliko iz njih ili okoline nije otvarana vatra, tužiteljka ga je pitala zašto ih je onda uopšte spominjao.

"Da biste dobili podatak da je mogućih ciljeva bilo bezbroj, a da je naš izbor da se dejstvuje bio samo kad je ugrožavana naša odbrana", odgovorio je Milošević.

Milošević će sutra nastaviti da odgovara na pitanja tužilaštva.

Karadžić je optužen i za genocid u Srebrenici; progon Muslimana I Hrvata širom BiH i uzimanje za taoce "plavih šljemova" UN, 1992-95.

(Beta)