U Beogradu, ali i drugim gradovima Srbije sve više je žena i muškaraca koji "prodaju svoje tijelo", a koji su izloženi nasilju i diskriminaciji.
Marko, Violeta, Minja, Ceca, Bojan, Ruža, Mica, Maja, Sandra, Živana, Ana, Saveta, Goca, Nadiza, Ljiljana, BIljana, Nuna, Sabina, Zorica, Mira, Hamuna, Gaga, Jelena, Vera i Stanoja, samo su neki seks radnici i radnice tragično stradali zbog okolnosti u kojima su radili i živjeli u Beogradu u posljednjih nekoliko godina.
Minutom ćutanja za njih počeo i je skup kojim je obilježen Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad seksualnim radnicima, o čijim pravima se jako malo govori, s obzirom na visok stepen diskriminacije, ali i nasilja čiji ishod može biti tragičan.
Aleksandar Hajdari iz Nevladine organizacije Sloboda prava ukazao je da seks radnici i radnice u Srbiji trpe fizičko, psihičko, ekonomsko i seksualno nasilje koje nad njima sprovode klijenati, makroi, partneri, ali i policija i okruženje.
Ivana Radović iz NVO Astra predstavila je dijelove iz istraživanja u kome je analizirana praksa suda za prekršaje, u dijelu koji se odnosi na tzv. odavanje prostituciji.
Obuhvaćeno je oko 220 presuda, analizirane su i presude donijete po krivičnom zakonu člana koji se odnosi na posredovanje u prostituciji, a u okviru istraživanja razgovarano je i sa seks radnicima, da bi se sagledalo i kako oni doživljavaju zakonski okvir.
Prema sprovedenom istraživanju, sudije prave i veliku razliku između onoga što vide kao elitnu i uličnu prostituciju.
"Tako se ulične prostitutke, seks radnice, koncipiraju kao siromašne, neobrazovane, narkomanke, prljave, osobe koje šire zarazu... Prepoznaju ih kao povratnice ", rekla je Radović.
Prema njenim riječima, kategorije žena u koje spadaju one bez posla, medicinske sestre, studentkinje, žene koje imaju viši nivo obrazovanja nego ulične seks radnice posmatraju se kao da nemaju izbora.
"One se nalaze u neprilici, one su morale da se upuste u to... Jedan od sudija misli da ne treba praviti razliku u kažnjavanju između ove dvije grupe. Troje sudija se saosjeća sa onima koji nemaju drugog izbora u datom trenutku i tu se pojavljuje ono 'da li da pišemo, da li da presuđujemo, žene će to obilježiti za cijeli život, pa hajde da progledamo kroz prste'", rekla je Radović.
Radović kaže da se "kao velika mana tretira što one rade za novac, a ponekad se i kod nekih sudija pojavljuje zavist zbog procjene koliko se novca kroz seks rad može zaraditi, a oni toliko ne mogu da zarade", rekla je Radović i dodala da se novac stečen seks radom često tretira i kao "lak".
"Troje sudija ističe da bi neki oblik legalizacije bio najbolji, ali ne zbog toga što je to važno za bezbjednost i kvalitet života seks radnika i radnica, već zbog javnog zdravlja", rekla je ona.
Sve sudije ističu zdravstveni aspekt, odnosno moguće širenje zaraze, ali sa druge strane kondomi se oduzimaju kao sredstvo izvršenja djela, a i preventivno da ne bi bilo ponovljeno djelo", rekla je Radović i dodala da to niko nije umio da im objasni.
Predstavnica NVO Astra rekla je da kad su postavljali pitanje da li seks radnica može da pozove svjedoka ili navodnog klijenta u svoju odbranu da svjedoči da nije radila, odnosno da nije dobila novac za seks odgovor bi bio ovakav: "Pa ne, apsolutno nije poenta ko je klijent, nije djelo osoba. Da li me razumijete? Djelo vam je čin".
Jedan sudija je rekao "samo sudimo činjenično stanje, a uglavnom je jasno da su u tom trenutku htjele da počine prekršaj".
Samo je jedna sudija insistirala da priznanje nije dokaz, ali drugi objašnjavaju da u ovom slučaju dokaz nije potreban. "Ove koje se bave time, kod njih se ne postavlja pitanja, same priznaju, i samo pitaju koliko će dobiti dana".
"Pitali smo ih par puta o prirodi odnosno, da li dovode u pitanje pod kojim okolnostima je dato priznanje, pa onda se sve svodi na to da 'one priznaju i moraju da priznaju jer se mi svi znamo'. ... Postavlja se kao da je ta zajednica seks radnika i radnica, policija i sudija za prekršaje, jedna mala porodica gdje se svi znaju i onda nema tu šta da se priča, jer zakon kaže da se mora ići u zatvor", rekla je Radović na skupu u Kulturnom centru Grad.
Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad seksualnim radnicima prvi put je obilježen 17. decembra 2003. godine.
Nastao je kako bi se skrenula pažnja nad teškim nasiljem nad seksualnim radnicama i radnicima širom svijeta.
Takođe, praznik je nastao u znak sjećanja na žrtve Grina Rivera (Green River) ubice iz Sijetla koji je ubio preko 90 žena, od kojih su skoro sve bile seksualne radnice.
(Lana Stošić, MONDO, foto: Guliver/Getty Images/Paula Bronstein, Lana Stošić, MONDO)