Moskovski oblasni sud osudio je u petak državljanina Srbije Aleksandra Đorđevića na osam godina lišenja slobode.
Đorđević je osuđen zato što je sakupljao podatke o ruskim vojnim kompleksima s namjerom da ih proda Pentagonu, objavila je "Politika".
Za špijunažu je ruskim zakonima predviđena kazna od deset do 20 godina ali je sud u ovom slučaju uzeo u obzir činjenicu da je optuženi pomagao u otkrivanju svojih saučesnika, kao i da je već u godinama, da boluje od nekih hroničnih bolesti.
Prema optužnici, tokom 1998. godine Đorđević je sakupljao podatke o ruskim vojnim kompleksima "arena", "blokada", "hrizantema-s", "iskander" i o raketi "R-500". Svi podaci o kojima je riječ predstavljaju državnu tajnu.
Čitav "posao" naručio je državljanin SAD Farid Rafija, rukovodilac nekoliko stranih firmi koje su radile za američku vojnu obavještajnu službu.
Istraga je utvrdila da je Đorđević predao Rafiji, preko ruskog državljanina Kaljadina, generalnog direktora jednog moskovskog preduzeća koje se bavilo elektronikom, podatke o "areni" i od njega dobio izvjesnu (ne objavljuje se koliku) sumu dolara.
Djelatnost grupe je otkrivena u trenutku kada je bila gotova predaja paketa dokumenata sa ozbiljnim podacima o ruskom oružju, ali je Đorđević uspio da napusti Rusiju dan pre hapšenja ostalih učesnika operacije.
Ruski kontraobavještajci su izveli složenu operaciju da ga ponovo privuku u Rusiju i špijun se našao na moskovskom aerodromu Šeremetjevo 3. novembra 2007. godine, gdje je poslije pasoške kontrole i uhapšen.
Tokom istrage djelimično je priznao svoju krivicu i potvrdio da je sakupio informacije o "areni" i predao ih Kaljadinu. U istrazi nije negirao da je znao da će podaci biti predati stranoj državi.
"Tajming" presude
Zašto je Moskovski oblasni sud upravo sada osudio državljanina Srbije Aleksandra Đorđevića na osam godina zatvora zbog špijunaže u korist SAD, pred posjetu predsjednika Rusije Srbiji?
Najmanje dvije stvari jasno proizlaze iz ove presude srpskom državljaninu za špijunažu, piše "Politika".
Prvo, da vrijeme špijuna nije prošlo i pored Interneta i svih onih koji gromoglasno tvrde da u 21. vijeku "više nema vojnih tajni".
Eto, ipak ih ima. I kao drugo, građani Srbije tradicionalno imaju veću prohodnost u nekim "osjetljivim" poslovima u Rusiji, na građane naše zemlje se u startu gleda sa većim povjerenjem, pa je i razočarenje u Rusiji, kada takva lica budu uhvaćena u nedopustivim aktima, vjerovatno tim veće.
To što je presuda baš sada izrečena i jeste neka vrsta poruke da Srbi više neće automatski imati takav "preferencijalni" status najvišeg povjerenja.
Iz kojih krugova dolazi državljanin Srbije koji je osuđen u Moskvi za špijunažu u korist SAD, pita se miroslav Lazanski u tekstu u "Politici"
Kako je sakupljao informacije o većinom ruskom taktičkom naoružanju, to se najvjerovatnije radi o nekome ko je prije bio zaposlen u srpskoj vojnoj industriji, izvoz - uvoz, ko je nekada radio u Moskvi i od ranije imao dobre kontakte sa ruskim proizvođačima naoružanja.
Kao takav, i kako je Srbija bila zainteresovana za kupovinu sistema "arena", ali se odlučila i kupila sličan, ali nešto jeftiniji ruski sistem "štora", to je osuđeni gospodin Đorđević imao odličan alibi da se interesuje za sistem "arena".
Jer, trebalo se odlučiti, ili "arena" ili sistem "štora" za 223 srpska tenka M-84 i još 150 kuvajtskih tenkova M-84.
A to nije mali posao i gospodin Đorđević je sasvim sigurno špekulisao pred ruskim direktorima vojnih zavoda sa tim brojkama tenkova koji bi u procesu modernizacije mogli da se opreme i sistemom "arena".
Da li je bio ovlašćen da u nečije ime to spominje ili pregovara, ili je to bila njegova samostalna predstava za Ruse, još nije poznato.
No, vrlo je zanimljivo kako se u spisku artikala za koje je Đorđević pokazao interesovanje nije našao i sistem "štora", a svako onaj ko je došao do podataka o "areni" mogao je da ima i podatke o "štori". Jer, "štora" je jednostavniji i manje sofisticiran uređaj od "arene".
Svi ostali sistemi koje spominje presuda Moskovskog oblasnog suda, dakle "blokada" i "hrizantema", dobro bi došli vojsci Srbije, ali gospodin Đorđević očigledno nije mislio tako, pa je sve te podatke prodao jednoj drugoj, ali mnogo većoj vojnoj sili.
Usput je isporučio i detalje o raketnom sistemu "iskander" kojim je Rusija namjeravala da parira američkom raketnom štitu na teritorijama Poljske i Češke.
I konačno šta je "arena"? Najkraće, radi se o sistemu aktivne zaštite tenkova, sistemu razvijenom u konstrukcionom birou u Kolumni, moskovska oblast, trenutno najmodernijem sistemu zaštite tenkova u svijetu.
"Arena" se sastoji od višenamenskog radara, municije za zaštitu visoke usmjerenosti i trenutnog aktiviranja pri odbrani od raketa, odnosno projektila, raznih senzora i kompjutera, sve u modularnoj koncepciji.
Težina sistema je oko 1.000 kilograma, sistem se napaja iz mreže od 27 volti, a troši samo jedan kW električne snage.
Može se primjenjivati po svakom vremenu, za kružnu odbranu tenka i u svim borbenim situacijama, kada je tenk u pokretu, ili se prema njemu bočno kreće protivnik.
"Arena" je imuna na lažne signale i na elektronsko ometanje, nije osjetljiva ni na let projektila male brzine u blizini tenka.
Na ispitivanjima na poligonu, od deset ispaljenih projektila na tenkove T-72 i T-80, koji su imali ugrađenu "arenu", osam lansiranih projektila je uništeno.
"Arena" uvećava šanse za opstanak tenka u ratu do četiri puta. (MONDO)