"Zar ne bi otišao u zatvor ako bi to zaustavilo rat?" "Teoretski, naravno..."
Spilbergova filmska oda slobodnom novinarstvu, film „The Post“ („Novine“) premijerno je prikazan u Vašingtonu sredinom decembra, a na redovnim bioskopskim repertoarima širom svijeta, pa i kod nas, nalazi se od 11. januara. Do sada je ukupno zaradio 27.5 miliona dolara.
Riječ je o priči zasnovanoj na istinitom događaju, aferi „Pentagon Papers“ u kojoj je glavnu ulogu u otkrivanju istine o Vijetnamskom ratu odigrao list Vašington Post, objavivši niz službenih dokumenata američkog Ministarstva obrane koje je bivši marinac i vojni analitičar Daniel Elsberg dostavio novinarima.
Iz iskustva znamo da je zajednički interes jači od opšteg dobra...
Glavne uloge igraju Meril Strip i Tom Henks, a režiju potpisuje slavni Stiven Spilberg.
Oskarovka Meril Strip oživjela je lik Kej (Ketrin) Grejem, vlasnice izdavačke kompanije Vašington Post, koju je naslijedila nakon samoubistva njenog muža. Njihov glavni konkurent, list „Njujork Tajms“ dolazi u posjed tajnih vladinih dokumenata, koji ukazuju na to da Amerika nema šanse da pobijedi u ratu u Vijetnamu, ali administracija tadašnjeg predsjednika Ričarda Niksona odbija da se povuče iz sukoba kako se ne bi osramotili i izgubili podršku glasača.
„Tajms“ objavljuje dio obimne analize američke intervencije u Vijetnamu, ali Nikson na sudu zabranjuje dalje praćenje ove priče. Nedugo poslije toga dokumenti stižu u Vašington, pa se uredništvo „Posta“, na čijem čelu je Ben Bredli (Tom Henks) nađe pred etičkom i moralnom dilemom – ćutati i sačuvati posao, ili objaviti i rizikovati ne samo zatvaranje kompanije i novina, nego i zatvor.
Stvari se dodatno zakomplikuju, jer se sve dešava baš u vrijeme kada „Post“ izlazi na berzu. Osim toga, jedan od najčešće spominjanih ljudi u poverljivim papirima je Robert MekNamara, bivši sekretar odbrane i blizak prijatelj Ketrin Grejem.
Valja naglasiti da je ova filmska priča ispričana tako da dilema šta je ispravno skoro da i ne postoji. Prava dilema je – vrijedi li cijela priča rizika koji nosi. Takođe, pitanje nije da li će „Post“ da objavi priču koja ga može ili ugasiti ili vinuti među velike igrače, nego – kako.
Iako konkretan, "The Post" je i univerzalan film, koji još jasno aludira da na cijelom svijetu novinari bliski vlastima ćute i prećutkuju, dok oni koji se usude da progovore budu izloženi linču, sabotaži i osveti...
A suština svega je nevidljivo „ali“ poslije citata s početka ovog teksta.
Svaki pošten novinar s pravilno poslaganim vrijednostima, svjestan odgovornosti koju ima prema javnosti i svom zanimanju, hipotetički će žrtvovati svoju slobodu, zarad slobode riječi. Ali. Stvari nikad nisu tako jednostavne, strah i rizik često su jači od etike, a istina nerijetko ima nekoliko lica. U ovakvim situacijama i mala stvar može da bude odlučujući teg koji će da prevagne. U slučaju ovog filma presudna je bila – kolegijalnost.
Naime, nakon što „Post“ objavi priču, nastupa mučni period kada uredništvo može samo da čeka da vidi šta će da se desi. U iščekivanju reakcija iz Bijele kuće, stiže vijest da su skoro sve novine širom Amerike prenijele priču, učinivši je tako legitimnom i više nije bilo načina da se lavina zaustavi.
Najdirljiviji momenat u cijelom filmu je vjerovatno scena kada se čelnici dva konkurentska lista nađu na sudu na istoj strani i kada, nakon presude Vrhovnog suda pokažu ljudima da je istina iznad tiraža, zarade i sujete.
Utopijski? Naravno. Iz iskustva znamo da je zajednički interes jači od opšteg dobra. Ipak, film nas uči da jednom kada izađete nekom zaista moćnom „na crtu“, a od oružja imate samo istinu, prije ćete pobijediti uz podršku onih koji vjeruju u isto što i vi.
Ovaj film, iako jasno definisan događajem o kome govori, nosi u sebi i nekoliko skoro subliminarnih metafora sa onim što se dešava u današnjoj, Trampovoj Americi, ali i u medijima širom planete.
Međutim, jedan fenomen nam je posebno zapeo za oko, možda zato jer je posebno čest na ovim našim, balkanskim prostorima. Nazovimo ga „S kim si dobar“. Pomenuli smo već da je Ketrin bila na mukama, jer je u aferu direktno umiješan njen dobar prijatelj Robert MekNamara, a takođe se u nekoliko navrata pominje i da ima istoriju druženja za američkim predsjednicima, što važi i za Bena, koji se intenzivno družio sa Kenedijem. Dakle, dilema nije bila samo – da li se zamjeriti predsjedniku i vladi zarad istine, nego da li iznevjeriti uticajne i moćne prijatelje koji su opasniji od bilo kog neprijatelja...
Ova vrsta novinarsko – političkih odnosa stara je vjerovatno koliko i naš zanat, a u filmu „The Post“ jasno je izrečena jedna univerzalna istina o kojoj se uglavnom ćuti: novinari bliski vlastima ćute i prećutkuju, dok oni koji se usude da progovore budu izloženi linču, diskriminaciji, finansijskoj sabotaži, ali i ličnoj političkoj osveti moćnika. Zvuči poznato, zar ne?
Na samom kraju, valja pomenuti i da „The Post“ elegantno oslikava i položaj žena u doba u kome je radnja smještena. Za to je svakako najzaslužnija zaista sjajna Meril Strip, ali i lijepa Sara Polson, koja igra suprugu Toma Henksa, kao i odlična Keri Kun, koja igra kolumnistkinju oštrog pera Meg Grinfild.
Termine u kojima film „Novine“igra u domaćim bioskopima potražite u našoj rubrici Vodič.