Kako je nastao običaj ljubljenja ispod imele?

Praznici koji su pred nama donose nam brojne običaje i dok neke "vučemo" još i paganskog doba, drugi su nastali u novije vrijeme.

Jedan od običaja koji se praktikuje u zapadnoj kulturi, ali sve češće i kod nas, jeste ljubljenje ispod imele.

A zašto se imela vezuje za novogodišnje praznike?

Poreklo neobičnog običaja ljubljenja pod imelom možda se može pronaći u staroj vavilonskoj legendi. Naime, u doba ove drevne civilizacije, žene za koje se vjerovalo da traže ljubavnog partnera stajale su same ispred hrama boginje ljubavi - tačno ispod imele. Kada bi joj prišao potencijalni budući suprug, trebalo je da s njim da uspostave vezu. Ipak, to tada nije podrazumijevalo poljubac jer ljubljenje nije bio način ispoljavanja naklonosti u Vavilonu.

Prema drugim nekim drugim vjerovanjima, poljubac ispod imele ima direktniji korijen u skandindavskoj tradiciji. Skandinavski narodi su ovu biljku nekada smatrali simbolom mira, pa su neprijatelji, kada se ispod nje sretnu, morali da prestanu sa svađom makar tog dana.

Zbog ovog običaja, Skandinavci su počeli da kače imelu iznad ulaznih vrata svojih kuća kako bi im donijela mir i sreću.

Upravo je iz ovog potonjeg nastala veza između Božića i imele. Svake godine, sujevjerni preci današnjih Skandinavaca su skidali pređašnju imelu, za koju se vjerovalo da više nema moć da prizove mir i sreću, i zamjenjivali je novom.

Međutim, prvi zapisi o ovom neobičnom običaju u obliku u kojem ga danas poznajemo pojavili su se u XVIII veku u Velikoj Britaniji. Tada je, naime, zaživjela tradicija da svaki put kada se par nađe ispod imele uslijedi poljubac - ali samo ukoliko na njoj još uvijek ima bobica.

Nakon svakog poljupca, par bi otkinuo po jednu bobicu. Kada bi nestale sve bobice, to bi značilo da su zaljubljeni iz biljke "izvukli" svu sreću u ljubavi i braku, zbog čega se vjerovalo da poljubac ispod imele bez bobica djeluje loše po zaljubljeni par.

(EUpravo zato)